Odlazak djeteta na studij u drugi grad, pogotovo ako je taj grad u drugoj zemlji, velika je i ozbiljna promjena i za roditelje i za djecu. Prvima je najveća briga osiguranje troškova, no i jednima i drugima teško pada odvajanje, brucošima pogotovo. Separacijski problemi studenata prve godine tema je, uostalom, kojom se bavi i znanost.
Ove godine traumatičnosti razdoblja doprinosi i širi kontekst - kriza koja je zahvatila Europu, povećani troškovi prehrane i stanovanja (najvećih i najvažnijih stavki u studentskom budžetu), ali i svega ostalog, kao što je osjećaj opće nesigurnosti, izazvan, prije svega, ratom u Ukrajini.
Uskoro će, dakle, tridesetak tisuća brucoša u Hrvatskoj krenuti na studij; mnogi od njih napustit će svoje domove i krenuti na studij u druge gradove, najviše njih u Zagreb, dio u druge hrvatske gradove, dio u inozemstvo, a među njima, opet, dio ih odlazi studirati na nizozemska sveučilišta. Upravo su uvjeti studiranja u Nizozemskoj, vezani i uz troškove i uz ublažavanje brucoških separacijskih teškoća tema ovoga teksta, no da bi bilo lakše izvlačiti (doduše, vrlo okvirne) usporedbe i vidjeti u čemu se razlikuje studiranje ovdje i u Nizozemskoj - o čemu nam je pričalo nekoliko studenata iz Splita i Zagreba - pogledajmo kakva je situacija u Hrvatskoj.
Ne može skromnije
Prije nekoliko dana u Slobodnoj Dalmaciji objavljen je članak o tome koliki su troškovi studenata koji iz Splita - a isto im je iz kojega god su dijela Hrvatske - odlaze studirati u Zagreb. Računica se odnosila samo na troškove koje ne bi imali da su ostali doma - najam stana, prehrana, knjige, prijevoz. Bez, dakle, odjeće, obuće, putovanja, izlazaka...
Pokazalo se da je 5000 kuna mjesečno donja granica ispod koje se teško može ići, uz štedljiv život i stanovanje u malim, starim i slabo opremljenim stanovima koji, eufemistički rečeno, ne pružaju osobit komfor, ali im je zato cijena “dobra” - u članku se navodi kako je “situacija takva da je u Zagrebu praktički nemoguće naći iole pristojan stan za manje od 500 eura”.
“Nikad skuplji studentski život: Studentima treba jedna prosječna hrvatska plaća”, naslov je pod kojim se ovom temom pozabavio N1. I oni su od studenata saznali da “ispod 3000 kuna ne mogu ni oni koji su najštedljiviji, a to najčešće prelazi cifru od 5000 kuna”. Za najveću stavku - stanovanje - “ranije se izdvajalo 200 eura, dok stan danas košta 300 do 400 eura minimalno”. Isti je raspon cijena najma manjih (jednosobnih) stanova i u Splitu.
No koliko god izračunavali “najniže troškove”, oni na kraju u praksi i životu nikad ne budu onoliko niski kao u teoriji; teško je naći baš sve najjeftinije, od stanovanja do načina prehrane, a uvijek se na sve ‘nadožuntaju’ i razni nepredviđeni troškovi.
Svakako, za život izvan rodnog grada trebat će svakom studentu jedna prosječna hrvatska plaća, zaključuju na N1. A ta je plaća u srpnju iznosila 7.690 kuna, ili nešto sitno više od 1.024 eura.
Gotovo u euro s tim se iznosom poklapa statistika NIBUD-a, nizozemskog Nacionalnog instituta za budžetska pitanja (Nationaal Instituut voor Budgetvoorlichting).
Ne radi se o institutu koji bi se bavio državnim i sličnim budžetima, nego upravo obiteljskom financijskom problematikom, odnosno traženjem balansa između prihoda i rashoda, davanjem savjeta o visini džeparca u ovisnosti o dobi djeteta, savjeta o vrstama štednje, pomoći oko izlaska iz financijskih problema i slično.
NIBUD je izračunao prosjek mjesečnih izdataka za nizozemske studente (i domicilne i strane) za cijelu zemlju (cijene, naime, variraju od grada do grada, najviše zbog cijena sobe; u Amsterdamu je najskuplja, u Wageningenu najjeftinija), i evo koliko što iznosi: soba (a ne cijeli stan, to je značajno više) 426€, kupnja (hrana i sitne kućne potrepštine) 173€, knjige i druge potrebe za studente 49€, prijevoz za one koji ne koriste besplatni prijevoz 79€, opuštanje, izlasci i sportske aktivnosti 124€, odjeća i obuća 53€, zdravstveno osiguranje 115€ i mobitel 19€. Ukupno: 1038 eura ili oko 7790 kuna. Ali svi studenti s kojima smo razgovarali rekli su nam da je trošak i veći te da iznosi od 1100 do 1150 eura mjesečno.
Ključne troškovne razlike odnose se na školarinu: studiranje je kod nas besplatno, a na svim nizozemskim sveučilištima godišnja školarina (za one koji ne dobiju stipendiju) iznosi oko dvije tisuće eura. Kod nas je studentima osiguranje besplatno, dok je onima koji studiraju u Nizozemskoj to nemala stavka. Odlazak kući - u Split, recimo - studentima je jeftiniji iz Zagreba (a ako koriste vlak i besplatan, samo što ga radi silne sporosti mnogi ne koriste, izgube previše dragocjenog vremena) nego iz Amsterdama ili Rotterdama, iako su danas cijene avionskih karata niskobudžetnih kompanija vrlo prihvatljive, a i ne putuje se kući baš tako često kao što bi iz Zagreba, Osijeka ili Rijeke.
