Čitanje “Petra Pana” za laku noć maloj Drew Barrymore u “E.T.-ju” Stevena Spielberga definitivno je predodredilo njegova “Kapetana Kuku” (“Hook”, 1991.). Bilo je jasno da će, prije ili kasnije, Spielberg biti direktno nadahnut zimzelenom bajkom J.M. Barrieja o vječno mladom Petru Panu i Izgubljenim dječacima iz Nigdjezemske i snimiti jedan diznijevski film.
Sve je Spielberga vodilo ka “Kapetanu Kuki”, još ranije od “E.T.-ja” kao ultimativnog filma za djecu i svakoga tko nije raskrstio s djetetom u sebi, tamo negdje od “Bliskih susreta treće vrste”, ako ne i “Ralja”. Ključna scena u “Close Encounters Of The Third Kind” bio je pogled djeteta u jarka izvanzemaljska svjetla napolju, definicija Spielbergove “sense of wonder” magije.
---
FILM: Hook; fantazija; SAD, 1991. REŽIJA: Steven Spielberg ULOGE: Robin Williams, Dustin Hoffman OCJENA: *** ½
---
Jedna od najupečatljivijih scena u “Jaws” tiče se bliskog, srećom ne i fatalnog susreta velike bijele psine i junakova sina, a klinac je bio i u središtu priče nastavka “Otimača izgubljenog kovčega” (“Indiana Jones i Ukleti hram”) i ratne drame “Carstvo sunca”.
Spielbergov čarobni osjećaj čuđenja doživio je kulminaciju u završnici “E.T.-ja” kad klinci na BMX-icama polete u nebo. Klinci na BMX-icama pedalirali su i “Družbi Goonies” kao mladi Indiana Jonesi prije mladog Indiana Jonesa (“Posljednji križarski pohod”) ili, još bolje, moderni Izgubljeni dječaci koji su avanturističkim lovom na blago gusara Kapetana Kuke, pardon Jednookog Willyja, pokušavali produžiti djetinjstvo.
“Naše je vrijeme ovdje dolje”, rekao je njihov duhovni vođa, kumeći ostale da ne prekinu potragu za blagom i odgode odlazak “gore” u svijet odraslih. To je suština poetike Barriejeva klasika i tada 45-godišnjeg Spielberga kao vječnog djeteta koji se u tom razdoblju borio da ne odraste, rekreirajući djetinjstvo u ovom ili onom obliku i režirajući filmove dječjim ushitom.
“Hook”, nekoć poznat samo kao “Kuka”, daleko je od najboljih Spielbergovih ostvarenja, posebice ako ga opet pogledate netom nakon novog gledanja “E.T.ja”, “Ralja” i “Indiane Jonesa III”, i to u (londonskom) kinu, ali jest jedan od njegovih najosobnijih filmova s određenom vizijom trendova budućnosti.
Premisa filma svodi se na pitanje “Što ako je neodrasli dječak Petar Pan, sinonim vječne mladosti, nekako ipak odrastao?”. Barriejeva bajka, prema kojoj je Walt Disney početkom pedesetih producirao crtić, postala je realnost u “Kapetanu Kuki”, dekadu prije trenda realističnijih filmova o junacima filmskih fantazija poput Batmana, Jamesa Bonda itd.
I “Peter Pan” je s “Hook” dobio nastavak, točnije preteču odraslih “legacy sequela” današnjice koji počivaju na nostalgičnim dječjim filmskim uspomenama pojedine generacije ili sjećanjima iz formativnih filmofilskih godina, vraćajući se u nečije djetinjstvo ili mladost, a uključuju i barem jedan Spielbergov film, snimljen dvije godine poslije ovog (“Jurski park”), kao i jedan Robina Williamsa (“Jumanji”).
Povratak u djetinjstvo dogodit će se odraslom Petru Panu u tumačenju Williamsa (“Društvo mrtvih pjesnika”, “Kralj ribara”, “Dobri Will Hunting”). Peter se preziva Banning i on je 40-i-nešto-godišnji biznismen bez sjećanja na vlastito djetinjstvo i vremena za sina Jacka i kći Maggie (Charlie Korsmo, Amber Scott).
Sve to izluđuje njegovu suprugu Moiru (Caroline Goodall), kao što je, moguće, izluđivalo i Spielbergovu, zbog čega se prezaposleni redatelj poistovjećuje s Williamsovim likom i podpričom o njegovom iskupljenju sebi i svojoj djeci koju spašava budeći usnulo dijete u sebi.
