StoryEditor

POBJEŠNJELI MAX: DIVLJA CESTA Postapokalipsa za nas

Piše PSD.
23. svibnja 2015. - 14:37
Film: MAD MAX: FURY ROAD; futuristička akcija; SAD/Australija, 2015.
Režija: George Miller
Uloge: Tom Hardy, Charlize Theron
Distribucija: Blitz
Ocjena: *****

“Kakav dan! Kakav prekrasan dan!“ – “Pobješnjeli Max: Divlja cesta“ (2015.)

Kako ti je ime? Kako da te zovem - postavlja pitanje imperatorica Furiosa (Charlize Theron) šutljivom junaku poslije zajednički proživljene akcije. “Zar je bitno“, odvrati on. Heroj izgovara svoje ime odmah na početku filma “Mad Max: Fury Road“, no neće ga ponoviti sve do kraja. Njega, Maxa Rockatanskog, u filmu “Pobješnjeli Max: Divlja cesta“ australskog redatelja Georgea Millera utjelovljuje Tom Hardy. Mladi Britanac naslijedio je Mela Gibsona na mjestu junaka Millerova kultnog postapokaliptičnog akcijskog serijala “Mad Max“ (1979. - 1985.).

Max Rockatansky je jedan od najpopularnijih akcijskih likova, prvi jahač filmske postapokalipse, a Gibson ga je načinio prepoznatljivo “svojim“, onako kao što se, recimo, Indiana Jones, John McClane i Rambo vezuju za Harrisona Forda, Brucea Willisa i Sylvestera Stallonea. Teško je Hardyju bilo uskočiti u prašnjave čizme heroja u kojem publika, barem ona iznad 30 godina, vidi isključivo Gibsona. Miller to razumije pa “sakriva“ Hardyjevo lice koliko može. Isprve ga ne vidimo kako treba zbog duge kose.
Nakon što zarobljenog Maxa ošišaju sluge despota futurističke zajednice Immortan Joea (Hugh Keays-Byrne), neće proći dugo da mu “zvjerski razjarenom“ stave brnjicu. S brnjicom na licu, poput bijesnog pit-bulla, Max takoreći provodi dobru polovinu filma. Kad je napokon skine, nekako smo se ponadali da ćemo ugledati Gibsona, što znači da Miller respektira lik i djelo starog Pobješnjelog Maxa. Hardy uspijeva Maxu udahnuti novi život puno više nego što su to napravili njegovi kolege u modernim reimaginacijama nekih legendi kinematografije, ali nije akcijski karizmatik kao prethodnik i manje je “ikoničan“.

Možda je tome kumovalo što “Fury Road“ krade odlična Charlize Theron u ulozi “fast&furios(a)“ heroine ravnopravne Maxu, svojevrsne profeminističke Mad Maxine s bioničkom rukom i ratničkim bojama od crnog ulja na licu, obrijane na nulericu poput Sigourney Weaver u “Alienu 3“. No, ako Maxa tumači drugi glumac, “Divlja cesta“ je na istoj valnoj duljini s “madmaxovskim“ misterima visokog oktana, samo raskošniji zahvaljujući budžetu od 150 milijuna dolara vidljivom u svakoj imaginativnoj (akcijskoj) sceni ovjekovječenoj na atraktivnim lokacijama namibijske pustinje, daleko od gradske vreve kao poprišta jednog te istog “destruction porn“ megaspektakla u današnjim blockbusterima (“Transformers 3&4“, “Čovjek od čelika“, “Osvetnici 1&2“).
U distopijskoj pustopoljini s malo nafte i još manje vode Millerovi likovi se opet profiliraju kroz akciju razgovjetniju od riječi, tragaju za nadom ili iskupljenjem i bore se protiv oku neugodnih zlikovaca, dok kamera to preživljavanje nerijetko promatra s Božjih uzvisina i divi se viđenom. Leglo Immortan Joea, Citadela, sagrađeno je na temeljima Olujne kupole Aunty Entity (Tina Turner) iz trećeg “Pobješnjelog Maxa“, njega, pak, glumi Australac Hugh Keays-Byrne, čovjek koji je prije 36 godina u originalu bio negativac Prstorez. Hugh Keays-Byrne ima upečatljiv ulaz u film i njegov je “bad guy“ groteskna spona Prstoreza i Hardyjeva Banea.

