Pandemija služi kao inspiracija sve većem broju filmaša i pandemijski filmovi su postali mini-trend. Gledali smo već "Iza zatvorenih vrata", "Gosta", "U lockdownu"... Međutim, jedan od prvih pandemijom inspiriranih i tijekom pandemije snimljenih filmova gledamo među posljednjima. To je "U zemlji" ili "In The Earth", novi projekt kultnog britanskog redatelja i scenarista Bena Wheatleyja ("Kill List", "Sightseers", "A Field In England"), friška premijera na hrvatskom "online" videotržištu.
Wheatley se nakon koketiranja s komercijalnijom kinematografijom u remakeu Hitchcockove "Rebecce" vratio niskobudžetnijim, nezavisnijim, autorskim korijenima kojima pripadaju i "High-Rise" i "Free Fire", neovisno o njihovom nešto većem proračunu i angažmanu tada trenutnih (Tim Hiddleston) ili budućih Marvelovih zvijezda (Brie Larson).
"U zemlji" predstavlja Wheatleyjev povratak u formu i jedan je od njegovih niskobudžetnijih filmova, iako ne djeluje tako zahvaljujući fotografiji Nicka Gillespieja. Film se uklapa u pandemijski trend vidljivo po ograničenom broju likova, izbrojivima na prste jedne ruke, no drukčiji je od prethodno navedenih.
Nominalno horor triler, kao što je to "Host", "In The Earth" transcendira uži žanr, baštineći utjecaje od Tarkovskog ("Stalker"), Kubricka ("The Shining") i Von Triera ("Antikrist"), do kultne "Vještice iz Blaira" i "Festivala straha" ili čak SF-ova kao što su "Na rubu horizonta" i "Uništenje".
Pomiješao je Wheatley sve i svašta, nadnaravnu i pogansku "folk tale" stravu i užas, "slasher" i "body horror", alegoriju o ekologiji, religiju i psihodeliju. Ne funkcionira film u svakom segmentu, na momente je i rubno pretenciozan i apstraktan u "artsy fartsy" smislu, ali je jedan od onih koji se ne zaboravljaju tako lako.
U Wheatleyjevu odgovoru na koronu virus se proširio svijetom, vidimo maske, skafandere i testiranja, a u prvom planu se nalazi britanski doktor Martin Lowery (Joel Fry; "Yesterday") koji bježi u prirodu od bolesti u gradu. Martin je bio izoliran tijekom pandemije i odlazi pronaći kolegicu Oliviju Wendle (Hayley Squires; "Ja, Daniel Blake") koja se povukla duboko u šumu zbog istraživanja, ali je isključila radio i otad se izgubio svaki kontakt s njom.
Do njezine lokacije se može doći samo pješice, stoga Martin kreće na putovanje s mladom rendžericom Almom (Ellora Torchia), ignorirajući lokalne folk priče o "duhu šume". Da će ekspedicija poći po zlu, jasno je nakon što Martin i Alma pronađu nečiji napušteni šator i netko ih napadne i uzme im cipele.
Bosih nogu, Martin će gadno ozlijediti stopalo, što je – oprez: blagi "spoileri" – tek preludij za tjelesni i "slasherski" horor kad nekih 30 milja od civilizacije sretnu misterioznog pustinjaka Zacha (Reece Shearsmith) koji im samo naizgled želi pomoći. Zach je čudak koji zaziva "povratak zelenom i njegovim ritmovima" i tvrdi da može komunicirati s šumom, a planira ih žrtvovati za nju.
Iako se spominje "stvor u šumi", nećemo vidjeti neko čudovište koje bi odgovaralo opisu, odnosno monstrum je Zach koji će u jednom trenutku uzeti sjekiru u ruke i hvatati protagoniste po šumi kao negativac iz "slashera" ili Jack Nicholson u "Isijavanju", nakon što ih je već tjelesno načeo u sceni pomaknutog crno-crvenog humora.
Ipak, da "U zemlji" nije tipični "slasher" jasno je u psihodeličnom prizoru Zacha sa sjekirom obasjanog stroboskopskim svjetlom (kome smeta, neka pripazi na oči) koji se pretvara u "light show" scenu od nekoliko minuta dok se Martin i Alma sakrivaju od njega.
Wheatley senzornim filmom agresivno napada sva osjetila po principu "tko preživi, pričat će" (ili pisati) i "In The Earth" eskalira brutalnošću i nadrealnošću kako ide dalje, postajući tripoidni "The Blair Witch Project" za doba korone koji ima opominjuću ekološku poruku. Priroda može pokazati nemilosrdnije lice od čovjeka i terorizirati ga na nadljudski način u filmu koji funkcionira kao test izdržljivosti gledatelja, ionako već dobrano testirana pandemijskom paranojom, ludilom i izolacijom.