Banning propušta kćerkinu predstavu, sinove bejzbolske utakmice i rođendan, non-stop je na mobitelu i, ironično za letećeg dječaka, boji se letenja. “Kad ćeš se prestati ponašati kao dijete”, iznervirani Peter u jednom trenutku pita sina. “Ja jesam dijete”, odgovara mu sin, podsjećajući na izjavu jednog od klinaca u filmu “Ostani uz mene”, također u vezi ponašanja u skladu s dječjim godinama, s kojim “Kapetan kuka” dijeli motiv straha od smrti (“Svatko tko odraste mora umrijeti jednog dana”).
Nakon što Banning ode s obitelji u London u posjetu baki Wendy (Maggie Smith) koja ga je posvojila kao siroče, a njegovi klinci budu oteti iz iste kuće odakle je Barriejeva priča krenula (“Bili smo djeca u ovim sobama”), Peter će dospjeti u Nigdjezemsku i početi buditi Pana u sebi uz pomoć vile Zvončice u još uvijek prilično uvjerljivo smanjenom tijelu Julije Roberts, glumice u ondašnjem zvjezdanom usponu nakon “Tanke linije smrti” i “Zgodne žene”.
Prije nego što u Nigdjezemskoj pronađe “sretnu misao” i ponovno nauči letjeti, Banning će ugledati odraz mladog sebe i jedan Izgubljeni dječak će mu razvući lice u osmijeh (“Tu si, Peter”), sugerirajući da, odrastao, nije još posve izgubio dijete u sebi, iako su mu ispočetka rekli da je “postao gusar” jer “svi odrasli su gusari”.
---
---
Magija u uvodnim scenama najviše sjaji kao krijesnica, obećavajući spielbergovsku čaroliju, dok slavni redatelj ubacuje i malo horora u stilu “Jurassic Parka” i “Poltergeista”, kad se polako podižu kukasti kračuni za prozore u sobama klinaca, signalizirajući dolazak njihovog otmičara, kapetana Kuke (Dustin Hoffman, raspoložen, ali i teatralan).
S brkovima u obliku kuka, Hoffman glumi kao da nastupa na kazališnim daskama, gdje Spielberg na momente postavlja “Hook” koji, snimljen većinski u studiju, preočito odaje dojam filmskog seta, naročito u scenama u Nigdjezemskoj, djelujući pomalo umjetno i demode u usporedbi s npr. vizualno revolucionarnim “Terminatorom 2” iz iste godine.
Ipak, poruka “Kapetana Kuke” danas rezonira snažnije kad su klinci koji su gledali film u realnom vremenu u kinu izrasli u odrasle ljude, približne vršnjake Williamsova Petra Pana, ali nisu prerasli bajke. Za razliku od “E.T.-ja”, “Hook” je ispričan iz perspektive jednog oca, odraslog Pana, premda se ponajprije obraća djeci i djetetu u odraslima.
Indikativan je dijalog kad Pan kaže mitskom neprijatelju “Sjećam se da si bio puno veći”, a ovaj odgovori “Za desetogodišnjaka sam ogroman”, preslikavajući cijeli film kao golemu zabavu za klince tih godina, krcatu vilama, gusarima i mačevalačkim dvobojima, što “Kuka” i jest, za današnje standarde “fantasy” žanra svakako iznadprosječan ako već to možda nije unutar Spielbergova opusa.
Međutim, “Hook” je i film za odrasle, bajka o nepovratnom odrastanju tijekom kojeg se također može pronaći sreća kao i u djetinjstvu, osobito ako ste u dosluhu sa svojim djetetom ili djetetom u sebi i možete zadržati sretnu misao. Da bi ponovno naučio letjeti, Peter se neće prisjetiti sretne misli iz djetinjstva. Sjećanje na rođenje sina podići će ga od tla.
---
Hoskins kao Smee, Gwyneth kao mlada Wendy
Bob Hoskins je odličan kao Kukina desna ruka Smee, malu ulogu detektiva ima i pjevač Genesisa Phil Collins, a Gwyneth Paltrow je mlada Wendy. Kao što je Spielberg u "E.T.-ju" najavio "Kuku", tako je u "Kuki" najavio "Jurski park" kad netko spomene T-Rexa.
Čitanje “Petra Pana” za laku noć maloj Drew Barrymore u “E.T.-ju” Stevena Spielberga definitivno je predodredilo njegova “Kapetana Kuku” (“Hook”, 1991.). Bilo je jasno da će, prije ili kasnije, Spielberg biti direktno nadahnut zimzelenom bajkom J.M. Barrieja o vječno mladom Petru Panu i Izgubljenim dječacima iz Nigdjezemske i snimiti jedan diznijevski film.
