Režija: Marcus Nispel
Uloge: Jason Momoa, Rachel Nichols
Distribucija: Blitz
Ocjena: ** ½
Carskim rezom – mačem! - na svijet je došao Conan u filmu redatelja Marcusa Nispela, kao dijete rođeno u bitki koje se napilo krvi prije mlijeka. Iz utrobe stradale majke bebu je surovo porodio otac Corin (Ron Perlman) i onda trijumfalno podigao u zrak da svi vide budućeg dugokosog barbarskog superjunaka iz pera Roberta E. Howarda. Tako je svijetu bio predstavljen i Simba u “Kralju lavova“ (1994.). A kad smo kod lavova, nešto je slično sa sinčićem napravio i Val Kilmer u “Duhu i tami“ (1996.), samo bez praiskonskog pokliča.
“Stari Conan je mrtav, rođen je novi“, čini se da nam Marcus Nispel želi prišapnuti između redaka, postavljajući sliku/ton za nadolazeće odsijecanje neprijateljskih udova, pa i noseva, u razmjerno obećavajućem početku filma (šifra: junakov obilazak brda, tj. povratak s odrubljenim glavama napadača i nerazbijenim jajem u ustima), dok se još nadamo da će mali Conan (uvjerljivi Leo Howard) nekako izrasti u Arnolda Schwarzeneggera, idealnog tumača Howardova lika.
Njemački filmaš specijaliziran za moderne inačice vremešnih kultova (više nego dojmljivi, kreativno režirani “Teksaški masakr motornom pilom“, jedva osrednji, neinspirativni “Petak 13.“), koji se za ovaj projekt pripremao režijom “Tragača“ (2007.), dosta je toga promijenio u odnosu na izvornog “Conana Barbarina“ (1982.), makar se u njega kune kao u Boga. Iako, u prvim sekundama Nispelova “Conana“ narator Morgan Freeman prosipa identičnu mitologiju kao nekoć Mako u remek-djelu Johna Miliusa, najavljujući kolosalni ep na raskrižju svijeta koji ovdje ipak nismo dočekali.
 |
U prvim minutama Nispel prikazuje i kovanje mača kojeg Conan mora “razumjeti“ prije rukovanja njime, shvatiti da jedino njemu može vjerovati (“... ni čovjeku, ni ženi, ni zvijeri...“), međutim Corin ne spominje junakova Boga kojeg “u mraku kaosa prevariše ljudi i oteše mu tajnu čelika“. Redatelj se ne zadržava puno ni na “tajni čelika“, lišavajući film Miliusove slojevitosti, magije, filozofije, mistike i metafizike. “Tajnu čelika“ u originalu je zanimljivo razotkrio Thulsa Doom (James Earl Jones), impresivan negativac odgovoran za pokolj Conanova naroda, majke i oca, u nastupnim scenama predivne vizualne poezije.
 |
Miliusov protagonist bio je nesvakidašnja kombinacija “mesijanskog“ i “ničeanskog“ heroja – Conan će biti razapet na “stablu patnje“ i uskrsnuti zahvaljujući molitvama ratnice Valerije (Sandahl Bergman), odnosno toliko se simerijanski stameno držati nakon pogibije ljubavi života da “drugi plaču umjesto njega“ (Subotai, Gerry Lopez). Koliko je nekadašnji Conan bio možda i zanimljiviji kao dramski, pa i romantični junak, suvremeni Barbarin, u dobro građenom tijelu propisno uživljenog Jasona Momoe (Khal Drogo iz “Igre prijestolja“), “oslikanog“ prema strip-crtežima Franka Frazette, interesantan je isključivo kao “alfa mužjak“, skrojen po akcijskoherojskim mjerama novog milenija.
Tamo gdje Milius sadržajno citira Nietzchea (“Ono što me ne ubije, to me ojača...“), a stilski art filmove sa "samurajskim" potpisom Kurosawe, Nispel kompilira računalnu prizornost “Gospodara prstenova“, “300“, “Princa Perzije“, “Sudara Titana“, “Pirata s Kariba“, čak i “Mumije“, kad se sjetimo digitaliziranih ratnika od pijeska, čije bodeže nesavladivi Conan izbjegava u “matrixovskom“ usporenom pokretu.
Akcija je stripovski nasilna i relativno spektakularno koreografirana, premda Nispelu u prilog ne ide slaba postprodukcijska 3D konverzija od koje mahom bole oči. Film je, zapravo, živahan samo kad junak brutalno siječe sve oko sebe i utapa zlikovce u kristalnom jezeru krvi, poput Jasona Voorheesa. Nakon što krv izblijedi na bojištu, njegov mač također gubi sjaj. Krom bi se mogao razgnjeviti, zemlja zatresti od ognja i vjetra... No, to je već neka druga priča.
Stari vs. novi 'Conan The Barbarian'- obećanje starog Conana da je zbog Zyma "spreman rasparati planine" da ga nađe i "slijediti ga u pakao" ako treba, teško da se može mjeriti s odgovorom staroga na pitanje što je najvažnije u životu - "Slomiti neprijatelje, gledati kako kleče pred tobom i slušati tugu njihovih žena!"- u Miliusovu filmu mali Conan je gledao kako mu ubijaju majku, u Nispelovu mu je, pak, otac stradao pred očima - stari Conan u filmu je spavao s više žena od novoga (3:2), a Schwarzenegger je u pijanom stanju oborio devu šakom, dok je Momoa, trijezan, oborio konja, ali pomoću lanca - Ukafua, jednog od podanika glavnog negativca Zyma u Nispelovu "Conanu", igra korpulentni "ultimate fighter" Bob Sapp, a desna ruka Dooma, Thorgrim, bio je bilder Sven-Ole Thorsen, svojevrsni Bruce "Iron Maiden" Dickinson na steroidima - scenarij originala, inače najboljeg filma osamdesetih prema kritičarima čuvenog časopisa "Kinoteka", s Miliusom je supotpisao slavni oskarovac Oliver Stone, a najjači naslov u filmografiji scenarista remakea, Thomasa Deana Connellyja i Joshue Oppenheimera, jest "Sahara" |
Jeste li znali da je...?- Marcus Nispel, nagrađivani redatelj spotova, bio je prvi kandidat za režiju Švarcijeva "Početka kraja", ali je brzo najuren kad je ekipi filma, uključujući glavnoj zvijezdi, napisao dopis da mu se obraćaju samo preko asistenta- Rose McGowan ("Planet terora"), utjeloviteljica lika Marique, kćerke Khalara Zyma, bila glavni kandidat za ulogu Crvene Sonje u remakeu istoimena filma kojeg ćemo, zbog slabog utrška novog "Conana", teško vidjeti na velikim ekranima - Dolph Lundgren bio razmatran za Conanova oca, a onda i Mickey Rourke, da bi ulogu na kraju dobio Ron Perlman |
