StoryEditor
Film & TVCINEMARK OBLJETNICA

‘Umri muški 4.0‘: Analogni akcijaš u digitalnom svijetu

28. lipnja 2022. - 08:35

Križali su se dani do dolaska akcijskog spektakla "Umri muški 4.0" ("Die Hard 4.0", 2007.) prije 15 ljeta. Film s Bruceom Willisom u "trade-mark" ulozi policajca Johna McClanea s nezaboravnim šlagvortom "Yippie-ki-yay, motherfucker!" nestrpljivo se čeka kao četvrti nastavak ponajboljeg akcijskog serijala i povratak jednog od isturenih heroja akcije stare škole.

Stoga, nije bio problem uhvatiti trajekt do Brača za pretpremijernu večernju projekciju "Umri muški 4.0" u supetarskom ljetnom kinu i vratiti se zadnjom, noćnom linijom za Split. Sve za (akcijski) film i dragog junaka Willisa. Prvi dojmovi za "Die Hard 4.0" bili su izvrsni, a nisu splasnuli ni na drugo gledanje u splitskom kinu "Central", niti kasnije na DVD-u. Ocjena pet, uredno je stajalo u kino i video(drom) recenziji "Umri muški 4.0" na ovome mjestu.

FILM: Die Hard 4.0.; akcija; SAD, 2007. REŽIJA: Len Wiseman ULOGE: Bruce Willis, Justin Long OCJENA: ****

Petnaest ljeta kasnije, na (n)ovo gledanje, "Die Hard 4.0" možda ne zaslužuje čistu "peticu", ali je podjednako akcijski uzbudljiv kao i onda kad je s dobrim razlogom dočekan ekstatično. Podsjetimo se žanrovskog krajobraza prije 15-ak godina, nakon 11. rujna 2001. koji je, izgledajući kao scena iz akcijskog filma na relaciji "Umri muški" – "Smrtonosno oružje 3" – "Istinite laži", zamalo dokinuo klasične akcije s anti-terorističkim premisama (od "Invazije na SAD" do "Konačne odluke" i "Opsadnog stanja").

Superjunaci su tada počeli preuzimati box-office primat u digitaliziranim blockbusterima na čelu sa "Spider-Manom" koji su u međuvremenu postali još kompjuteriziraniji, zbog čega "Die Hard 4.0" djeluje svježe 2022. kao 2007. godine. Stari heroji praktične, tjelesne akcije uglavnom su se povukli iz kina (Stallone, Schwarzenegger, Gibson, Van Damme) ili promijenili izgled (Bond u "Casino Royale").

Na scenu su stupili neki novi junaci poput Vina Diesela, Dwaynea "The Rock" Johnsona, Jasona Stathama i, hm, Matta Damona, ali njihovi filmovi uglavnom nisu bili tako dobri, a kad jesu to je bila novomilenijska akcija ("Ubrzanje", akcijski trileri o Jasonu Burneu).

Uz Toma Cruisea ("Nemoguća misija"), koji tada ipak nije bio izraženi akcijaš kao danas, Willis je u to vrijeme predstavljao najsnažniji "link" prema "diehardovskim" akcijskim filmovima zlatnog doba osamdesetih i devedesetih – "last old school action hero", mada "Suze boga sunca", "Talac" i "16 blokova" nisu bili u dometu "Umri muški". Povratak ulozi McClanea bio je prijeko potreban i imao metafilmske konotacije za glumca, klasične akcijske junake starog kova i žanr kao takav.

"Meta" konotacije mogu se iščitati u jednoj sceni "Die Hard 4.0". "Nisam junačina poput tebe, nisam taj tip", priznaje mladi haker Matt Farrell (Justin Long) svome zaštitniku McClaneu, nakon čega uslijedi nadahnuta introspekcija akcijskog heroja u vezi koncepta junaka/junaštva, ali i nedostojnih nasljednika Willisa koji je u dobi od 52 godine bio u odličnoj formi.

"Ja nisam ničiji junak, radim svoj posao i to je sve. Znaš što dobiješ kao junak? Ništa. Malo te potapšaju po leđima, bla-bla, dobar dečko. Rastaviš se i žena ti se ne može sjetiti prezimena, djeca ne žele s tobom razgovarati, jedeš mnoge obroke sam", govori McClane.

"Onda zašto to radiš?", pita ga haker. "Zato što nema nikog drugog. Kad bi netko postojao, ja bi ih pustio da rade, ali nema, zato mi radimo", odgovorio je McClane i posljednji dio rečenice pretvorio u množinu kao da je najavljivao povratak Ramba 2008., "trade-mark" junaka Willisova drugara Stallonea, možda i svih starih dobrih akcijaša u "Plaćenicima".

Tako, McClane je ovdje (bio) pravi tip na pravom mjestu u pravo vrijeme, premda su negativci često govorili da je "krivi tip na krivom mjestu u krivo vrijeme", što će mu reći i zlikovac ovog filma, virtualni terorist Thomas Gabriel (Timothy Olyphant).

On je bivši glavni programer Ministarstva obrane za sigurnost infrastrukture koji se želi osvetiti američkoj vladi trgajući Ameriku na komadiće nakon što je odbila njegov prijedlog obnove sustava za zaštitu poslije 9/11, podložnog napadima, te mu uništila reputaciju i zamrzla imovinu kad je želio izaći u javnost s time.