Sve je Spielberga vodilo ka “Kapetanu Kuki”, još ranije od “E.T.-ja” kao ultimativnog filma za djecu i svakoga tko nije raskrstio s djetetom u sebi, tamo negdje od “Bliskih susreta treće vrste”, ako ne i “Ralja”. Ključna scena u “Close Encounters Of The Third Kind” bio je pogled djeteta u jarka izvanzemaljska svjetla napolju, definicija Spielbergove “sense of wonder” magije.
---
FILM: Hook; fantazija; SAD, 1991. REŽIJA: Steven Spielberg ULOGE: Robin Williams, Dustin Hoffman OCJENA: *** ½
---
Jedna od najupečatljivijih scena u “Jaws” tiče se bliskog, srećom ne i fatalnog susreta velike bijele psine i junakova sina, a klinac je bio i u središtu priče nastavka “Otimača izgubljenog kovčega” (“Indiana Jones i Ukleti hram”) i ratne drame “Carstvo sunca”.
Spielbergov čarobni osjećaj čuđenja doživio je kulminaciju u završnici “E.T.-ja” kad klinci na BMX-icama polete u nebo. Klinci na BMX-icama pedalirali su i “Družbi Goonies” kao mladi Indiana Jonesi prije mladog Indiana Jonesa (“Posljednji križarski pohod”) ili, još bolje, moderni Izgubljeni dječaci koji su avanturističkim lovom na blago gusara Kapetana Kuke, pardon Jednookog Willyja, pokušavali produžiti djetinjstvo.
“Naše je vrijeme ovdje dolje”, rekao je njihov duhovni vođa, kumeći ostale da ne prekinu potragu za blagom i odgode odlazak “gore” u svijet odraslih. To je suština poetike Barriejeva klasika i tada 45-godišnjeg Spielberga kao vječnog djeteta koji se u tom razdoblju borio da ne odraste, rekreirajući djetinjstvo u ovom ili onom obliku i režirajući filmove dječjim ushitom.
“Hook”, nekoć poznat samo kao “Kuka”, daleko je od najboljih Spielbergovih ostvarenja, posebice ako ga opet pogledate netom nakon novog gledanja “E.T.ja”, “Ralja” i “Indiane Jonesa III”, i to u (londonskom) kinu, ali jest jedan od njegovih najosobnijih filmova s određenom vizijom trendova budućnosti.
Premisa filma svodi se na pitanje “Što ako je neodrasli dječak Petar Pan, sinonim vječne mladosti, nekako ipak odrastao?”. Barriejeva bajka, prema kojoj je Walt Disney početkom pedesetih producirao crtić, postala je realnost u “Kapetanu Kuki”, dekadu prije trenda realističnijih filmova o junacima filmskih fantazija poput Batmana, Jamesa Bonda itd.
I “Peter Pan” je s “Hook” dobio nastavak, točnije preteču odraslih “legacy sequela” današnjice koji počivaju na nostalgičnim dječjim filmskim uspomenama pojedine generacije ili sjećanjima iz formativnih filmofilskih godina, vraćajući se u nečije djetinjstvo ili mladost, a uključuju i barem jedan Spielbergov film, snimljen dvije godine poslije ovog (“Jurski park”), kao i jedan Robina Williamsa (“Jumanji”).
Povratak u djetinjstvo dogodit će se odraslom Petru Panu u tumačenju Williamsa (“Društvo mrtvih pjesnika”, “Kralj ribara”, “Dobri Will Hunting”). Peter se preziva Banning i on je 40-i-nešto-godišnji biznismen bez sjećanja na vlastito djetinjstvo i vremena za sina Jacka i kći Maggie (Charlie Korsmo, Amber Scott).
Sve to izluđuje njegovu suprugu Moiru (Caroline Goodall), kao što je, moguće, izluđivalo i Spielbergovu, zbog čega se prezaposleni redatelj poistovjećuje s Williamsovim likom i podpričom o njegovom iskupljenju sebi i svojoj djeci koju spašava budeći usnulo dijete u sebi.
Banning propušta kćerkinu predstavu, sinove bejzbolske utakmice i rođendan, non-stop je na mobitelu i, ironično za letećeg dječaka, boji se letenja. “Kad ćeš se prestati ponašati kao dijete”, iznervirani Peter u jednom trenutku pita sina. “Ja jesam dijete”, odgovara mu sin, podsjećajući na izjavu jednog od klinaca u filmu “Ostani uz mene”, također u vezi ponašanja u skladu s dječjim godinama, s kojim “Kapetan kuka” dijeli motiv straha od smrti (“Svatko tko odraste mora umrijeti jednog dana”).
