StoryEditor
KolumneDe Facto De Jure

Jurica Pavičić: Sukob legionara na Peristilu točna je slika i prilika Dalmacije

Piše PSD.
8. srpnja 2015. - 21:19

Prije nekoliko dana, u splitskoj se gradskoj jezgri dogodio jedan naoko bezazleni incident koji su lokalni i nacionalni mediji popratili u rubrici čudnovatih kurioziteta, tamo gdje izlaze vijesti o rekordno velikim tikvama, čudnovatim hobijima ili Lindsay Lohan.

Naime, punih 2046 godina nakon bitke kod Akcija, 2006 godina nakon bitke u Teutoburškoj šumi i zadnjeg Batonova ustanka, te šesnaest stoljeća nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva, na ulicama drevnog i carskog grada Spalatuma potekla je legionarska krv.

Dogodilo se to – vele novine – prošlog tjedna, kad su se u splitskoj gradskoj jezgri u pola bijela dana i pred očima hordi turista sukobile dvije skupine rimskih legionara. Jedna od njih – legalna i legitimna, opskrbljena carskim pečatom i odgovarajućim svitcima isprava – napala je legionara ilegalca koji je posve nelegalno ugrozio njihov suverenitet i u Dioklecijanovoj se palači počeo slikati s turistima za novce.

Ave Cezare

Ako je vjerovati medijima, sukob legalnih rimskih snaga i kostimiranog uzurpatora završio je s nešto masnica i ogrebotina, a nelegalnog pretendenta na status rimskog represivnog organa u policijsku su postaju prepratili organi represije Republike Hrvatske – to jest, policija.

Lažni i ilegalni centurion tamo je priveden i ispitan, ali ga je policija – vele svjedoci – morala pustiti kući. Lažni Rimljanin, naime, nije prekršio nikakav zakon. Niti je nezakonito hodati uokolo odjeven u odoru antičkog Rimljanina, niti je nezakonito primati novčane donacije od razdraganih furešti.

Splitski sraz dviju rimskih centurija suprotstavljenih gospodarskih interesa osvanuo je u hrvatskim medijima i popraćen je kao tipična ljetna tema, bizarnost kojoj je mjesto u boljem slučaju u crnoj kronici, a u gorem među šaljivim vijestima iz bijelog svijeta. No, to je kratkovidno gledanje.

Po mom mišljenju – naime – priča o ratu legalnih i nelegalnih legionara trebala bi imati status prvorazredne vijesti iz politike i gospodarstva. Ona, naime, kudikamo više govori o ekonomiji i društvu Jadrana u 21. stoljeću nego sve vijesti iz visoke politike i biznisa koje u novinama zauzimaju prestižne prve stranice.

Priča o kostimiranim Rimljanima s odorama iz teatarskog depoa i mačevima iz Peveca puno jasnije i puno preciznije predstavlja ono što mi danas jesmo i kako živimo nego sve vijesti o Milanoviću i Karamarku, lustracijama i optužnicama, spomenicima i predstečajnim nagodbama, ekonomskim i inim stranačkim programima.

Ovo bizarno kršenje javnog reda i mira pod kacigama i oklopima točna je slika i prilika Dalmacije, njenog društva i gospodarstva godine 2015.

Pseudoribari i horde gusara

Ovaj incident – za početak – priča priču o kulturi i prostoru u kojem dominira jedna jedina ekonomska aktivnost: a to je teatralizacija vlastite stvarne ili izmišljene kulture ili prošlosti. Istočni Jadran danas je – nažalost – prostor u kojem se malo proizvodi i ne živi od prodaje nečega što se fizički može uzeti u ruke.

Ali, to je prostor u kojem danas tisuće ljudi žive od inscenacije fejkane prošlosti. Horde gusara tako napadaju omiški beach bar, pseudoribari u prugastim majama peku za turiste prekjučerašnje lokarde, po gorskim gudurama mačem vitlaju lažne Daenyris, u transpovijesnom sinkronitetu turističkih zajednica ratuju Turci i templari, Mlečani i Rimljani.

