StoryEditor
Gastrovinski podrum

Egzotičnost plavca malog najveća mu je mana, ali i prednost

Piše PSD.
25. svibnja 2015. - 13:05
U Dalmaciji danas pod vinovom lozom leži tek oko 6,5 tisuća hektara zemlje, a od toga čak jedna trećina otpada na plavac mali, pa je on, razumljivo, naša najvažnija sorta – kaže sommelierka Maja Vehovčić, koja je na sajmu Vinski podrum, održanom proteklog vikenda u organizaciji Slobodne Dalmacije u Dioklecijanovim podrumima, vodila radionicu “Vinski timbar Dalmacije”.

Na njoj je Maja, kroz selekciju vina nekih od najboljih regionalnih proizvođača, govorila o potencijalima i dostignućima vinske proizvodnje našega kraja temeljene na autohtonim sortama, a prisutni su se u njezine riječi mogli uvjeriti na vlastitim nepcima.

Potencijal plavca maloga je izniman, no mnogi stranci obično ostanu zbunjeni pri prvom susretu s njim jer je on za većinu ljudi “divlji”, rustikalan, previše karakterističan budući da, s jedne strane, donosi voćne note, a s druge, vuče mnoštvo tanina te visoki postotak alkohola.

No, ta egzotičnost mu je istodobno i glavna prednost. No, kad se podvuče crta, na stranim tržištima ipak bolje prolaze pošip ili babić jer su puno harmoničniji, zaključuje ova sommelierka.

Osobni favorit




A da bi nam dočarala što se može postići od plavca malog, na degustaciji nam je servirala Tomićev Plavac barrique iz 2009. te Plavac veliki istog proizvođača, zatim Grgićev Plavac mali s Pelješca, Kiridžijin Dingač iz 2010., koji je istaknula kao najvećeg osobnog favorita, te prošek vinarije Suha Punta.

– Važna autohtona sorta za Dalmaciju je i crljenak kaštelanski, koja je genetski u direktnoj vezi s vrlo popularnim zinfandelom – napomenula je Maja ponudivši nas crljenkom Vinarije Krolo iz 2011.

Sortu babić kušali smo iz Gracinove berbe 2010., te u obliku prošeka Gracin iz iste godine, koji se na tržištu našao u ekskluzivnoj seriji od samo 400 boca od pola litre. To im je ujedno bila prva berba za ovaj prošek, a ako je suditi po njoj, pred nama je prava uspješnica.

Što se može dobiti od kujundžuše, inače prvenstveno povezane uz Imotsku krajinu, kušali smo zahvaljujući Vinariji Grabovac u vinu iznimno bogate, možda pomalo i netipične, ali svakako zanimljive strukture.



– Naša najpotentnija sorta po meni je pošip, koji ima i najbolju prođu kako kod nas, tako i vani, a posebno odlične rezultate daje na Korčuli – uputila nas je Maja, no umjesto korčulanskoga, na degustaciji se radije odlučila za brački pošip vinarije Jako vino iz 2013., koji je nedavno u Vancouveru proglašen vinom tamošnjeg prestižnog festivala.

Kad su dalmatinske sorte u pitanju, ne smijemo preskočiti ni maraštinu, koja je, primjerice, dio miksa u Zlatnom otoku, ali ni laganu bogdanušu, inače iznimno otpornu na bolesti, pa stoga i vrlo popularnu. Koji su, pak, njezini dosezi, naslutili smo iz bogdanuše s etiketom Vino Carić.

Okus dizajniran za žene

I dok U Dalmaciji primat ima plavac mali, na sjeveroistoku zemlje najzastupljenija sorta je graševina, a što od vina toga kraja možemo očekivati, doznali smo na radionici “Zlato Hrvatske – Srijem i Slavonija”.

– U našem kraju prve nasade vinove loze zasadili su još u 3. stoljeću Rimljani, a danas imamo oko 1500 hektara pod čokotima. Iako su Iločki podrumi naš najnagrađivaniji vinski brend, na ovoj radionici odlučili smo vam predstaviti vina četiriju malih, ali vrsnih proizvođača – kazala je Rujana Bušić Srpak, direktorica TZ-a Vukovarsko-srijemske županije, na prezentaciji u hotelu “Vestibul”.

Kroz lepezu njihovih vina vodila nas je, pak, sommelierka Glorija Gavrić koja je ovo enoputovanje započela Silvancem zelenim Ivana Čobankovića. Njegovo vino s 12 posto alkohola, po njezinu mišljenju, odlično se ljubi s čvarcima, ali fino bi moglo ići i s mladim sirom.

Graševina Mladena Papka, berba 2014., išla bi uz teža jela, poput pečenja od svinjetine, napomenula je, dok je za Rose Ivana Buhača iz 2014. rekla da je pravo žensko vino, koje sadrži 11 posto alkohola. Nešto oprezniji u tom smislu treba biti s Graševinomn PZ-a Trs jer to vino pretežito voćnog ukusa ima udio alkohola od 12,5 posto.

Ipak, naš glavni favorit pokazao se slatki, polusuhi Traminac istog proizvođača, ali njega, zbog 14,5 posto alkohola, svakako valja pažljivo dozirati. Prezentacija je završena Rizlingom rajnskim Ivana Buhača iz 2014. koji je specijalno dizajniran za žene, no smiju ga, doznali smo, konzumirari i muškarci.

Siniša Jović, foto: Paun Paunović / Cropix


Skok u proizvodnji i kvaliteti domaćih pjenušaca

U Dalmaciji se dogodio kvalitativni skok u proizvodnji vina, ali i pjenušaca, a uz to je stasala i armija sve educiranijih potrošača, zaključio je poznati vinar Andro Tomić jedan od sudionika na radionici “Fenomen pjenušaca u Dalmaciji”.

A kroz ovaj fenomen vodio nas je iskusni sommelier Roko Bekavac, odmah u startu istaknuvši kako je riječ o teškoj temi budući da se možda prije radi o fenomenu potrošnje, a ne toliko proizvodnje.



– U Dalmaciji je malo proizvođača pjenušavih vina, no zato su oni koji se bave njima vrlo kvalitetni. K tome, domaći konzumenti više ne piju pjenušac samo za Novu godinu ili na vjenčanjima, nego se razvio običaj piti pjenušava vina gotovo svakodnevno – zaključio je.

Bibichev Brut s Lastova, koji nastaje isključivo od debita, izvrsno je i lagano pjenušavo vino idealno kao aperitiv, ili uz predjelo kao što su kamenice. Uz “ozbiljnija” jela mogao bi se odlično sljubiti Grabovčev Brut, u kojem se susreću pinot sivi i crni te chardonnay.

Uz pošip u Matuškovu pjenušcu “Don Mateo” u omjeru 50:50 dolazi također chardonnay, dok je prvi dubrovački pjenušac Perlan obrta Silia Laeta nastao od autohtone sorte malvasija dubrovačka.

Uz ona najteža jela, poput pečene divljači, lijepo ide rose pjenušac, istaknuo je Bekavac, koji je sudionicima radionice predstavio Grabovčev Rose Brut, nastao od ukupno pet sorti, te Bibichev Brut Rose, nastao od plavine, autohtone sorte skradinskog zaleđa.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

19. rujan 2020 06:59