Uključite kameru, zvučnike i mikrofon računala, Zoom sastanak počinje u nadnaravnom hororu trenutka koji od ovog četvrtka igra u hrvatskim kinima. Grupni Zoom sastanci poslovne i privatne prirode postali su koronsko-karantenska "video chat" svakodnevica mnogih za početak ili kraj (radnog) dana, pa i nas u redakciji "Kulture".
Sastančenjima preko Zooma inspiriran je "low budget" ili bolje reći "no budget" britanski film "Gost" Roba Savagea, prilagođavajući stravu "zoomovskom" formatu slike i ulazeći u kinematografsku povijest kao prvi takav horor.
Režiran tijekom "lockdowna" na daljinu, preko laptopa i putem Zoom sastan(a)ka redatelja i nepoznatih, ali uvjerljivih glumaca (ističe se Jemma Moore), "Host" prenosi doživljaj pandemijske distancije i izolacije u razdoblju "novog (ne)normalnog" na stari dobri žanr.
S efektnom realizacijom jednostavne premise Savage je stvorio jedan od visokokonceptualnih horora s kojima se gledateljima najlakše poistovijetiti. Nema tko unatrag godinu dana ne "zooma" s kolegama ili prijateljima, dakle baš kao protagonistica Haley (Haley Bishop). Kako bi razbila karantensku monotoniju, Haley s društvom odluči održati virtualnu "online" seansu uz alkohol i vođenje profesionalnog medija, vidovnjakinje Seylan (Seylan Baxter).
"Zvuči jezivo", kaže rijetki glas razuma među sudionicima Zoom seanse, ali prevlada kolektivno "zabavit ćemo se" i "sretno plašenje" nakon kratkog šaljivog komentara na trenutnu situaciju ("Nekoć si prdac prekrivao kašljanjem, a sad je obratno"), dobrodošlog humora prije nadolazećeg horora prema kojemu neke Zoom neugodnosti iz stvarnosti (dodati po potrebi) djeluju kao dječja igra.
Većina "zoomovaca" je neozbiljna i omalovažavajuće raspoložena, ispijajući čašicu pića svaki put kad Seylan spomene "astralnu razinu", što će im se odbiti o glavu kad prizovu "gosta" demonske prirode i Zoom se pretvori u opsjedajuće/proganjajuće horor iskustvo koje se prenosi s ove strane ekrana.
"Gost" objedinjuje milenijske "found footage" strave poput "Vještice iz Blaira" i "Paranormalnog", filmove Jafara Panahija režirane tijekom njegovog kućnog pritvora i recentne "laptop horore" poput "Pretraživanja" i "Prekida prijateljstva", odlazeći korak dalje i estetski oblikujući potencijalno novi trend.
Film se oslanja na "realističnu" poetiku horora o "pronađenim vrpcama" (radnja u realnom vremenu, likovi koji se zovu isto kao i glumci) i kreativno koristi "stilizaciju" Zooma, ali i ostale tehnološke blagodati, postajući svojevrsni "Paranormal Activity 2.0" ili "Paranormalno" za "novo (ne)normalno".
Podijeljeni ekrani, odnosno prozori Zooma, koji dočaravaju klaustrofobiju izolacije, tvore mozaik horora ovjekovječena mahom statičnom kamerom, s likom u prvom planu i poluotvorenim vratima što vode u mračan hodnik u drugom, odakle nešto nenadano može doletjeti i podjednako prepasti i njih i gledatelja koji mjerka pozadinu očekujući horor i utvarajući da je od straha možda nešto vidio, čak i ako nije.
Kamera povremeno i živne, kao kad Caroline (Caroline Ward) prebaci Zoom na mobitel i stavi ga na "selfie stick" kako bi istražila jezivu buku na tavanu. Hororske mašte filmu ne nedostaje, sve na temu današnje tehnologije, pa imamo i "app’s face" filtere koje prakticira Emma (Emma Louise Webb) i Carolineine "hologamske" pozadine, tj. duple verzije nje.
Prisutnost zloduha detektira se u otiscima stopala na podu posutom brašnom, bljeskom polaroid aparata i bacanjem plahte u zrak nekima od najstrašnijih scena koje mogu prepasti publiku trenutačno, ali i "post festum", nakon gledanja, budući da film tipuje na prepoznatljivi kućni "setting", kao "Paranormal Activity", uz dodatak hororske aktualizacije koronsko-karantenskog svagdana.
Zbivanja su režirana u "in your face" stilu, iako su virtualne, ne "licem-u-lice" prirode, a tenzija prema kraju sve opipljivija. Taman kad se učini da bi horor mogao postati repetitivan, Savage se potvrđuje kao ekonomičan i autoironičan redatelj koji privodi priču kraju sukladno upozorenju da Zoomu "istječe vrijeme" na ekranu filma koji traje svega 57 minuta. Virtualni sastanak je završen. Sretno plašenje.