
Film: IZA STAKLA, ljubavna drama; Hrvatska, 2008.
Režija: Zrinko Ogresta
Uloge: Leon Lučev, Darija Lorenci
Distribucija: Blitz
Ocjena: **** 1/2
Upitan jednoć zbog čega je rijetko okretao leđa hollywoodskom eskapizmu i snimao realističnije filmove, Alfred Hitchcock je kazao kako ga ne interesiraju celuloidni komadići stvarnosti. “Zašto bih gledateljima uzimao novac za ono što svakog dana oko sebe mogu vidjeti besplatno?”, govorio je Hitchcock. Njegovi su filmovi zato uglavnom bili “kriške kolača”.
No, neki su filmovi i “kriške života”. I, podrazumijeva se, sve su samo ne slatki kao Hitchove kriške kolača. Evo, filmovi Zrinka Ogreste, recimo. Dojam stvarnosti u njegovim je autorski dosljednim filmovima (“Krhotine”, “Isprani”, “Crvena prašina”, “Tu”) toliko autentičan da se doista čini kako ponajbolji hrvatski redatelj već godinama uzima novac gledateljima za ono što izvan kina mogu vidjeti besplatno.
Ogrestin posljednji uradak “Iza stakla” samo je na površini odlično glumljena karakterna ljubavna drama o preljubu koju gura naprijed isprepletna narativna dinamika mnogobrojnih, prividno povezanih likova (gotovo) po mjeri njegova prethodnog ostvarenja “Tu”. Zavirite li dublje, iza (hrvatskog) stakla, retrovizora i prozora u kojima Ogresta kamerom dojmljivo hvata odraze svojih stresnih likova što gdjekad poprimaju izobličene tjelesne dimenzije, intimistička razina nanovo krije jasan društveni kontekst.
U ogledalu jednakostraničnog ljubavnog trokuta na relaciji dvije žene (ne zna se koja je bolja - ljubavnica Daria Lorenci ili supruga Jadranka Đokić; bilo bi ih zanimljivo vidjeti i u suprotnim ulogama) i jedan muškarac (Leon Lučev), zrcali se mutna slika urbane (zagrebačke) Hrvatske.
Ogledalo ljubavi neminovno će se razbiti u sudaru s nepredvidljivom stvarnosti i donijeti joj (više od) “sedam godina nesreće” u finalu filma koje je mnogim kolegama djelovalo pomalo ishitreno. Ne i vašem kritičaru. Optimist u Ogresti možda želi vjerovati da “staklo” ipak može ostati u jednome komadu, kako (mi) je uostalom i rekao u intervjuu. Pesimist u njemu, međutim, pobjeđuje i to staklo pretvara u “krhotine”.