Polako, ali sigurno stvara se trend filmova inspiriranih koronom i njome izazvanim "lockdownom", tj. karantenom. "U lockdownu" je već treći film COVID-19 tematike pušten pred publiku u kratkom roku nakon nedavnog romantičnog trilera "Iza zatvorenih vrata" i recentnog nadnaravnog horora "Gost". Treći i – najveći, odnosno najprestižniji gledano po okupljenoj filmskoj ekipi.
Oskarovka Anne Hathaway i oskarovski nominent Chiwetel Ejiofor predvode glumačku ekipu, u kojoj se nakratko se pojavljuju i poznate face poput Bena Stillera, Bena Kingsleyja, Mindy Kaling, Stephena Merchanta i Claesa Banga, scenarij je napisao cijenjeni Steven Knight ("Ruska obećanja") i, konačno, režije se latio Doug Liman, specijalist za akcijski orijentirane blockbustere kao što su "Bourneov identitet", "Gospodin i gospođa Smith" ili "Na rubu budućnosti".
Hathaway i Ejiofor su dobri glumci, a Knight i Liman imaju iskustva s prostornim ograničenjima priče i produkcijskim restrikcijama ("Locke", "Pod vatrom snajpera").
Potencijal je, dakle, postojao da "Locked Down" bude dosad najbolji koronsko-karantenski film, no ispao je osrednji, razvučen, s povremenim bljeskovima glumačke, scenarističke i redateljske inspiracije, u vrh glave za jednokratno gledanje.
U čemu je problem? Knight i Liman su, ambiciozno, poželjeli povezati supružničku dramu s pljačkaškim krimićem u pandemijskim uvjetima, egzstencijalizam i eskapizam, "Prizore iz bračnog života" i "Aferu Thomasa Crowna". Mješavina je izazovna, ali "U lockdownu" nije dorastao izazovu da zadovolji oba žanrovska i tematska pola ili ih prirodno poveže u cjelinu.
Film je svakako nešto uspjeliji kao drama o dinamici dvoje ljudi pod istim krovom tijekom globalne izolacije. Suživot Linde i Paxtona (Hathaway, Ejiofor), para iz Londona u "čudna vremena", utjelovljuje kolektivne neuroze i anksioznosti današnjice, mentalitet ljudi načetog duševnog zdravlja pod izolacijom. Situacije su mnogima prepoznatljive.
Rad od doma. Komunikacija preko Zooma koji znade zaštekati. Čekanje za red ispred dućana, odakle kupci izlaze s prekomjernim zalihama toaletnog papira (malčice zastarjeli motiv). Na licu maska ili marama koja, zgodno sročeno, "više nije simbol pobune nego savjet vlade".
Prilikom Zoom razgovora, u kontekstu karantenskog pucanja po šavu, spominju se termini poput "implodirati" i "eksplodirati", ovisno od čovjeka do čovjeka. Netko kupi u sebi (Paxton), netko praska prema van (Linda). On je načitani vozač kombija na privremenom dopustu s kriminalnim dosjeom zbog premlaćivanja u samoobrani i pjesničkim aspiracijama, ona direktorica londonske podružnice korporacije prisiljena uručiti otkaze zaposlenicima.
Udaljili su se jedno od drugoga i bili spremni za prekid, ali prisiljeni su dijeliti krov nad glavom dok korona ne završi. Prva polovica filma protječe u njihovim verbalnim interakcijama i dugačkim monolozima povremeno teatralne i repetitivne izvedbe na temu "nove realnosti".
Otuđeni supružnici bili su u centru pažnje Limanova "Mr. and Mrs. Smith" od kojeg "Locked Down" nasljeđuje motiv posezanja za uzbuđenjem bračnih partnera u svrhe njihovog ponovnog povezivanja. U to ime uveden je pljačkaški (pod)zaplet: Paxton dobiva zadatak prebaciti kombijem asortiman iz robne kuće "Harrods" koja se zatvara, uključujući dijamant vrijedan tri milijuna £, a s kojom Lindina kompanija posluje.
Pohvalno je da Liman i Knight izvrću očekivanja: nakon što Paxton susjedima daje savjet u ova čudna vremena "kradite sve stvari koje vam život duguje", slutimo da će on zarolati pljačku, ali ne. Linda je ta koja otvoreno predlaže krađu dijamanta, iako je financijski stabilnija od Paxtona, jer ne sviđa joj se to u što se pretvorila i želi "pljuniti u lice konglomeratu", ustajući protiv korporativne (ne)kulture.
Međutim, pljačka stiže prekasno, a kad dođe nije pretjerano uzbudljiva u smislu kako će je njih dvoje uspjeti izvesti i hoće li biti uhvaćeni. Nitko, jasno, nije očekivao koreografski razvedena uzbuđenja kao u sličnim filmovima zbog socijalne distancije i skučenosti produkcije, ali ni to da će pljačka izgledati poput šetnje robnom kućom. Ipak, štosno je da se Paxton koristi lažnim imenom Edgar Allan Poe i da mnogi ne kuže kako je riječ o slavnom pjesniku. Jako štosno, možda i autoironično, sjetimo li se monotonog ponavljanja refrena Poeova Gavrana. "Nikad više".