Namaškarani klinci nalijeću na ulici na Michaela Myersa u sceni "halloweenskog" ozračja iz nove "Noći vještica" Davida Gordona Greena, direktnom nastavku na stari kult-klasik Johna Carpentera. Pritom nisu prepoznali njegovu ikoničku "William Shatner" masku, jednako kao što su se u novom "Predatoru" njihovi vršnjaci pitali "tko bi ti trebao biti" kad je jedan klinac na Noć vještica stigao s maskom Predatora na glavi. U "Halloweenu" Myersova maska, dakle, ne postoji kao dio povijesti pop-kulture i on nije prepoznatljiv kao tinejdžeri maskirani u Bonnie i Clydea.
A postojala je u remakeu "Noći vještica" Roba Zombieja - kako bi postao ono što mu je suđeno postati (monstrum), mali Michael je uzeo masku od sestrina dečka koji ju je valjda kupio u nekom dućanu za Halloween. Ovogodišnji "Halloween" ne pravi postmoderni, dekonstrukcijski odmak od Carpenterova originala gdje je maska misteriozno/metafizički "dizajnirana" za Myersa. "Ona je dio tebe", pogađa bit novinar (Jefferson Hall) u novoj "Noći vještica" prilikom posjeta Michaelu u centru za rehabilitaciju.
"Osjećaš je, zar ne? Možeš je osjetiti...", govori novinar koji "vjeruje da postoji Myers, ali krampus ne", u što će ga brzo razuvjeriti sam Michael. Na koncu konca, film poništava sve nastavke i remakeove od "Halloween II" (1981.) Ricka Rosenthala do Zombiejeva "Halloween II" (2009.), znači ukupno devet filmova. A scenarije nekih od prethodnika, konkretno Rosenthalova koji je otkrio da je Laurie Strode (Jamie Lee Curtis) Michaelova sestra, naziva izmišljotinom. "Neki su izmislili da joj je to brat".
Ovo je film vjeran isključivo slavnom prethodniku, vjerniji nego "Predator: Evolucija", ali iako tipuje na prizemljeni pristup, nije posve oslobođen "meta" odlika, samo što njima operira nešto smislenije, makar dijelom i proturječno. Primjerice, Dave (Miles Robbins), jedan od prijatelja Laurine unuke Allyson (Andi Matchak), zgodno opaža kako se danas dešavaju gore stvari i kad tip s nožem ubije nekoliko ljudi, kao nekoć Michael, to nije nešto prema današnjim standardima.
Pod "današnje standarde" zasigurno ne misli na horore u svijetu, već i one u kinu, čemu su kumovali tzv. američki "torture" pornići ("Hostel", "Slagalica strave"...) i francuski ekstremisti ("Granice", "Carski rez"...) kojima se priklonio i Zombie. Zato je sada "body count" najmanje trostruko veći nego u originalu (prestali smo brojati nakon desete žrtve), dok Myersova glad za krvlju može ići pod ruku s akterima gore navedenih filmova. To ne bi bio toliki problem da se "Halloween" ne nastavlja baš na Carpenterov izvornik i kune u njega do groba Judith Myers, a ovaj je krajnje suprotan koljačkoj filozofiji nastavaka i svega što je u hororu uslijedilo u novom mileniju.
Carpenterov film bio je taktilan u stravi lišenoj "slasherske" i hororske eksplicitnosti probadanja i kašenja na kojoj inzistira nastavak, neuvijeno poput Zombiejeva remakea (scena u WC-u) prikazujući posljedice bliskih susreta s mrcinom poput Michaela, "terminatorskog" stroja za ubijanje i u poodmakloj dobi, još uvijek bešćutnom, cijepljenom empatije i humanosti, što fascinira njegovog psihijatra, dr. Sartaina (Haluk Bilginer), "novog Loomisa", toliko da bi i sam mogao navući Myersovu masku ako dobije priliku.
Michael neće poštedjeti ni tinejdžera Oscara (Drew Scheid) s čijim bi neuspjehom kod žena njegov lik u serijalu mogao suosjećati. Kamera Michaela Simmondsa ("Glasnik", "Nerve") uglavnom ostaje napolju tijekom Myersova prvog smrtnog pohoda, promatrajući ga izvan kuća, kroz prozore, ali u izvrsnim neprekinutim kadrovima, posvećenim Carpenterovim "single shot" majstorijama, ne može odoljeti da ne napoji oči na njegovim zlodjelima kako bi ih i vidjeli, ne samo čuli.
Ipak, u užerežijskom smislu ovo je unutar serijala svejedno režija najdostojnija Carpentera i Green je nedvojbeno zanatski potkovaniji od svih prijašnjih redatelja, uključujući Stevea Minera ("Halloween H20"). Green se posebno istaknuo u sceni s Michaelom, Oscarom i senzorima pokreta za vanjsku rasvjetu, a ide mu i rekreacija Myersovih (polu)subjektivnih kadrova i zamućenih drugih planova kojima dodaje prve. Ako u kontekstu filma moramo odgovoriti na klasično "halloweenovsko" pitanje "prijevara ili poslastica" ("trick 'r' treat"), "Noć vještica" ne bismo nazvali prijevarom.
U najboljim dijelovima novi film je u krvnom srodstvu sa starim i djeluje kao prava kontinuacija, ali i pokazuje vlastitu viziju, osobito u tretmanu Laurie, Michaelove metafizičke "druge strane". Četrdeset godina kasnije, Laurie je poručnica Ripley iz "Aliensa" ili, još bolje, Sarah Connor iz "Terminatora 2", žena koja je kćerku Karen (Judy Greer) pripremala na potencijalni Sudnji dan, odnosno povratak Michaela, te se opsesivno se posvetila tome da je od njega zaštiti, sakupivši zalihu pušaka i pištolja.
Uloge se obrću (lovina-lovac) u veoma dojmljivom finalu, poslastici za fanove originala, pa Laurie postaje Michael (ona njega traži u rešetkastom ormaru), što se moglo naslutiti kad ju je Green snimio u sličnoj "myerovskoj" promatračkoj pozi ispred unukine škole, a Michael – Laurie. Hororska heroina, tzv. posljednja djevojka, transformirana je u akcijsku junakinju našeg "time's up" vremena za sve generacije žena. Laurie će se suočiti s traumom u vidu ultimativnog muškog predatora, uz pomoć kćerke i unuke koje zajedno postaju "final girl(s)" i preuzimaju obiteljsku štafetu.
Najbolje od 'Noći vještica'
1. 'Noć vještica' (1978.) 2. 'Noć vještica' (2018.) 3. 'Noć vještica: 20 godina poslije' (1998.) 4. 'Noć vještica' (2007.) 5. 'Noć vještica II' (1981.)