StoryEditor
Film & TVCINEMARK RETRO(PER)SPEKTIVA

‘Otok boje krvi‘: Gusari(ce) umiru muški

1. prosinca 2021. - 20:44

Potop gusarskog spektakla "Otok boje krvi" ("Cutthroat Island", 1995.) Rennyja Harlina na kinoblagajnama bio je strahovit. "Otok boje krvi" je koštao 100 milijuna dolara, a zaradio samo deset u američkim kinima, poljuljao carstvo studija Carolco i zamalo ekipu doveo na prosjački štap.

To je neslavna brojka koja "Cutthroat Island" smješta na vrh liste najvećih "flopova" ne samo devedesetih, nego i svih vremena, što je došlo kao šok za studio poznat po isključivim kino i(li) video hitovima poput "Ramba I&II", "Crvenog usijanja", "Ramba III", "Oni žive", "Iza rešetaka", "Potpunog sjećanja", "Air Americe", "Terminatora 2", "The Doorsa", "Univerzalnog vojnika", "Sirovih strasti", "Cliffhangera"...

FILM: Cutthroat Island; akcijska avantura; SAD, 1995. REŽIJA: Renny Harlin ULOGE: Geena Daavis, Matthew Modine OCJENA: *** ½

Ipak, razumljivo je, naročito iz današnje optike, da "Otok boje krvi" nije mogao postati megahit, ali nije razumljivo da je baš doživio takav brodolom i da ga ni dio publike i kritike nije ni približno (za)voljeo, uz izuzetak Rogera Eberta. "Cutthroat Island" je izašao u vrijeme kad su rijetki hollywoodski spektakli dosezali ili prekoračivali budžet od 100 milijuna dolara; prije njega samo "Terminator 2", "Istinite laži" i "Vodeni svijet".

A Carolco je uložio taj silni novac u gusarski spektakl, unatoč tome što žanr već dekadama nije iznjedrio hit (teški debakl "Pirata" Romana Polanskog u osamdesetima), gotovo od filmova s njegovom najvećom zvijezdom Errolom Flynnom. Nije pomoglo ni što je početak kinodistribucije bio zakazan za zimsku sezonu umjesto primjerenije ljetne za ovakav tip blockbustera, i to u tjednu kad su premijeru imali i obiteljski filmovi "Priča o igračkama", "Jumanji" i "Otac moje nevjeste II", plus "Vrućina", "Iznenadna smrt"...

Drugi problem jest i što je glavni lik filma bio ženski, k tome u tumačenju oskarovke ("Slučajni turist") Geene Davis ("Muha", "Thelma i Louise") koja nije bila megazvijezda poput "zgodne žene" Julije Roberts na način da samo na račun njezina imena publika automatski ide u kino.

Davisičin partner Matthew Modine ("Full Metal Jacket") bio je još manja zvijezda i "Memphis Belle" je najbliže što je došao visokobudžetnom blockbusteru. Možda bi sve bilo drukčije da provopredviđeni "superstar" Michael Douglas nije odustao od uloge, ne želeći biti u sjeni Davis, naviknut da je on zvijezda neovisno o partnerici ("Lov na zeleni dijamant", "Dragulj s Nila"), čak i kad ga ženski likovi potisnu u drugi plan ("Basic Instinct").

Da je "Otok boje krvi" bio film ispred vremena, odnosno porinut u krivo vrijeme, bilo je jasno osam godina kasnije kad su "Pirati s Kariba" postali megahit i iznjedrili hit-serijal od još četiri gledana nastavka, najvećim dijelom sagrađen na sličnim (njegovim) temeljima gusarskog žanra.

Potraga za blagom koja povlači partnerstvo dobrih i loših momaka (ili djevojaka), gusara i kraljevske mornarice, nesvakidašnji junak, tj. junakinja, cijenjeni glumac u ulozi negativca (ovdje Frank Langella kao Dawg Brown), bombardiranje lučkog grada topovskim plotunima, čak i kapucin majmunčić kao izvor smijeha.

Međutim, "Pirates of The Carribean" su, za razliku od "Cuthroat Island", prvenstveno nosili Johnny Depp i Orlando Bloom (obojica zvjezdaniji od Modinea), pa tek onda Keira Knightley, a i film je imao franšizno zaleđe u istoimenom popularnom tematskom parku i nadodao je element fantazije koje su netom prije procvjetale u kinima ("Harry Potter", "Gospodar prstenova").

Dakle, "Cutthroat Island" je plovio protiv struje u vremenu usamljenih akcijskih heroina poput Sigourney Weaver ("Aliens") i Linde Hamilton ("T2"), kad žene u pravilu nisu glumački upravljale kormilom blockbustera, a spektakli nisu nužno imali franšizno porijeklo ili tendencije da postanu velika franšiza prilagođavajući se dominantnim trendovima umjesto da ih (trendove) pokušavaju p(re)okrenuti.

