StoryEditorOCM
Film & TVCINEMARK U KINU

‘Sat očaja‘: Trči, Naomi, trči

24. veljače 2022. - 20:29

"Dolazim po tebe, dušo." – "Sat očaja" (2021.)

One-woman show glumice Naomi Watts. Kratko i jasno. Naomi iznosi triler "Sat očaja" ("The Desperate Hour") na svojim leđima kao izrazito glavni lik filma, jedan od rijetkih koji uopće vidimo budući da većinu samo slušamo kao glas s druge strane linije.

"Sat očaja" na prvi pogled izgleda kao koronsko-karantenski proizvod, nastao u trenutku kad je COVID-19 onemogućio normalno snimanje filmova i filmaše nagnao da razmišljaju o radu u krajnje ograničenim produkcijskim uvjetima, s reduciranim brojem likova itd. Sjetimo se recentnih filmova kao što su "U zemlji", "Malcolm i Marie", "Gost", "U lockdownu", "Otet"...

FILM: The Desperate Hour; triler; SAD, 2021. REŽIJA: Phillip Noyce ULOGE: Naomi Watts, Colton Gobbo DISTRIBUCIJA: Blitz OCJENA: ***

Međutim, "The Desperate Hour" ustvari pripada (ili želi pripadati) pred-koronskom trendu svedenih trilera ili drama 2010-ih odigranih u realnom ili približno realnom vremenu a la "Gravitacija", "Živ zakopan", "Bankomat", "Sve je izgubljeno", "Krivnja", "127 sati", "Locke"...

Prvospomenuti i potonji film najveći su uzor za "Sat očaja", kao i "The Guilty". Štoviše, scenarist trilera "Buried" Chris Sparling ("ATM", "Greenland") napisao je i scenarij za "The Desperate Hour". Naravno, nisu ovakvi filmovi produkt 2010-ih, bilo ih je i ranije. U jednom svedenom trileru okušao se i redatelj "Sata očaja", australski vetaran Phillip Noyce. Bilo je to odlično "Opasno more" ili "Dead Calm" sa svega troje likova u tumačenju Nicole Kidman, Sama Neilla i Billyja Zanea.

"Opasno more" je Noyceu otvorilo vrata Hollywooda gdje se specijalizirao mahom za akcijske trilere, od "Patriotskih igara" i "Neposredne opasnosti" preko "Sveca" do "Salta". Noyce je posljednjih godina stagnirao, snimivši samo dva osrednja djelca, SF dramu "Davatelj" i krimi-triler "Izvan sumnje", da bi se se sad vratio trilerskim počecima u svakako boljem filmu koji pokušava biti stresniji od "Poziva" i "Krivnje" (danske ili američke, svejedno) tijekom napete utrke s vremenom junaka ili junakinje.

Utrka s vremenom je ovdje doslovna. Jer, Wattsičin lik, Amy Carr, najveći dio filma provodi u trku. Amy upoznajemo jednog običnog jutra. Ona sluša "self help" upute "dah je sve što trebate, fokusirajte se na njega" i "prošlost ne možemo promijeniti, budućnost nepoznanica", a insertirani kadrovi prometne nesreće sugeriraju da je nekog izgubila.

Ova žena se hrva s tugom zbog pogibije supruga prije gotovo točno godinu dana i jedva ustaje iz postelje, zbog čega javlja na posao da će uzeti slobodan dan. Hrvaju se i njezina djeca, posebice tinejdžerski sin Noah (Colton Gobbo) koji, za razliku od njegove mlađe sestrice Emily (Sierra Maltby), odbija poći u školu.

Mama pokušava sinu uljepšati dan najavom obiteljske večeri ("dinner + movie") i odlazi na džoging van grada u prvih pet minuta filma sa slušalicama na ušima i mobitelom u rukama kako bi usput obavila neke pozive (roditelji, automehaničar...), tipkajući brojeve ili tražeći od "Siri" da pozove određene ljude.

Kad je jedna prijateljica zovne na Facetime, usporedit će njezin trk s mobitelom u ruci s bijegom likova iz "Vještice iz Blaira" (drndava kamera) i najaviti skorašnju (s)trku koju Noyce spretno nagovještava kadrom policijskog vozila kako projuri pored Amy.
Nedugo nakon toga, projurit će još dva policijska auta i to s uključenom rotacijom, sugerirajući da jure na mjesto gdje se događa nešto ozbiljno.