Tako i u Splitu Diokecijanova straža iz 4. stoljeća hoda uokolo u odorama iz 1. stoljeća, odorama koje možda nisu autentične, ali svatko “zna” da tako izgledaju Rimljani, a “zna” jer je čitao Asterixa i gledao “Ben Hura”.

Tako cijela jedna generacija koja bi u neka druga vremena i u nekom drugom dijelu Europe radila u škveru, tvornici ribe, u nekom metalskom ili tekstilnom monstrumu, sada hoda uokolo u kazališnim haljama i plastičnim oklopima, ili pak na neki drugi način opslužuje čudovište turizma: iznajmljuje bicikle, sedgewaye i pedaline, prodaje sladoled, bakelitne međugorske Gospe i aranžmane za rafting, piva pod voltom i vozi boat taxi.

No, peristilski sukob legionara otkriva i drugu, zloćudnu dimenziju takve ekonomije. Ta je ekonomija – naime – u osnovi ekonomija rente. Da biste vi u toj ekonomiji vukli dobit, morate prodavati lokaciju, a da biste utržili prostor i lokaciju, vi ovisite o administrativnoj odluci. Fizički fajt centuriona koji su “imali koncesiju” te “ilegalnih” Rimljana koji su “ušli u njihovo područje” (a to je područje – u biti – javni gradski trg) apsurdno i na karikaturalnom primjeru ogoljuje tu trgovinu prostorom kao izvorištem profita.

Činjenica da na glavnom gradskom trgu prihode od fotografiranja s turistima vuku legionari koji su “dobili papir” i “legalizirali status” u stvari je mali case study cijele te rentne ekonomije. Ekonomije po kojoj na potpuno isti način funkcioniraju taksisti i koncesionari plaža, ugostitelji kojima treba štekat i vlasnici uličnih štandova, iznajmljivači pedalina i bicikala, kao i turistički vodiči.

Sve je to, zapravo, isto

A onda kad tu ekonomiju podignete na viši nivo, dobijete trgovinu prostornom rentom na veliko: uplanjivanje turističkih zona, pretvaranje “zelenog” u “crveno”, tramakavanje GUP-ovima i DPU-ima, građenje marina i golf-terena, koncesioniranje pomorskog dobra.

U svim tim slučajevima princip je isti. Izvor novca uvijek je isti: velebni, neuništivi moloh zvani turizam. Da biste vi tog moloha muzli, trebate “zaposjesti” komad prostora. Da bi to bilo moguće, vama politika mora izdati “njegovo veličanstvo” papir. Jedan put taj je papir koncesija na pomorsko dobro, drugi put GUP ili DPU, treći put odobrenje za plažni bar, ili najam trga, peti put uporabna dozvola, veći koeficijent izgrađenosti ili veća kvadratura vrtne terase.

U slučaju zaraćenih gladijatora, taj “papir” bilo je odobrenje da gradskim trgom šećete u togi i slikate se s fureštima. No, u svakom od tih slučajeva, bili vi građevinski špekulant koji misli cementirati Sućuraj ili pak student koji u ljetnoj pauzi zarađuje u plastičnom oklopu, vi ovisite o politici – o nekoj politici.

Jedan put ta će politika biti Vlahušić, Kalmeta ili Baldasar, drugi put županijski pročelnici, treći put Milanović ili Vrdoljak. No, neovisno o broju nula i neovisno o razini, takva ekonomija i politici daje opasnu, metastazirajuću moć. Daje joj moć koja u konačnici stvara korupciju i klijentelizam.

I zato se nemojte drugi put smijati kad pročitate tekst o barufi lažnih Rimljana s mačevima iz china shopa. Između te “ekonomije”, te ekonomije Hypo banke, Krašograda i apartmana na Srđu postoji direktna veza. Razlika je samo u veličini: onkraj broja nula, princip je isti.

Jurica Pavičić

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

18. rujan 2020 01:39