Spontanost je zavučena u pustolovnost "Otimača izgubljenog kovčega" (1981.), prvog i najboljeg filma iz hit-serijala o Indiani Jonesu, akcijsko-avanturističkom heroju, profesoru arheologije, stručnjaku za okultno i pronalazatelju rijetkih antikviteta. Steven Spielberg je planirao do u tančine svaki kadar i na netu se mogu naći fotografije "storyboardova" ili redatelja kako stoji nad minijaturama i priprema scene, ali nije se libio i neposrednosti na licu mjesta.
Možda najpoznatija akcijska scena filma "Raiders Of The Lost Ark", okršaj s golemim mačevaocem u Kairu, trebala je trajati puno duže. Bilo je predviđeno da se Indiana Jones (Harrison Ford) bori s gorostasom i sredi ga na jedvite jade. Jedan Michael Bay sigurno bi odabrao tu opciju, računajući njegovo inzistiranje na dvije scene jurnjave u "Zločestim dečkima II". No, Spielberg se nije htio ponavljati. Znao je da već ima jednu sličnu prolongiranu sekvenciju tučnjave Indiane i korpulentnog Nijemca.
Stoga je scena ispala onakva kakva jest. Grmalj lamata sabljetinom u prazno iskazujući vještinu i izazivajući Indianu na dvoboj, a neimpresionirani junak nonšalantno zakoluta očima i posegne za pištoljem. U tom trenutku Indiana nije imao vremena za duel jer je jurio za otetom Marion (Karen Allen). Zato nije puno okolišao, već složio protivnika na zemlju jednim metkom. Bang, paf i gotovo, idemo dalje.
Osim što je na ovaj način dobio dvije različite scene dvoboja heroja s mrcinama, Spielberg je unio gegove u akciju i podcrtao (još uvijek osvježavajuću) akcijsko-humornu nepredvidljivost i dinamiku filma, zapečaćenu prizorom kad se Marion nagne da otpije gutljaj viskija iz bačve probušene metkom.
Svašta se moglo dogoditi dok Indiana u potrazi za svetim, starozavjetnim Kovčegom Saveza hita s jednog kraja svijeta na drugi poguran naprijed poletnom glazbom Johna Williamsa, od južnoameričke džungle do snježnog Nepala i pustinja Kaira, postajući usput sinonim za akcijsku pustolovinu i njezino najveće filmsko utjelovljenje. "Ako avantura ima ime, ono mora da je Indiana Jones", najavljivala je reklamna krilatica filma. I jest.
Indiana ima efektno akcijsko-junačko predstavljanje tijekom njegove ekspedicije kroz džunglu. Isprve je on misterija. Nikako da se pokaže. Uglavnom boravi u sjeni ili ga Spielberg snima s leđa, svakako da mu se ne vidi lice. Izvan sjene na svjetlo izlazi tek kad naćulena uha čuje okidač pištolja i bičem ga izbije iz ruke podlaca. Predstavljanje junaka kao da ima direktnu vezu u njegovom kasnijem dijalogu s negativcem, naci-arheologom Belloqom (Paul Freeman), koji ga smatra dostojnim protivnikom.
"Arheologija je naša religija", govori Belloq i ističe kako je on Indianin "tamni odraz". "Da te se samo malo pogura, postao bi kao ja", tvrdi zlikovac. "Pogura sa svjetla", doda Indiana koji će još kasnije, jednako kao Belloq, htjeti zaviriti u Kovčeg kadar rušiti brda i pustošiti područja, te vojsku u posjedstvu te svetinje načiniti nepobjedivom.
Naravno, Indiana neće zaći u tamu dok se s Belloqom igra lovca i (pusto)lovine, bar ne u ovom filmu (nastavak "Ukleti hram"), ali on definitivno nije klasični, stopostotno moralni pozitivac-svetac, više kombinacija Fordova (svemirskog) akcijskog junaka Hana Sola iz "Ratova zvijezda" i Bogartova antiheroja Roya Dobbsa ("Blago Sierra Madre"). Scena s mačevaocem može se čak pročitati kao "meta" sprdnja s vječnim "Han (ni)je pucao prvi" prepucavanjima fanova "Star Warsa". Indy je pucao prvi i točka.