Nešto tako je upravo pokušao napraviti Harlin u filmu koji ima mana (drveni dijalozi i glumačke partije, manjak kemije centralnog para, ne uvijek uspješni promlamsajevi humora...), daleko je od klasika, još dalje od remek-djela, ali nije ni blizu loš kakva mu je reputacija, štoviše superiorniji je barem dvama ili trima, ako ne i svima, "Piratima s Kariba".

Bombastični Harlin je, uz Jamesa Camerona ("Terminator", "Aliens") i Luca Bessona ("Nikita"), jedan od prvih "feminizirao" muški akcijski žanr u kakvom se i sam prethodno okušao ("Umri muški 2", "Cliffhanger"), kako bi pretvorio Davis u vodeću akcijsku junakinju.

Njegova je namjera bila snimiti žensku inačicu staromodnih Flynnovih avantura s tadašnjom suprugom u glavnoj ulozi gusarice Morgan Adams, ali na moderan akcijski "die hard" način devedesetih, s kaskaderskim vratolomijama, eksplozijama u usporenom pokretu, duhovitim "one-linerima" i sličnim toponimima, kako bi usput zasjeo na tron kralja visokobudžetnih akcijskih blockbustera i detronizirao Camerona, Johna McTiernana ("Predator", "Umri muški") i Johna Wooa ("Teška meta").

Pogledajte samo spektakularni "setpiece" potjere kočijom kroz lučki grad Jamajke. Uzde drži William Shaw (Modine), a Morgan u jednom trenutku, spletom okolnosti, iskače iz kočije, prolazi kroz kuću, prozore i balkone, sve u "slow motionu", da bi uhvatila vozilo u pokretu.

Tjelesna opasnost je opipljiva u kadru i Davis izvodi sama cijelu fizički/koreografski zahtjevnu scenu koja kulminira kad jedrenjak kraljevske mornarice usidren u luci odriješi topovsku paljbu na grad kako bi pogodio bjegunce u kočiji, a usput razara skupe setove filma i diže u zrak sve oko njih.

Scena je zamisliva i da se junaci voze u nekom automobilu i da ih obasipaju raketama, znači vrlo moderno; o takvoj akcijskoj koreografiji je Flynn mogao samo sanjati, ali ne i Harlin koji je godinu kasnije s Geenom snimio financijski uspješniji "Pakleni poljubac". No, publika je tada željela moderne akcijske spektakle i staromodno-postmoderni eksperimenti nisu prolazili ("Last Action Hero"), iako je "Otok boje krvi" punokrvni predstavnik blockbusterskih devedesetih, samo odjeven u gusarsko ruho.

Harlin je bio vizionar kad je, vidjevši "Terminatora 2", rekao da će akcijski blockbusteri u budućnosti koštati 100 milijuna dolara, ali i jedan od vodećih predstavnika visokobudžetne redateljske filozofije "ako nešto sagradiš, digni to u zrak". Sve što je sagradio za svoj 100-milijunski akcijski blockbuster Harlin je raznio, od gradova do brodova, a svaki dolar je vidljiv u kadru napučenom praktičnim i pirotehničkim efektima, s tek jednom (očitom) uporabom digitalije i zelenog ekrana u padu s litice u more.

Razlika je samo što je spektakl na ovakvoj skali predvodila seksi junakinja i umirala muški, ne mišićavi junak, koja je bila ispred feminističkog vremena kad je već u prvoj sceni dvoznačno rekla ljubavniku-izdajniku "Uzela sam ti kuglice ("I took your balls") referirajući se na metke njegove kubure i kasnije izvukla pištolj zataknut za – podvezicu. Kulminacija Harlinova akcijašenja i akcijskog feminizma slijedi u završnici kad Morgan sredi negativca topovskom kuglom uz šlagvort "bad Dawg" i cijeli brod eksplodira.

Muška dama u nevolji

Film je izvrnuo koncept dame u nevolji; tu ulogu preuzima Modineov lik kojeg Morgan spašava par puta. Ipak, Modine je također izveo sam dosta akcijskih scena, poput vješanja s jednog na drugi brod, a njegovo lice oslikava da se dobro zabavljao. I Langella se zabavljao, toliko da Dawg u jednoj sceni usred gusarske bitke uzvikuje "Volim ovo!". Zanimljivo je da su scenarij napisali Bruce Evans i Raynold Gideon, nominirani za Oscara za "Ostani uz mene". Poveznica s "Piratima s Kariba" očituje se i u izreci "dead man tell no tales" koju netko kaže u filmu, a to je bio podnaslov petog dijela serijala. P.S. "Otok boje krvi" se prikazuje 3. prosinca na AMC-ju.

item - id = 1147738
related id = 0 -> 1159428
related id = 1 -> 1159243
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
17. siječanj 2022 10:38