Finalna slutnja dolazi u vidu automehaničara koji spominje policijsku blokadu. Ubrzo na mobitel stiže upozorenje zbog "incidenta", tj. pucnjave u školi ("Molimo roditelje da ostanu smireni i drže se podalje"), što izbezumi Amy jer pomisli da je posrijedi osnovna, gdje ide Emily.

Nije osnovna, već srednja, a u školi je "napadač". Majka odahne misleći da je Noah ostao kod kuće, no srce joj staje kad od susjede dozna da ga je vidjela kako ide u školu.Ni pet ni šest, Amy reagira instinktivno i odluči što prije doći do škole od koje je udaljena nekih sat vremena "na noge".

Kreće u trku i usput zove koga kod stigne (dispečericu hitne službe...) ne bi li doznala više informacija, a poziva i prijateljicu i "uberovsku" taksi-službu "Lyft" da je pokupe, ali ona je van grada, a profesionalni vozač ne može stići još neko vrijeme zbog gužve i cestovne blokade.

Znači, imamo triler (u ritmu "jogginga") na vječno goruću temu pucnjave u američkoj školi ("Elephant") iz drukčije, majčinske perspektive, uvjetovane koronom ili ciljanom svedenošću, nebitno. Ono što je bitnije jest da je Watts odlična u još jednoj ulozi majke u opasnosti ("Funny Games", "Nemoguće") koja će potencirati majčinski instinkt kao prethodne "obične žene u neobičnoj situaciji" na junačko-trilerskom testu u filmovima kao što su "Divlja rijeka" i "Soba panike" (Meryl Streep, Jodie Foster).

Glumica prenosi strku i paniku lika na gledatelja trčeći (kroz šumu, preko rijeke) i ostajući bez daha. Njezinom emotivnom "rollercoasteru" pridonosi Noyceova "adrenalin-rush" režija koja povremeno znade biti i (melo)dramski manipulativna i društveno-politički eksploatitivna s obzirom na temu. Tako, u jednom trenutku, otprilike pri sredini prve trećine filma – za svaki slučaj, oprez: "spoiler" – policija će u razgovoru s Amy implicirati nešto strašno, konkretno da bi Noah mogao biti pucač.

Policija mu je pretražila kamionet, familija kod kuće ima lovačke puške, srećom ne i jurišne, mada ih je možda mogao naručiti preko neta, a tinejdžer pije i lijekove zbog depresije nakon smrti oca, što može biti okidač. No, taman kad se Amy i gledatelj počne pomirivati da je Noah napadač i pripremati sagledati stvari iz te (intrigantije, svježije) perspektive, koja bi zbivanja približila filmu "Moramo razgovarati o Kevinu", ali dala drukčiji pogled, policajac mijenja ploču i kaže da ipak nije.

Šteta propuštene prilike, ali Noyce očito nije htio ulaziti dublje u psihologiju pucnjave u školi, već isporučiti klasičan i brzopotezan triler, sa ili bez klišeja, logičnih propusta, koincidencija ili suspenzija nevjerice, kao u trenutku kad Amy uspije otkriti ime napadača, dobiti njegov broj mobitela i postati pregovaračica, ugrožavajući klince i komplicirajući pokušaj izvlačenja, što će kasnije policajac tražiti od nje da ponovi jer je uspjela "doprijeti do njega".

Neke je klišeje Noyce uspio izbjeći, tipa da Amynu mobitelu povremeno nestaje signala dok ona trči kroz šumu ili da mu baterija zarana počinje krepavati (počet će, no tek pri kraju filma). S druge strane, logički propusti se mogu pripisati nezavidnoj situaciji u kojoj se mogu očekivati ishitrene, nereacionalne reakcije.

Tipa, Amy se upućuje prema školi i traži prijevoz umjesto da se vrati kući po automobil odakle je manje udaljena u odnosu na školu i da ne čeka vozača "Lyfta" na jednom mjestu tako da joj ovaj mora ulaziti u trag. Ipak, gledatelj bi se mogao pitati kako bi i sam reagirao na Amyinu mjestu, a s logičkim propustima se može baviti tek nakon što završi film koji se gleda u dahu. To je kompliment za Watts i Noycea.

Dvaput nominirana za Oscara

Naomi Watts se proslavila ulogom u "Mulholland Driveu", a bila je dvaput nominiran za Oscara, za glumu u filmovima "21 gram" i "Nemoguće". Upravo snima američku verziju odličnog austrijskog horora "Laku noć, mamice".

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
27. studeni 2022 11:15