Nakon što Banning ode s obitelji u London u posjetu baki Wendy (Maggie Smith) koja ga je posvojila kao siroče, a njegovi klinci budu oteti iz iste kuće odakle je Barriejeva priča krenula (“Bili smo djeca u ovim sobama”), Peter će dospjeti u Nigdjezemsku i početi buditi Pana u sebi uz pomoć vile Zvončice u još uvijek prilično uvjerljivo smanjenom tijelu Julije Roberts, glumice u ondašnjem zvjezdanom usponu nakon “Tanke linije smrti” i “Zgodne žene”.
Prije nego što u Nigdjezemskoj pronađe “sretnu misao” i ponovno nauči letjeti, Banning će ugledati odraz mladog sebe i jedan Izgubljeni dječak će mu razvući lice u osmijeh (“Tu si, Peter”), sugerirajući da, odrastao, nije još posve izgubio dijete u sebi, iako su mu ispočetka rekli da je “postao gusar” jer “svi odrasli su gusari”.
---
---
Magija u uvodnim scenama najviše sjaji kao krijesnica, obećavajući spielbergovsku čaroliju, dok slavni redatelj ubacuje i malo horora u stilu “Jurassic Parka” i “Poltergeista”, kad se polako podižu kukasti kračuni za prozore u sobama klinaca, signalizirajući dolazak njihovog otmičara, kapetana Kuke (Dustin Hoffman, raspoložen, ali i teatralan).
S brkovima u obliku kuka, Hoffman glumi kao da nastupa na kazališnim daskama, gdje Spielberg na momente postavlja “Hook” koji, snimljen većinski u studiju, preočito odaje dojam filmskog seta, naročito u scenama u Nigdjezemskoj, djelujući pomalo umjetno i demode u usporedbi s npr. vizualno revolucionarnim “Terminatorom 2” iz iste godine.
Ipak, poruka “Kapetana Kuke” danas rezonira snažnije kad su klinci koji su gledali film u realnom vremenu u kinu izrasli u odrasle ljude, približne vršnjake Williamsova Petra Pana, ali nisu prerasli bajke. Za razliku od “E.T.-ja”, “Hook” je ispričan iz perspektive jednog oca, odraslog Pana, premda se ponajprije obraća djeci i djetetu u odraslima.
Indikativan je dijalog kad Pan kaže mitskom neprijatelju “Sjećam se da si bio puno veći”, a ovaj odgovori “Za desetogodišnjaka sam ogroman”, preslikavajući cijeli film kao golemu zabavu za klince tih godina, krcatu vilama, gusarima i mačevalačkim dvobojima, što “Kuka” i jest, za današnje standarde “fantasy” žanra svakako iznadprosječan ako već to možda nije unutar Spielbergova opusa.
Međutim, “Hook” je i film za odrasle, bajka o nepovratnom odrastanju tijekom kojeg se također može pronaći sreća kao i u djetinjstvu, osobito ako ste u dosluhu sa svojim djetetom ili djetetom u sebi i možete zadržati sretnu misao. Da bi ponovno naučio letjeti, Peter se neće prisjetiti sretne misli iz djetinjstva. Sjećanje na rođenje sina podići će ga od tla.
---
Hoskins kao Smee, Gwyneth kao mlada Wendy
Bob Hoskins je odličan kao Kukina desna ruka Smee, malu ulogu detektiva ima i pjevač Genesisa Phil Collins, a Gwyneth Paltrow je mlada Wendy. Kao što je Spielberg u "E.T.-ju" najavio "Kuku", tako je u "Kuki" najavio "Jurski park" kad netko spomene T-Rexa.
Čitanje “Petra Pana” za laku noć maloj Drew Barrymore u “E.T.-ju” Stevena Spielberga definitivno je predodredilo njegova “Kapetana Kuku” (“Hook”, 1991.). Bilo je jasno da će, prije ili kasnije, Spielberg biti direktno nadahnut zimzelenom bajkom J.M. Barrieja o vječno mladom Petru Panu i Izgubljenim dječacima iz Nigdjezemske i snimiti jedan diznijevski film.
Sve je Spielberga vodilo ka “Kapetanu Kuki”, još ranije od “E.T.-ja” kao ultimativnog filma za djecu i svakoga tko nije raskrstio s djetetom u sebi, tamo negdje od “Bliskih susreta treće vrste”, ako ne i “Ralja”. Ključna scena u “Close Encounters Of The Third Kind” bio je pogled djeteta u jarka izvanzemaljska svjetla napolju, definicija Spielbergove “sense of wonder” magije.
