StoryEditor

SERENA Film bračne katastrofe

Piše PSD.
3. siječnja 2015. - 17:17
Film: SERENA; drama; SAD/Francuska/Češka, 2014.
Režija: Susanne Bier
Uloge: Jennifer Lawrence, Bradley Cooper
Distribucija: Blitz
Ocjena: *** 1/2

Sparivanje Jennifer Lawrence i Bradleyja Coopera na “Sereni“ ustvari se dogodilo između dva poznatija projekata hollywoodskih glumaca u režiji Davida O. Russella - romantične drame “U dobru i zlu“ (2012.) i humorna krimića “Američki varalice“ (2013.). Iako je to zapravo drugi zajednički film zvjezdanog para, “Serena“ u kina dolazi kao treći. Općenito, “Serena“ je prošla dugačak put od romana Rona Rasha (2008.) do velikog ekrana. Rashov roman najprije je trebao ekranizirati Darren Aronofsky, i to s Angelinom Jolie u glavnoj ulozi dok je glumica još voljela biti ispred, a ne iza kamere.

Režije se potom prihvatila friška oskarovka, Dankinja Susanne Bier (“U boljem svijetu“, 2010.), angažiravši Jennifer Lawrence koja je sa sobom povukla Bradleyja Coopera. Sve se to dogodilo prije nego što je prvi “pairing“ Bradleyja i Jennifer - “Silver Linings Playbook“ - uopće krenuo u kinodistribuciju. U međuvremenu su Lawrence i Cooper snimili “American Hustle“, a “Serena“ i dalje nije ugledala svjetlo dana ni tamu kinodvorana. Nakon što se pogleda “Serena“, shvatljivo je kako je posrijedi uvjerljivo najmanje komercijalan uradak od njihove tri suradnje, košmarni, nihilistički odgovor na sanjive starodmodne romanične melodrame poput “Studengore“ s likovima za koje nije lako “navijati“.
Opet nerazumljivo da su američki distributeri oklijevali kupiti film popularnih glumaca, barem za ograničenu distribuciju. Lawrence je trebala osvojiti Oscara (“U dobru i zlu“) i dvaput se potvrditi kao najhitoidnija glumica današnjice (“Igre gladi 2“, “Igre gladi 3-1“) kako bi “Serena“ konačno dobila datum početka američke distribucije – 15. ožujka 2015. godine. Još je manje razumljivo što se u međuvremenu nijedan veći festival - do naposlijetku londonskog - nije zainteresirao da ugosti “Serenu“, ako ne zbog glumaca, onda barem radi cijenjene danske art-redateljice Susanne Bier (“Nakon vjenčanja“), nekoć rado viđene u Cannesu (“Braća“).

Na festivalima, čak i onima “A“ profila, zavrte se puno gori filmovi od “Serene“, da ne spominjem(o) što se sve pojavi u (američkim) kinima. Ukratko, imajući na umu tu problematičnu “povijest“ i legende o trostrukom montažnom procesu, antiromantična drama Susanne Bier nije uopće ispala tako loša, štoviše prilično je interesantna ako se promatra u ključu novog trenda filmova bračne katastrofe (“Nestala“, “Prije nego što zaspim“, “Turist“) kojeg kao da je 2008. sramežljivo navijestio Sam Mendes u “Putu oslobođenja“ s Leonardom DiCapriom i Kate Winslet.
“Serena“ se naslanja na “Revolutionary Road“ tako što Lawrence i Cooper, tako sretni zajedno u “Silver Linings Playbook“, poput DiCaprija i Winslet u “Titanicu“, prolaze sada bračnu kalvariju prve klase. Fanovi filma “U dobru i zlu“ mogli bi se sjetiti osobnog mota Cooperova lika - “uvijek naprijed“, u smislu “od zla prema dobru“. Ovdje, međutim, Cooperov protagonist George Pemberton s titularnom Serenom (Lawrence) ide unatrag, od dobra prema lošem. Sve, jasno, započinje idilično.