Ipak, Ford i Spielberg portretiraju ga kao iznimno dopadljiva junaka, s lakonskim osjećajem za humor i vizualni/tjelesni geg. U virtuozno režiranoj uvodnoj sceni, nakon što prođe sve zamke i domogne se zlatne figure, a prije nego mu se divovska kugla nađe za petama, Indiana preskoči prepreku i vršcima prstiju dohvati usahlu lijanu da ne padne u ambis.
Na njegovom licu će se u mikrosekundi naći samouvjereni cerek kao potvrda vlastite dovitljivosti, a onda lijana popusti i Indiana osjeti da je (za)malo ispao glup, ali svejedno se uspijeva spasiti u zadnji čas. Gledatelj briše znoj s čela kao i junak s kojim se identificira dok njegovi izrazi lica često služe kao neverbalizirani komentar svih "bilo-je-blizu-smrti" zbivanja u filmu. Ford i Spielberg su kreirali nesvakidašnjeg junaka koji nije nepobjediv i može "dobiti u (kožnu) jaketu" (primiti batine).
Tko zna bi li bilo urbanog akcijaša Johna McClanea ("Umri muški") bez Indiane, o pustolovcima na blago Jacku Coltonu ("Lov na zeleni dijamant", "Dragulj s Nila") i Ricku O'Connellu (serijal "Mumija") da ne pišemo. Pred kraj filma, Indiana sređuje Nijemca i pokušava se prerušiti odijevanjem njegove prekratke košulje, baš kao što je McClane sredio terorista s najmanjim brojem noge na svijetu.
Dosta toga u "Otimačima izgubljenog kovčega" gotovo je iz sfere akcijske komike, ali Spielberg sve režira kao punokrvnu akciju i avanturu. "Raiders Of The Lost Ark" je donio dotad neviđenu "krv i znoj" akcijnost s nekim još uvijek imaginativno orkestriranim kaskaderskim scenama. Netko za Belloqa veli da bi "upotrijebio buldožer da pronađe porculansku šalicu", no to se ne može prenijeti na Spielberga; on nije Bay i sve je režirao s osjećajem za mjeru, a koreografski elaborirano i spektakularno.
Vrhunac filma dolazi nešto poslije sraza Indiane i snažnog Nijemca kojeg će sažvakati propeler zrakoplova, nakon što avion mitraljira kamione i digne u zrak sve okolo sebe. U potjeru za nacistima Indiana odgalopira na konju. Potom se nalazi za upravljačem kamiona. Eto ga onda na haubi kamiona, ali ne uspije se zadržati za znak Mercedesa. Zatim se nađe ispod kamiona kako ga vozač ne bi zgnječio o auto.
Tijekom kulminacije scene junak izvodi kaskaderski pothvat iz "Poštanske kočije", samo ispod kamiona, s bičem kojim će se zakačiti i vući po zemlji. Fascinantno, posebice u eri računalne koreografije akcije. Spielberg je dječački zaigrano režirao film, maštajući da je sam junak poput Indiane i da se može Hitleru i nacistima "osvetiti" za holokaust, buduću temu njegove "Schindlerove liste".
"Otimači izgubljenog kovčega" nisu dobili Oscare, niti su ozbiljan film kao "Schindler", no zato su subverzivniji. Američki redatelj židovskih korijena svako malo "bocne" naciste, pa se npr. na medaljon gadno opeče negativac Arnold Toht, kojeg Ronald Lacey igra kao nekakvu naci-verziju Bole Yeunga, a finale je (u tom kontekstu pogotovo) za anale.
Nezaboravna "hororska" završnica jednog od najutjecajnijih filmova osamdesetih preteča je Tarantinovih "Nemilosrdnih gadova". Nacisti otvaraju kovčeg s Božjom moći koja će ih spržiti i istopiti pred zatvorenim očima Indiane i Marion. "Drži oči zatvorene", Indy savjetuje Marion, ali i ondašnje gledatelje. Mnogi su scenu ispratili s prstima preko oka. Moguće da je i sam Tarantino tada zaklopio oči i usnuo "Inglorious Basterds".