"Radim uslugu ovoj zemlji, bolje ja nego neki autsajder, fanatik koji se pali na armagedon", smatra Gabriel u "Umri muški 4.0" koji pretvara Amerikance u terorističke negativce umjesto stranaca s naglaskom, iako post-9/11 politika opstoji u filmu, računajući propatriotski naslov za američko tržište "Live Free Or Die Hard", paranoju u vidu prijetnje anarhijom iznutra i subverzivno jezivu montažu govora predsjednika SAD-a od Eisenhowera do Busha, uključujući one za čijeg je mandata akcijski žanr bio na vrhuncu (Reagan, Clinton).

Protiv takvog digitalnog negativca nastupa analogni McClane pokazujući da u svijetu u kojem je sve na daljinski za neke stvari ipak treba biti fizički prisutan i napraviti nešto ručno. Koncept "analognog protiv digitalnog" ima unutarnjeg smisla. Filmofili će se sjetiti McClaneove izjave iz "Umri muški 2" da je smrznuta pizza za njega najveći doseg tehnologije, a negativac u "četvorki" veli mu da je "sat na kazaljke" ("Timex watch in digital age").

Novi redatelj Len Wiseman ("Underworld 1&2", remake "Potpunog sjećanja") nije akcijski kalibar Johna McTiernana i Rennyja Harlina, ali nastoji da "Die Hard 4.0" ne ostavi dojam "smrznute pizze", odleđene nakon 12 godina, koliko je prošlo od "Umri muški 3". Četvrti dio se prirodno nadovezuje na treći koji je napustio izolirane lokacije prethodnika i muško umiranje rasporedio diljem New Yorka.

Ovaj put McClane hita diljem Istočne obale kako bi spriječio virtualni terorizam, od Washingtona do Baltimorea i Zapadne Virginije, pri čemu Wiseman, veliki fan originalog filma, povremeno smješta zbivanja u skučeni prostor poput okna dizala, gdje će junak visjeti s terenca i boriti se s Gabrielovom ljubavnicom i pomoćnicom, seksi Mai (Maggie Q), kad mu bude dosta njezinog "kung fu sranja".

Samo u toj sceni ima više opipljive fizikalnosti nego u svih ljetnim blockbusterima 2007. poput "Spider-Mana 3", prvih "Transformersa", trećih "Pirata s Kariba" i nastavka "Fantastične četvorke". Za njihov "software" McClane i "Die Hard 4.0" su "hardware", odnosno "low-tech" njihovom "hi-techu".

Pogledajmo i izvanrednu središnju akcijsku scenu filma. Gabriel i njegovi hakeri preusmjeravaju promet i zatvaraju golemi tunel da bi ga otvorili i stavili sve trakove u optjecaj kad u njemu McClane u policijskom automobilu potraži zaklon od helikoptera kojeg je izbacio iz ravnoteže kad je udario u hidrant i pogodio ga mlazom vode, ali ne i skinuo s neba.

Nakon što auti pojure u oba smjera te junak i haker za dlaku izbjegnu njihove spektakularne sudare i prevrtanja, McClaneu prekipi i on uskače u policijsko vozilo gunđajući u svom prepoznatljivom stilu, daje gasa prema izlazu iz tunela i iskače netom prije nego što će se auto popeti na rampu i poletjeti prema helikopteru. Boom! "Isuse, upravo si ubio helikopter autom", u nevjerici je haker.

"Nestalo mi je metaka", hladnokrvno će McClane nakon praktično izvedene sekvencije koja je nabildala kaskaderski spektakl motor-helikopter scene iz "Hladan kao kamen". Digitalni efekti tek su suptilno korišteni u završnoj akcijskoj sceni, jednoj od najboljih novomilenijskih, kad se McClane najprije nađe pod paljbom "harrierovskog" bojnog mlažnjaka F-35 dok se nadvožnjaci, pogođeni raketama, urušavaju pod gumama njegova šlepera probušenog mecima poput švicarskog sira, a zatim dospije i na krilo aviona izvan kontrole.

Pa opet, da McClane ne (p)ostane akcijski superjunak, Wiseman se pobrinuo u "low-tech" završnici bez specijalnih efekata, simboličnoj za film. "Na nadgrobnom spomeniku trebalo bi ti pisati 'na krivom mjestu u krivo vrijeme'...", kaže Gabriel držeći izranjavanog McClanea u "kravati" s pištoljem u ruci.

Junak ga prekine s "A što kažeš na 'Yippie-ki-yay'?!" i propuca sebe negativčevim oružjem da bi napucao njega. McClane je bio spreman još jednom umrijeti muški za žanr kao analogni junak stare škole u vrlom novom digitalnom svijetu kompjutera i kompjuterskih blockbustera.

Klasični rock na soundtracku

U jednoj sceni Bijela kuća eksplodira kao u "Danu nezavisnosti". McClane u filmu sluša klasični rock, Creedence Clear Water Revival ("Fortunate Son"), koji je preslik njega samoga. Šest godina kasnije snimljen je i "Umri muški 5" koji nije uspio dosegnuti "četvorku", kamoli prethodnike. Od šestog filma, nažalost, teško da će biti išta, barem ne s Willisom koji se povukao u mirovinu zbog bolesti.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
15. kolovoz 2022 23:05