StoryEditor
RegijaOSOBA U FOKUSU

Srđan Mandić, Srbin na čelu najvažnije sarajevske gradske općine: ‘Komšić je najveće razočaranje na političkoj sceni BiH!‘

22. studenog 2020. - 14:22
'Čović je Mostar nazvao stolnim hrvatskim gradom, a taj grad danas izgleda kao ruina', govori Srđan MandićJasmin Fazlagić

Među istinske pobjednike lokalnih izbora u susjednoj Bosni i Hercegovini ubraja se Srđana Mandića. On je kao kandidat oporbene četvorke do nogu putukao SDA-ova kandidata, generala Nedžada Ajnadžića. Mandić je rođeni Sarajlija, po nacionalnosti je Srbin, u ratu je bio pripadnik Armije BiH, a u poslovnoj karijeri bio je na čelu nekoliko sarajevskih kompanija.

Zašto sarajevska općina Centar ima toliku političku težinu?

– Ja ne bih općinu Centar posebno izdvajao od bilo koje veće općine u Bosni i Hercegovini. Svaka ima svoju specifičnu težinu. Činjenica je, ipak, da je to centralna općina glavnoga grada naše države. Tu su smještene gotovo sve državne institucije, sjedišta velikih banaka i drugih gospodarskih subjekata. Tu je i olimpijski stadion, najveće sportske dvorane Zetra i Skenderija, Narodno pozorište, Kamerni teatar 55, kultni Dom mladih, gdje se rodila čuvena sarajevska pop-rock scena. Tu je sjedište sarajevskog sveučilišta, brojni fakulteti, Univerzitetski klinički centar. Veliki broj intelektualaca, umjetnika, kulturnih, sportskih i akademskih radnika živi tu, i sve to skupa čini njezinu vrijednost.

Koliko joj je "cijenu" digao Bakir Izetbegović kada je izjavio da Centar vrijedi kao 10 drugih općina u Federaciji?

– Izetbegović je u svom političkom životu imao niz politički neodmjerenih izjava, a jedna od njih je i ta da "općina Centar vrijedi kao 10 drugih". Međutim, on i političari okupljeni oko njega unutar SDA, općine, kantone i ostale nivoe promatraju kroz prizmu veličine proračuna. Kada je "sarajevska šestorka" preuzela upravljanje vladom Kantona Sarajevo, prva izjava mu je bila, parafraziram, "uzeli su našu milijardu".

Mediji u regiji, od Zagreba do Beograda, u prvi plan ističu činjenicu da je jedan Srbin preuzeo glavnu općinu u bošnjačkom Sarajevu. Kako to komentirate?

– Tijekom kampanje, kada sam bio meta napada nekih nacionalista i fašista, rekao sam, ako će neko glasati za mene zato što jesam ili nisam Srbin, neka zaokruži ime drugog kandidata. Ponosan sam na svoje nacionalno podrijetlo, ali ne želim da se to ističe, niti kao prednost niti kao nedostatak. Ja sam Sarajlija, magistar ekonomskih znanosti, s dugogodišnjim iskustvom u realnom sektoru. Bio sam ministar komunalne privrede i infrastrukture. Volio bih da me ljudi vrednuju po tome koliko dobro radim svoj posao. Želim vjerovati da su birači prepoznali energiju i spremnost da zajedno Sarajevo opet učinimo mjestom ugodnog življenja. Istovremeno, moja pobjeda bit će kompletna kada Banjolučani ukažu povjerenje nekom Bošnjaku ili Hrvatu, a Mostarci, recimo, izglasaju nekog iz reda ostalih. Siguran sam da će moj izbor, ali i imenovanje Bogića Bogićevića za gradonačelnika Sarajeva ubrzati te procese.

U kampanji su vam izvlačili razne stvari, od toga da Aliju Izetbegovića nazivate zatvorenikom, preko činjenice da se izjašnjavate Jugoslavenom, pa do rodbinske veze s jednim suradnikom Radovana Karadžića. Je li to zapravo mobiliziralo vaše birače?

– Dodao bih na to i da su me nazivali četnikom, iako sam cijeli rat proveo boreći se protiv četničke ideologije koju, kao i ustašku ili bilo koju profašističku, prezirem iz dna duše. Ja sam antifašista i tu nema kompromisa.

Dakle, nikada Aliju Izetbegovića nisam nazvao zatvorenikom, nemam nikakve rodbinske odnose s bilo kojim suradnikom osuđenog ratnog zločinca. S druge strane, život u Jugoslaviji nosim u jednoj prekrasnoj uspomeni. Ne zamjerite mi, ali ja sam i danas ponosan na europske titule "Jugoplastike". Dražen Petrović je bio moj idol… Ne mogu i ne želim zaboraviti svoju prvu đačku ekskurziju na Braču. Previše je toga lijepog što me veže za tu zemlju. Do rata sam se s ponosom izjašnjavao tako, ali se više ne mogu nazivati Jugoslavenom, jer te države više nema. Ipak, ne smatram uvredom ako me neki i danas tako nazivaju.

