Obično se kaže da svaki pariški gradonačelnik ostavi za sobom jedan veliki objekt - muzej, trg ili dvoranu - po kojoj će ga pamtiti. Godine će proći, zaboravit će se političke sklonosti i omraze, zaboravit će se sitni klijentizmi i komunalni feleri, a taj jedan objekt ostat će za davnim političarom kao njegov trajni spomenik.
I u Hrvatskoj gradonačelnike - bar neke - pamte po njihovim političkim spomenicima. U Zagrebu Većeslava Holjevca pamte po Novom Zagrebu, a u Splitu Antu Skataretika po Mediteranskim igrama. U Dubrovniku će - opet - uza sve milijune u budžetu Andru Vlahušića pamtiti tek po Željeznom prijestolju, a Kalmetu u Zadru po onoj skalinadi koja za lebićade tuli kao kit.
