Hajpanje je apsolutno na mjestu za horor "Backrooms: Bez izlaza" ("Backrooms"), baš kao i u slučaju još bolje "Zaluđenosti". Žanr strave i užasa s dugometražnim igranim prvijencem Kanea Parsonsa postiže još jedan trijumf u 2026. nakon filmova "28 Years Later: The Bone Temple", "Send Help", "Hokum" i spomenutog "Obsession", nastavljajući horor renesansu proteklih godina ("Supstanca", "Trenutak nestajanja", "Vrati mi je"...).
Jednako tako, "Backrooms: bez izlaza" potvrđuje trend da bivši YouTuberi postaju režiseri niskobudžetnih horora i Parsons preuzima štafetu od Chrisa Stuckmanna ("Shelby Oaks: Grad duhova"), Marka "Markipliera" Fischbacha ("Iron Lung") i Curry Barkera ("Zaluđenost").
Ovaj film ima korijene u Parsonsovu web-serijalu kratkih horora na YouTubeu koji su privukli pozornost producenata Jamesa Wana i Jasona Bluma, odnosno kompanije A24. S njihovom podrškom Parsons je iznjedrio poprilično unikatno kinoiskustvo unatoč vidljivim utjecajima.
Geometrijski i tlocrtni kadrovi hodnika Stanleyja Kubricka, nadrealna crvena soba "Twin Peaksa" i apstraktni minimalistički setovi "Dogvillea", pred/post-milenijske tjeskobe i klaustrofobije oslikane u konceptualnom SF trileru "Kocka", japanskim i "found footage" hororima sa strahom od (VHS) snimaka poput "Kruga", "Vještice iz Blaira" i "Skinamarinka", psihološki "mindfuck" filmovi kakav je "Vivarium"...
U Parsonsovu hororcu otisnuto je sve to i još ponešto. "Ovo je svako mjesto koje je ikad postojalo", čujemo u filmu koji je hororski sveobuhvatan dok nudi vlastitu kreativnu viziju žanra pa i svijeta oko nas. Pod "ovim" misli se na unedogledni labirintni prostor s druge strane podruma salona namještaja koji izaziva opetovani "WTF" kod likova, baš kao i otkrića protagonista horora "Weapons".
Slučajno ga pronalazi vlasnik Clark (Chiwetel Ejiofor), prošavši kroz zid druge dimenzije/portala/alternativne stvarnosti otprilike kao Schwarzenegger u "Posljednjem akcijskom junaku". Frustriran što nije uspio kao arhitekt i traumatiziran nedavnim razvodom od supruge, Clark pije viski, spava u salonu...
Njegov je život zapeo na jednom mjestu i vrti se u krug. Zbog toga Clark redovno posjećuje psihoterapeuticu dr. Mary Kline (Renate Reinsve) koja i sama ima traume iz djetinjstva, a ne vjeruje mu kad joj saopći što je otkrio – trgovina se nastavlja kao da je kopija sebe. Prostorno otkriće postaje njegova opsesija i on angažira zaposlenike s kamerom Bobbyja i Kat (Finn Bennett, Lukita Maxwell) da odu s njime iza zida kako bi dokazao da ne izmišlja.
Kad njih dvoje nestanu nakon pojave nekoga ili nečega, izgleda da bi "Backrooms" mogao postati "The Blair Witch Project" iz salona za namještaj (subjektivni i ini kadrovi zrnate slike), ali Parsons i njegov direktor fotografije Jeremy Cox ne upošljavaju posve kamerni "found footage" izričaj, niti horor postižu naglim "bu" scenama i glasnim zvukovima.
Naprotiv, ovo je jedan od "najsvjetlijih" horora (kao "Festival straha") koji se odvija u ambijentu obojanom u žuto nalik praznoj poslovnoj zgradi izgrađenoj na tripu i polako podiže tenziju od ukazanja nekoga ili nečega u dalekom zakutku ili iza malih vrata beskrajnih hodnika.
Horor pokreću intriga i misterija (znatiželjni švenkovi kamere), tj. strah od nepoznatog, ali i vlastite psihe (je li gore ostati sam na jednom takvom mjestu ili s nekim/nečim?) da bi se tek pred kraj uveo i tjelesni horor s "pogrešno zapamćenim" ljudima koji imaju jezivu kombinaciju lica likova iz "Top Secreta" (zgužvani negativac i knjižničar bez povećala).
Iako "Backrooms: Bez izlaza" pri kraju gubi momentum kad počne objašnjavati sebe više nego što bi trebao i postavljati mitologiju za potencijalne nastavke, franšizu ("Želimo saznati bar djelić više"), Parsons ipak staje kad treba i golica maštu, tj. dopušta gledatelju "čitanja".
Clark objašnjava Mary (i gledatelju) koncept košmarnog, nadrealnog okoliša koji prkosi zakonima fizike poput djela M.C. Eschera kao da opisuješ psa nekome tko ga nije nikad vidio i kažeš mu da ga nacrta. Čini se da je taj okoliš "s druge strane stakla" u svome umu mogao projektirati (nesuđeni, mentalno nestabilni) arhitekt s aspiracijama avangardnog umjetnika s obzirom na nasumično naslagani namještaj i odjeću u stilu svojevrsnih umjetničkih instalacija.
Pejzaž uma potencira kamera dok u jednom trenutku prolazi kroz podove zgrade, prizemlja, podrume i niže, što djeluje kao da silazi sve dublje u razine podsvijesti. Titularni "backrooms" može biti refleksija psihe pojedinca, od Clarka do Mary ("Ti si svoj mozak"), koji su stvorili paralelne živote i iskrivljenu percepciju sebe zaglavljeni u svojim uobrazilijama, ali i refleksija ispraznosti konzumerizma, pa i izolacije i izgubljenosti modernog čovjeka u svijetu koji projicira sve veći osjećaj bezizlaznosti. Horor za promišljanje egzistencije. ****
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....