Kao netko tko je imao 17 godina kad se izvorni “Jumanji“ Joea Johnstona pojavio u hrvatskim kinima u prvom kvartalu 1996., par mjeseci nakon američke premijere koncem prosinca 1995., vaš kritičar se može sjetiti da je za njegovu generaciju hit s Robinom Williamsom predstavljao čisto simpatičan obiteljski filmić avanturističko-fantazijskog predznaka, ugodan za gledanje, ali jedan od onih koji je na jedno oko ušao, na drugo izašao. Međutim, kako je baštinio spektakularnost “Jurskog parka“ i pustio s lanca stampedo računalno animiranog bestijarija (nosorozi itd.), “Jumanji“ je onomad bio prilično popularan i mogao je biti jedan od omiljenih filmova djetinjstva generacije devedesetih, no dvojbeno i najdraža kolektivna filmska uspomena dekade, trajnožareća u popkulturnom oku....