Odjeci Vijetnama odzvanjali su u američkim ušima sve do početka devedesetih, kad se vojevao jedan drugi (Zaljevski) rat i vodila operacija Pustinjska oluja. Nedugo nakon što se "Gulf War" okončao, u kinima se pojavio "Universal Soldier" (1992.) Rolanda Emmericha i povukao ratnu paralelu s pričom o reanimaciji američkih vojnika 20-ak godina od njihova stradavanja u Vijetnamu.
Slike Zaljevskog rata dominirale su na televizijama u stvarnosti, a na motelskom TV-u u filmu vrtjele su se dokumentarističke snimke Vijetnama. Ukazao se čak i Nixon, ali ne zadugo. Bivši američki predsjednik je dobio metak u glavu kad su strojnice počele rešetati sobu motela i hicima zakačile televiziju.
Prilično subverzivno, kao i čitav koncept "Univerzalnog vojnika", filma koji starta kao ratna drama poput Stoneova "Voda smrti" i De Palminih "Žrtava rata", s Jean-Claudeom Van Dammeom i Dolphom Lundgrenom kao Michaelom J. Foxom i Seanom Pennom na steroidima, a pretvara se u SF akcijsku "frankensteinovsku" kombinaciju Verhoevenova "RoboCopa" i Cameronova "Terminatora".
U Vijetnamu 1969. jedan narednik je poludio, poubijao dio svog voda i uzeo im uši kao suvenire. To je Andrew Scott (Lundgren u ulozi karijere do "Creeda II"). "Ne čujem te", provocira on Luca Deveruxa (Van Damme) držeći ogrlicu od ušiju i tražeći od njega da smakne nevine vijetnamske seljane. Deverux proturječi zapovjedi i u tom okršaju američki vojnici simultano ubijaju jedan drugoga.
Ovo "američki" treba uzeti s rezervom budući da obojica govore s akcentom - Van Damme je Belgijanac, a Lundgren Šveđanin, što je još jedna u nizu subverzija filma u režiji - Nijemca. Emmerich će regenerirati vojničke mrtvace kako bi ih pretvorio u nekakve bioničke specijalce kodnih imena GR-44 i GR-13, očišćena pamćenja, tj. ispranih mozgova da "robotski" izvršavaju naređenja nadređenih, naravno dok im se stara sjećanja "robocopovski" ne počnu motati po glavi.
Političke subverzije "Universal Soldiera" hrabre su kao i akcijske. Tretman akcijskih junaka je krajnje smion za ono doba, iako to gotovo nitko (od kritičara) nije primijetio u realnom vremenu, a rijetki primjećuju i danas, jednako kao i da je Van Damme (bio) nešto više od "action stara", viđeno na primjeru njegovih proplamsajeva autoironičnog humora ("Kakav naglasak?") i nijansiranog prelaska od običnog vojnika do kvazi-kiborga pa do "zbunjenog" ratnog veterana koji se pokušava aklimatizirati u društvo otkrivajući svijet oko sebe poput djeteta ("Samo želim jesti!").
"Univerzalni vojnik" je snimljen 1992. kad je akcijski žanr još bio na vrhuncu popularnosti ("Smrtonosno oružje 3", "Putnik 57", "Pod opsadom"...), u naponu snage, baš kao Van Damme i Lundgren. Sučeljavanje njih dvojice je bilo ekvivalent "versusu" Brucea Leeja i Chucka Norrisa u "Na zmajevom putu", ovdje preseljenom unutar borilačke znanstvene fantastike ("Vremenski policajac", "Matrix"...) kakvu je formirao upravo Van Damme ("Kiborg").
Nešto najbliže što je publika, do "Brzih i žestokih 5" (Vin Diesel vs. Dwayne Johnson), mogla doći teškaškom Stallone protiv. Schwarzenegger blockbusteru, s obzirom da sraz Van Dammea i Lundgrena, ponovimo, ima jakost frontalnog sudara kamiona-hladnjača s 20 tona goveđeg mesa. U "Krvavom sportu" i "Kicboxeru" Van Damme se borio sa snažnim protivnicima, nakratko čak i samim sobom u "Osveti blizanaca", ali nije imao oponenta poput Lundgrena koji je bio tvrd orah i za Stallonea ("Rocky IV").
Iza projekta je stajao moćni studio megaproducenta Marija Kassara Carolco koji je "Universal Soldier" zamislio kao potencijalnu Van Dammeovu "terminatorsku" franšizu ili barem "schwarzeneggerovski" spektakl, može i "stalloneovski" (razmjerno slično postavljeni "Demolition Man" iz 1993.). Foršpan filma je koristio glazbu iz "Terminatora 2", GR-44 je citirao Terminatorovu rečenicu "nemamo mnogo vremena" i operirao sam sebe, odstranivši tragački uređaj iz noge onako kao što je T-800 odstranio oko i ruku.
Popularnost "Terminatora" se naveliko pokušala (i uspjela) iskoristiti, kao i Arniejeva jednogodišnja pauza te Slyev iskorak na teren komedije, posebice jer je ovo bio jedini film koji se tog ljeta mogao akcijski nositi s visokobužetnim "Lethal Weapon 3" dižući benzinske crpke u zrak, tj. survajući policijske buseve i oklopljene šlepere niz Grand Canyon.
Ipak, ispod atraktivne površine i napregnutih mišića, film je na sebi jedinstven način preispitivao akcijsko junačenje i značenje nabildanog heroja, u tom smjeru, moguće, poguravši "Posljednjeg akcijskog junaka" i "Razbijača" kao jasnije vjesnike početka kraja jedne plodne ere. Van Damme i Lundgren nisu roboti, već zombiji, živi mrtvaci vraćeni iz smrti u život. "Ionako sam mrtav", reći će Deveraux u jednom momentu, a Scott ne shvaća da je dobio novi život i dalje se ponašajući kao da je u Vijetnamu.
Pretvaranje njihova mrtvog mesa u živo tkivo hiperakceleracijom povuklo je sobom nuspojave u vidu obvezna rashlađivanja gorućih tijela i punjenja mišića supstancijama za jačanje (steroidi). Kad im monitor topline pokaže pregrijavanje, a nisu blizu rashladne komore, univerzalni vojnici se trebaju ohladiti kako znaju i umiju. Jedna opcija je napuniti kadu ledom iz ledomata. Druga, za akcijaše simboličnija, uključuje hladnjaču supermarketa gdje vojničine kao da se poistovjećuju s komadom mesine/govedine ograničena roka trajanja.
'Dobro se držiš za 50-godišnjaka'
Lucova potraga za sredstvima za rashlađivanje bila je dobra prigoda da se Van Damme skine do gola i pokaže stražnjicu, što je bio njegov "trade-mark", otprilike kao Schwarzeneggerov "Vratit ću se". Kad Luca novinarka Veronica (Ally Walker; zaslužila napraviti karijeru nakon ovog filma) u jednoj sceni pita "kako se osjećaš", on će ironično odgovoriti "kao 50-godišnjak", mada tako ne izgleda. "Dobro se držiš za 50-godišnjaka", pohvalit će ga Veronica kasnije, slično kao što je godinu iza, u "Demolition Manu", lik Sandre Bullock pohvalio Stalloneova 74-godišnjeg "razbijača". U oba slučaja prognozirala se forma junaka koji su i u pedesetima/sedamdesetima dobrodržećih mišića.