StoryEditor
KolumneDe Facto De Jure

Jurica Pavičić: Opasni zmajlovići

Piše PSD.
2. rujna 2015. - 22:28

Kad je početkom 2012. tadašnja ministrica zaštite okoliša Mirela Holy uklonjena iz Vlade nakon brižljivo osmišljenog interesno-medijskog smaknuća, na njezino je mjesto premijer Milanović postavio mladog i nepoznatog političara iz Jastrebarskog Mihaela Zmajlovića. Mladi ministar novu je karijeru otpočeo imenovanjem kojeg se danas vjerojatno ne sjeća baš rado. Za ravnateljicu Nacionalnog parka Plitvice postavio je zemljakinju i dotadašnju suradnicu iz Jaske Lidiju Bertović.

Ostalo je – kako se kaže – povijest. Nova ravnateljica "proslavila" se već nakon nekoliko tjedana kad je, uz novi ured, sebi odlučila priuštiti i terenac od 400 tisuća kuna s kožnim sjedalima, sedam brzina i grijanim sjedištima. Kratki mandat Lidije Bertović ostat će upamćen po živopisnoj rastrošnosti, enormnim nabavama i putovanjima desetočlanih delegacija u Japan. Pokraj svega toga, ono po čemu će najviše ostati upamćen ravnateljičin plitvički mandat bit će spektakularni finalni čin. Nakon što je doznala da je smjenjuju, Bertović je iz ureda počela skupljati dokumentaciju. Djelatnici su je potom prijavili, pa je policija osebujnu ravnateljicu zaustavila na magistralnoj cesti, pretražila joj auto, oduzela spise i privela je. Zmajlovićev "kadar", ukratko, osujećen je u filmskom bijegu.

Kolosalni gaf

Zmajlovićev mandat otpočeo je, dakle, jednim kolosalnim gafom u kadroviranju. A, kako se čini, Zmajlovićev će mandat na isti taj način i završiti. Naime, u izbornu jesen, u razdoblje kad politički živalj kreće u potragu za staništem u kojem će obitavati iduće četiri godine, Zmajlović je ušao s dva politička imenovanja koja su izazvala politički skandal. Da sve bude simbolički zaokruženo, oba se tiču upravo parkova prirode.

U proteklih desetak dana, naime, Mihael Zmajlović je u dva primorska parka prirode (Velebit i Biokovo) postavio ljude koji su bliski SDP-u ili su članovi stranke. U PP-u Velebit za ravnateljicu je postavio Ivanu Maras, osobu kojoj u imenovanju sigurno nije odmoglo što je supruga SDP-ova gradskog vijećnika, no za koju se u obranu može reći da u toj ustanovi radi od 2002. i da ima potrebne kvalifikacije. Kudikamo veći potres, međutim, izazvalo je imenovanje čovjeka koji će bdjeti nad jednom drugom priobalnom gorom – Biokovom. Umjesto dosadašnjeg ravnatelja Javne ustanove Park prirode Biokovo Nenada Bekavca, Zmajlović je postavio SDP-ova stranačkog čovjeka Velimira Vidaka Buljana, bivšeg SDP-ova gradonačelnika Makarske. Dosadašnji će ravnatelj tako na burzu rada, a Zmajlović je makarskom stranačkom kolegi osigurao četiri godine fotelje da prezimi karamarkovsku zimu.

Koliko je kadrovska promjena u PP-u Velebit opravdana, to će znati bolje lokalni ljudi. No, na Biokovu sam dovoljno često da mogu tvrditi da je smjena ravnatelja u Makarskoj stigla upravo u razdoblju kad se taj čudesni park prirode napokon probudio iz desetljetne zapuštenosti. U posljednjih nekoliko godina, Biokovo je od mjesta čemera i anarhije postalo uzorno vođeni park. Diljem gore postavljene su edukativne table, uređene su poučne geomorfološke staze, otvorena planinska kuća, markirani i označeni slabije poznati planinarski smjerovi na zapadnoj strani, a počeli su se raspetljavati i desetljetni neriješeni gropovi kao što su planinarski dom na Vošcu ili pitanje žičare.je u filmskom bijegu.