Problem epskih razmjera
Uvijek u ovo doba godine, pa i ranije, počinje potraga za studentskim smještajem, u domovima i u iznajmljenim stanovima, i to je težak posao koji “košta živaca”, ali na koncu se nešto uvijek nađe; nikad se nije dogodilo da smještaja za studente toliko manjka da zagrebačko ili splitsko sveučilište one koji do određenog roka nisu našli stan - zamole da i ne dolaze.
A u Nizozemskoj je taj problem - manjak stanova za studente - epskih razmjera. O tome svjedoči i FB objava hrvatskog veleposlanstva u Nizozemskoj, u kojemu pred početak nove akademske godine, “a imajući u vidu velik broj zainteresiranih i upisanih studenata iz Republike Hrvatske”, ukazuju na “ozbiljnost i kompleksnost” situacije u vezi s pronalaženjem studentskog smještaja.
Navodi se da je ovaj problem u Nizozemskoj prisutan već nekoliko godina te da je Sveučilište u Leidenu još 2019. godine pozvalo međunarodne studente da ne dolaze u taj grad ako nemaju osiguran smještaj, a isto su upozorenje - ne dolazite ako niste prije kolovoza osigurali smještaj, međunarodnim studentima uputila su - kao “tešku, ali nužnu poruku”, sveučilišta u Amsterdamu, Utrechtu, Maastrichtu...
U Amsterdamu je situacija osobito teška - bilježi se 4500 zahtjeva za smještajem u jedinicama namijenjenim studentima prve godine, a mjesta ima za njih 3000. Problem sa smještajem djelomično je stvoren time što su u dijelu kapaciteta namijenjenih studentima smješteni izbjeglice, no to nije jedini uzrok nestašice. Studentska platforma Kences, što se također navodi na FB profilu Veleposlanstva RH u Nizozemskoj, prošle je godine iznijela broj o nedostatku 26.500 smještajnih jedinica. Unatoč dodatnim naporima u izgradnji smještajnih kapaciteta, njegov nedostatak je, kako su izvijestili iz Kencesa, uzrokovan prvenstveno povećanjem dolazaka međunarodnih studenata.
Procjenjuje se da se u Nizozemskoj trenutačno nalazi više od sto tisuća stranih studenata, a taj broj, s obzirom na veliko zanimanje koje vlada za tamošnjim studijskim programima, ima potencijal rasta, zbog čega se razmišlja o ograničavanju priljeva stranih studenata.
UNL, krovna udruga nizozemskih sveučilišta, predložila je zakonske mjere za bolju kontrolu priljeva studenata, na primjer ograničavanjem broja i vrste studijskih programa na engleskom jeziku.
Engleski u ‘Neengleskoj’
Nije eksplicitno rečeno, ali jasno je da takva brojnost stranih studenata, koje negdje treba smjestiti, teško dostupnim čini smještaj domicilnih, nizozemskih studenata.
Iako nemamo čvrst podatak kao potvrdu, procjenjuje se da najveći broj studenata iz Hrvatske koji se odlučuju na studij u inozemstvu ide upravo u Nizozemsku. U čemu je tajna popularnosti te zemlje među studentima iz drugih zemalja? Od dobrih poznavatelja prilika saznajemo da je u pitanju kombinacija razloga. Najprije, imaju jako puno studijskih programa na engleskom jeziku. Nije nevažno ni to što se u cijeloj zemlji može izvrsno funkcionirati na engleskom - govore ga svi i svugdje.
No kad je engleski toliko važan u jednoj ‘neengleskoj’ zemlji, zašto studenti ne idu u Veliku Britaniju? Razlog je jako dobar: školarina u Nizozemskoj je, kako smo već spomenuli, oko dvije tisuće eura godišnje, dok je na Otoku i do pet puta skuplja.
Ali to nije jedina privlačnost ove zemlje. Vratimo se sad na one probleme odvajanja brucoša od sigurnosti doma, kao i općenito pogodnostima za vrijeme studiranja. Neki odvajanje doista teško podnesu. Ne čekaju ih u Nizozemskoj odredi za psihološku pomoć, ali način na koji se studente uvodi u akademsku zajednicu doista je sjajan. To, opet, ne znači da tako ne rade i druga europska sveučilišta, ali za primjer ćemo uzeti ona o čijoj su nam praksi dobrodošlice pričali splitski studenti. Jednome od njih, upisanom na Sveučilište u Laidenu, na “urban studies”, stigao je raspored za unaprijed najavljen “Introduction week”, uvodni vikend kojemu je svrha da se studenti upoznaju s gradom u kojemu će studirati, u ovom slučaju Haagom (Haag nema svoje sveučilište, no neki fakulteti sa sveučilišta u Leidenu, udaljenog desetak kilometara, nalaze se u tom gradu), upoznati se s budućim kolegama, s fakultetom, njegovom zgradom, načinom rada itd. Jedan dan su mentori (u toj su ulozi studenti druge i viših godina) brucošima objašnjavali praktične stvari - kako prijaviti boravak, kako otvoriti bankovni račun, nabaviti bicikl novi ili polovni i s kakvim uvjetima plaćanja, gdje su second hand dućani, što su i kako naći studentske poslove, i tako dalje. Raspored, “pun ka oko”, uključuje i puno druženja, zajedničke zabave, večere, odlaske na plažu... Zapravo ih se na ležeran i bezbolan način uvodi u posve novu priču. A sve je lakše kad se izbjegnu oštri rezovi i nepotrebne komplikacije, tako da kad počne nastava, studenti prvi dan, prvi školski sat, u predavaonice ulaze kao ekipa koja se već zbližila i sprijateljila.