Maska za kisik prekriva lice Immortan Joea tako da Keays-Byrne uglavnom glumi očima s kapilarima gotovo popucalim kao prilikom nezaboravnog sudara Prstorezova motocikla i šlepera u finalu prvog “Mad Maxa“. Immortan Joe predvodi motorizirane strvinare, među ostalim, zombijevske heavy metalce Ratne dečke koji, poput Nuxa (Nicholas Hoult), žele “ući u povijest umiranjem na Divljoj cesti“. Na Divljoj cesti će se najblaže rečeno umirati, a pod kotačima vozila završavati i trudnice u filmu snimljenom u duhu beskompromisnih prethodnika, osobito izvornog remek-djela i briljantne dvojke kojima se Miller opako približio molotovljevim koktelom eksplozija, gužvanja željeza i škripanja guma.
Redateljeva nepopustljiva vizija pali do pregorijevanja vruć motor filma, “Pobješnjelog Maxa 2“ provučenog kroz stilizirane stripovske filtere “300“ s blockbusterskim nitropotiskom “Brzih i žestokih 7“. Davanje gasa i turiranje, zaštitni znak serijala o Mad Maxu, prvi je zvuk koji čujemo u “Fury Road“. Jedna od prvih slika je luda vožnja s kamerom pozicioniranom tik poviše ceste. Divlja cesta iz podnaslova filma je široka pustinjska cesta za pakao, nekakva Dolina spomenika postnuklearnog holokausta u kojoj Miller snima akcijsku verziju neprekidne vesternske hajke “Poštanska kočija“. Teškometalni gitarist War Boysa komotno je mogao odsvirati i “riff“ Angusa Younga iz AC/DC-jeve “Highway To Hell“.

“Svijet vatre i krvi“, ljudskog mesa i metala (vozila, oružje), potencirana je budućnosna verzija pakla u odnosu na Gibsonove filmove, prilagođenija današnjem strahu od globalnog zatopljenja ili atomskog rata. Pakao se najviše otvara u nestvarnoj sceni divovske pustinjske oluje u čijem grotlu tornada usisavaju vozila, potjera biva osvjetljena munjama i eksplozijama, pa i zaglušena impresivnim intervalima tišine. Miller nadilazi samoga sebe i gotovo sve viđeno u suvremenom visokobudžetnom Hollywoodu u završnoj sceni predivno koreografiranog kaskaderskog “maximum overdrive“ kaosa s metafizičkim umjetničkim scenama akcijske poezije u kojima Ratni dečki eksplozivnim harpunima napadaju veliki tegljač kao da love Moby Dicka.


Mad Max i Furiosa ulaze u filmsku povijest muškim umiranjem po Divljoj cesti. Furiozni četvrti “Pobješnjeli Max“ je postapokalipsa za nas, fanove izvorne trilogije, veliki povratak junaka i pukokrvne kaskaderske akcije žigosan “R“ predikatom koji u kina dolazi kao osvježenje nakon mnoštva beskrvnih računalno generiranih “PG-13“ spektakala omiljenih kod mlađarije. Na “Mad Maxu 4“, gnjevnom punk filmu u eri pop filmića, mogla bi se prelomiti budućnost komercijalne “big budget“ kinematografije. Zaradi li “Fury Road“ dovoljno novaca, Hollywood bi mogao ponovno početi praviti blockbustere za odrasl(ij)e gledatelje kao u stara dobra vremena osamdesetih i devedesetih. Kakav bi to prekrasan dan bio!

MARKO NJEGIĆ

George Miller, starac s poletom mladića

Izvorni “Pobješnjeli Max“ koštao je nešto manje od 317 tisuća dolara. Prava sitnica u usporedbi s cijenom “Divlje ceste“. No, George Miller je ostao vjeran staroj školi i pritom je režirao akciju poletom mladića, makar ima 70 godina. Digitalija je svedena na minimum, a filmom dominiraju praktični efekti, fizičke vratolomije i gljivaste eksplozije, baš po guštu fana prave akcije. Važno je istaknuti da je režija maksimalno pregledna u kaotičnom spektaklu, s dosta širokih planova i zbivanjima koja se odvijaju usred dana. Milleru je od pomoći nesumnjivo bio izvrstan direktor fotografije John Seale, dobitnik Oscara za “Engleskog pacijenta“, koji je ovdje pijesak i pustinju iskoristio za vizure epskog akcijskog filma.

Feministice 'rasplodnice' i muškost na izdisaju

“Mad Max 4“ umnogome pripada Furiosi i posjeduje jako simboličan feministički “girl power“ podtekst. Furiosa je Immortan Joeu uzela “majčino mlijeko“ i njegove zgodne supruge “rasplodnice“ (Rosie Huntington-Whitely, Zoe Kravitz, Riley Keough...) koje želi prevesti na sigurno kako bi čovječanstvo započelo ispočetka, daleko od muškaraca. Scena kad se “rasplodnice“ oslobađaju nazubljenog pojasa koji im štiti međunožje izazvala je muški smijeh u kinu. No, šalu na stranu. Žene u filmu predstavljaju esenciju života, a muškarci destrukciju i smrt. Max u tom kontekstu ne spašava samo čovječanstvo, već i muškost na izdisaju.
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
25. svibanj 2022 02:27