Preporod na Biokovu

Biokovo je, ukratko, pomalo postajalo park prirode u kojem znate zašto ste platili ulaznu kartu. Upravo u tom trenutku, matični je ministar smijenio dosadašnjeg ravnatelja, te koji mjesec pred izbore umjesto njega imenovao stranačkog kolegu. Novoimenovani Vidak Buljan, pritom, nije čovjek sasvim lišen repova, a jedna od živopisnijih afera koje se za njim vuku jest i ta da je kao makarski poteštat sam od sebe unajmljivao kemijske WC-e. No, čak i ako u tim aferama nema ništa, jedno je nesporno: naime, Vidak Buljan je stranački čovjek, političar, a njegovo je imenovanje stranačko i političko imenovanje. Nažalost, ni prvo ni zadnje u ovoj Vladi, Vladi koja nas je već "počastila" HNS-ovcima na čelu lokalnih arhiva, Varginim "privatnim" ravnateljima bolnica, te malom brigadom Lidija Bertović na svim razinama.

Činjenica da je jedan SDP-ov ministar kadar izvesti ovakvo imenovanje svega nekoliko mjeseci prije izbora može se tumačiti dvojako. Moguće je, naime, da su SDP-ovci savršeno svjesni da će izgubiti izbore, pa se bez skrupula uhljebljuju prije nego što stigne "ledeno doba". Postoji, međutim, i druga mogućnost, po mojemu mišljenju, čak i gora. A ta je da SDP-ov ministar savršeno zna što radi, ali smatra da glasači to neće kazniti, te da će "naši" ipak glasovati za "nas" jer se više groze "njih" nego što nam zamjeraju "sitne nepodopštine". A ako je to rezon kojim razmišlja Zmajlović, onda je to i cinično i moralno odbojno.

Istina, spadam u one koji se doista boje prosinca kad će (ako će) Karamarko i njegovi doći na vlast. Ne sviđa mi se ideja da mi na vlast u zemlji dođe stranka koja iz sitne stranačke računice raspiruje šovinizam, stranka kojoj su donatori braća Mamić i Horvatinčić, čiji su vodeći lokalni političari mažnjavali stanove, krivotvorili diplomske radove i uzimali pinke za autoputeve, te stranka koja dandanas državi koju kani voditi duguje pare ukradene u aferi "Fimi-Media". Ali, postoji nešto duboko cinično u logici kojom se u ovom trenutku vode SDP i HNS.je u filmskom bijegu.

Birači, budite sretni

Ta logika je, naime, manje-više ovakva: istina, mi nismo bajni, eto stranački kadroviramo, eto imamo i mi Marine Merzel i Lidije Bertović. Ali barem ne razbijamo čekićem ćirilične ploče, barem ne organiziramo Thompsonove koncerte, ne prijetimo plinskim bocama i barem stavljamo cvijeće na partizanske spomenike. Civilizirani se dio ovog društva na taj način dovodi pred ciničnu moralnu ucjenu: eto, mi nismo šoveni, nismo krvavih očiju, stavimo cvijeće 22. 6. i ne mlataramo čekićem, a vi biste trebali biti sretni što nas imate i ne tražiti kruva priko pogače.
A takvo srozavanje horizonta očekivanja, ta vrsta moralne ucjene na koju računaju Zmajlović i mnogi zmajlovići, zapravo je dugoročno možda i opasnija od samog Karamarka, jer nas navodi da dugoročno, a možda i trajno, snižavamo demokratske standarde. Dogodi li se sutra da nam na vlast u ovoj zemlji dođu ljudi koji krivotvore diplomski i žive u ukradenom stanu, krivnja neće biti ni na apstinentima, ni na glasačima "trećeg puta", ni na ORaH-u ili Živom zidu. Krivnja će biti na ljudima kao što je Mihael Zmajlović.

Jurica Pavičić

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

18. rujan 2020 01:38