George Pemberton stvara pohlepno carstvo od rušenja drveća u zadnjim netaknutim šumama na istoku Amerike (Smoky Mountains u Sjevernoj Karolini) netom poslije kraha burze 1929., po potrebi podmićujući lokalne političare. Jednog dana ugleda Serenu koja ulijeće u film elegantno jašući bijeloga konja dok joj plavi uvojci hollywoodske zvijezde dvadesetih/tridesetih (Carole Lombard/Jean Harlow) lelujaju u usporenom pokretu, a opisana je kao “praktički domorotkinja“, “lijepa, ranjena i luda za drvećem“.
“Mislim da se trebamo vjenčati“, ne okoliša puno o(p)čarani George, a Serena prihvaća ponudu i postaje njegova desna ruka, ne samo žena, već i partner, ravnopravna sa svim muškarcima u muškome svijetu. “Nisam došla izrađivati goblene“, rezolutno će ona Buchananu (vrlo dojmljivi David Dencik; “Dečko, dama, kralj, špijun“), Pembertonovom poslovnom savjetniku koji, moguće, gaji osjećaje prema njezinom suprugu. Doista, gobleni nisu za nju. Serena je preuzela carstvo i “ukrotila orla“, simbolički (George) i doslovno (ptica za lov na zmije otrovnice).

“Naša je ljubav počela u trenutku kad smo se upoznali, ništa prije toga ne postoji“, s pogledom “femme fatale“ Serena kaže Georgeu kad opazi njegovu trudnu bivšu djevojku Rachel (magnetična Rumunjka Ana Ularu). Ipak, fatalna žena iz najcrnjeg “noira“ s gorčinom jedne Barbare Stanwyck, gonjena ljubomorom, opsesijom i osvetom, probudit će se u Sereni nakon što Rachel rodi Georgeovo dijete, a njezina trudnoća pođe po zlu - svatko tko prijeti ugrozi sve fragilnijeg bračnog života mladog para mogao bi zateturati poput posječena stabla i pasti ničice o tlo.


U tom procesu, za one koji od stab(a)la vide šumu, Serena podosta nalikuje na manipulativnu i pakosnu kombinaciju Shakespeareove lady Macbeth i preteče Amazing Amy iz Fincherova trilera “Gone Girl“ s opominjućom rečenicom “Jedino što me plaši jest pomisao da mi ne vjeruješ“. Lady Macbeth i Amy u oblacima Smoky Mountainsa, to je Serena. Krajobrazi u oku kamere Bieričina kućna snimatelja Mortena Soborga (“Valhalla se budi“), nalik čudima prirode iz “Oblaka nad Sils Marijom“, doprinose atmosferi filma i njegovoj metaforičnosti. Fotogenične slike sječe stabala, krčenja šume, obuzdavanja neukrotive divljine i neuspjela lova na posljednju panteru podrivaju dašak metafizike u vezi pripitomljene muškosti.

MARKO NJEGIĆ

Drugi put u Americi

“Serena“ je drugi američki film Susanne Bier poslije drame “Izgubljeno u nepovrat“ (“Things We Lost In The Fire“, 2007.) s Halle Berry i Beniciom Del Torom. No, s obzirom na slabiju prođu prvog filma i pustu frku oko drugoga, nekako čisto sumnjamo da Bier ima volje ponovno se upuštati u američku avanturu. A, opet, možda treća sreća bude najveća.

Nišan na treću nominaciju

Bradleyja Coopera uskoro ćemo gledati u “Snajperistu“, ratnoj drami Clinta Eastwooda koja bi mu mogla priskrbiti treću nominaciju za Oscara (“U dobru i zlu“, “Američke varalice“). Do kraja godine pojavit će se i u još neimenovanom projektu Camerona Crowea s Emmom Stone i Rachel McAdams.

Četvrti put zajedno

Jennifer Lawrence i Bradley Cooper postali su prijatelji nakon niza zajedničkih kolaboracija. Godine 2015. podijelit će ekran i četvrti put, a treći pod redateljskom palicom Davida O. Russella. Film o kojem je riječ zove se “Joy“ - radi se o drami o mladoj samohranoj majci koja postaje jedna od najuspješnijih američkih poduzetnica. Uz Lawrence i Coopera glumi i Robert De Niro, dakle nedostaje samo još Jacki Weaver da upotpuni “reunion“ ekipe “U dobru i zlu“.

item - id = 258722
related id = 0 -> 266728
related id = 1 -> 265166
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
05. prosinac 2021 17:31