Kako tumačite činjenicu da stranka kojoj pripadate, ali općenito i sve koje se nazivaju građanskim, ima slabu podršku u većinskim hrvatskim sredinama u BiH?

– Mogu se u dobroj mjeri složiti s vašom konstatacijom. Dijelom je to posljedica svojevrsne diktature HDZ-a BiH, koji stalno i iznova homogenizira hrvatski narod iracionalnim strahom od građanskog koncepta, majorizacije, istovremeno im nudeći bijedu i odlazak. HDZ-ova propagandna mašinerija tu građansku opciju konstantno prikazuje kao neprijateljsku prema hrvatskom narodu i jako je teško razbiti to uvjerenje. S druge strane, imali smo razjedinjenost tzv. građanske opcije, prije svega Naše stranke i SDP-a, dok su neke, poput Demokratske fronte, bile zapravo SDA-ov trojanski konj u redovima ljevice. Naučili smo lekciju i sada NS i SDP već na izborima u Mostaru nastupaju zajedno, kao BH Blok, potpomognuti našim partnerima iz Naroda i pravde.

U subotu sam bio u Mostaru, koji je upravo zahvaljujući neiscrpnoj energiji i upornosti potpredsjednice Naše stranke, Irme Baralije, dobio izbore nakon 12 godina. U tom razdoblju gradom je upravljao HDZ-ov gradonačelnik Ljubo Bešlić. Čović je Mostar nazvao stolnim hrvatskim gradom, a taj grad danas izgleda kao ruina. Četvrt stoljeća ili 25 godina nakon završetka rata imate problem gradskog deponija, Aluminijski kombinat, ponos toga grada, više ne radi, nedavno je Neretva bila smeđa od ogromne količine otpadnih voda koje su je na jedan dan zagadile. Zgrade su još uvijek porušene, prometna i komunalna infrastruktura u stanju su raspada. Na tom primjeru je jasno tko je stvarna prijetnja boljem životu. Nacionalizam, kriminal i korupcija su glavni neprijatelji svih naroda, svih građana u Bosni i Hercegovini.

image
'Čović je Mostar nazvao stolnim hrvatskim gradom, a taj grad danas izgleda kao ruina', govori Srđan Mandić
Jasmin Fazlagić

I za kraj, Željko Komšić. Smatrate li da je u režiji SDA i Islamske zajednice nametnut Hrvatima?

– Ja nikada Željku Komšiću ne mogu zamjeriti ništa s pozicije s koje to radi HDZ, tj. s pozicije nekakvog nacionalnog legitimiteta i ekskluziviteta. Volio bih da Čović, kada kritizira Komšića, navede bar jedan argument zbog čega je to Hrvatima gore sada kad je Komšić član Predsjedništva nego kad je bio, primjerice, on. Nije ni po čemu. Problem je, međutim, što im nije ni bolje, kao ni bilo kome drugom. Nažalost, kao što Čović zloupotrebljava hrvatske interese da bi on bio na vlasti, tako je i Komšić zloupotrijebio interese i emocije građana da bi on i njegovi partneri, konkretno mislim na SDA, bili na vlasti,. On je za mene najveće razočaranje na političkoj sceni Bosne i Hercegovine.

image
'Čović je Mostar nazvao stolnim hrvatskim gradom, a taj grad danas izgleda kao ruina', govori Srđan Mandić
Jasmin Fazlagic
Komšićevo pravo lice

Nakon Komšićeva bijega pod okrilje svog istinskog političkog mentora, lidera SDA, on, suštinski, više nema legitimitet predstavljati bilo koga, a posebno ne hrvatski narod. Nikada ni tijekom prva dva mandata u Predsjedništvu, a ni sada, nakon dvije godine trećeg mandata, nije pokazao interes doći u dijelove s većinskim hrvatskim stanovništvom, a kamoli se pozabaviti njihovim životnim pitanjima. Kao, uostalom, ni bilo gdje drugo

‘Bošnjački‘ grad

Kad govorimo o Sarajevu, to je grad u kojem se značajna većina građana izjašnjava kao Bošnjaci. Međutim, ne prihvaćam tezu da je to "bošnjački grad". Sarajevo je uvijek bilo kozmopolitski grad i kao takav je bio prepoznatljiv i poseban. Za ogromnu većinu građana zaista nije važno koje ste narodnosti ako u vama prepoznaju istinsku želju da život grada unaprjeđujete. Potvrda toga je i činjenica da mi je gotovo 70 posto građana s područja općine Centar ukazalo povjerenje, a potencirao sam rješavanje nagomilanih problema

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

24. studeni 2020 14:24