StoryEditor
Tenismlada šampionka

Petra Marčinko dočekana na zagrebačkom aerodromu: ‘Sve mi je to čudno, spoznaja da sam osvojila Grand Slam, ali osjećaj je jako dobar‘

Piše Dean Bauer/SN
30. siječnja 2022. - 18:04

U Zagreb je iz Australije donijela, ‘ajde ne baš tamošnje ljeto, ali definitivno jest sunce, kristalno modro nebo iznad metropole i za ovo doba godine i ovaj dio Hrvatske, netipično toplo vrijeme. Tih 13 stupnjeva je za Zagreb krajem siječnja apsolutno “čak 13 stupnjeva”. No, sa sportskog je stajališta ipak donijela u Zagreb i nešto sjajnije. Australian Open. Juniorski dakako, jer ipak joj je tek 16 (u prosincu 2021. navršenih), ali jasno da se itekako računa, pišu Sportske novosti.

Naša četvrta tenisačica koja je u juniorskoj dobi slavila na melburnškom Grand Slamu, nakon Jelene Kostanić, Mirjane Lučić i Ane Konjuh. Govorimo, jasno, o Zagrepčanki Petri Marčinko, već više od mjesec dana najboljoj juniorki svijeta.

Dakako da je očekivala doček, zagrljaje, poljupce i cvijeće. Mora jasno da je računala i na novinare, ali ipak... Baš sve hrvatske nacionalne TV postaje i pokoja lokalna, pa mnoštvo fotoreportera, radijskih postaja, portala i novina. Gužva poprilična.

- Ne mogu reći da nisam i prije, da nisam i ondje u Australiji davala intervjue, odnosno izjave, ali nisam baš naviknuta, niti očekivala ovoliko velik broj vas. Novo mi je da vas je toliko došlo mene dočekati, ha, ha. To mi je ipak novost, na to se još nisam naviknula - iskreno je Petra neposredno po njezinom slijetanju u Zagreb i novinarskom ateriranju na prvu juniorku Globusa.

- Iskreno, iako je već prošlo dan i pol ili dva, svejedno, od same pobjede u finalu, još se uvijek nisu slegli dojmovi. Sve mi je to čudno, spoznaja da sam osvojila Grand Slam. Moram priznati jako dobar osjećaj.

Petra Marčinko u Melbourne je inače došla kao svježa dvostruka čak osvajačica Orange Bowla na Floridi. To je bilo u prosincu 2021. Mjesec dana ranije je dvaput slavila i u juniorskoj konkurenciji turnira u Cape Townu. Kada je stigla u Australiju, već je službeno bila broj 1 na juniorskoj rang-listi, te prva nositeljica Australian Opena. Dodatan pritisak?

image
Petra Marčinko s mamom
Damir Krajač/Cropix

- To što sam došla na turnir kao prva nositeljica značilo je ipak da imaju, da postoje neka očekivanja od mene. Međutim, ja si nisam zato zadavala previše pritiska nego sam samo pokušavala igrati najbolje što mogu.

”Samo pokušavala igrati najbolje...”. Tako to jednostavno zvuči, što jamačno tako baš i nije u praksi. Iako stoji da su manje-više sve najbolje stvari u svojoj biti vrlo jednostavno. Tako i u sportu. Jedino što to nikako ne znači da je u sportu jednostavnost lagano postići. U tomu i jest kvaka.

- Ondje sam sa svakim novim mečom igrala sve bolje i onda sam negdje u četvrtfinalu, od tada shvatila i sama sebi rekla “Gle, mislim da ja ovo stvarno mogu”.

Kakav je osjećaj bio samog ulaska u Rod Laver Arenu, dakle finale? Velebno tenisko mjesto, najveći broj gledatelja pred kojima si ikada igrala vjerojatno...

- Uf... Ulazili smo kroz ulaz gdje su sva imena pobjednika i sad, ulaziti na jedno takvo mjesto, igrati... fantastičan osjećaj.

Petru trenerski vode Kristijan Schneider, ali jednako zbog specifičnih okolnosti i njezin otac Vjeko. Tko je izravno zaslužan za Australian Open?

- Sada konkretno, pred Melbourne sam radila s Kikijem (Schneider, dakako). On je i došao u Australiju, bio je sa mnom na svakom meču i to mi puno znači. Puno sam naučila od njega.

Koju bi, kada bi se samokritički sagledali, tenisku osobinu naglasili kao svoju dobru, a koju kao lošu odnosno slabiju stranu?

- Jača strana je definitivno forhend. To je udarac s kojim završavam poene, “radim” winnere. Ono što mogu i moram dosta napredovati su servis, rad nogu. Napredovala jesam, ali mislim da tu ima još dosta prostora.

image
Damir Krajač/Cropix

Petra je u prosincu navršila 16, ima jedan Grand Slam, najbolja je juniorka svijeta i sve dalje znano. Malena je vjerojatnost da će za godinu dana u Melbourne ponovo doći kao juniorka ili malo jednostavnije. Prelazite li i kada u seniorsku konkurenciju?

- U planu je još ove godine odigrati što više juniorskih turnira, Grand Slamove juniorske svakako do kraja ove sezone, a onda polako početi sa seniorskim turnirima. Od sada - veli Marčinko.

U svakom sportu, pojedinačnom ili kolektivnom, najosjetljiviji je i najteži prelazak iz juniorske u seniorsku konkurenciju. Onaj ili ona koji blista među juniorima nije istodobno i jamstvo da će učiniti isto i u seniorima. U hrvatskom tenisu to je uspjelo načelno samo Marinu Čiliću, ako pod pojmom svjetskog vrha kao kriterij uzmemo ulazak u najboljih 10.

image
Damir Krajač/Cropix

- Toga sam svjesna. Velike me prepreke očekuju. Ne znam još kako je na toj razini, to ću kroz neko vrijeme vidjeti. Imam dosta prijatelja, prijateljica u svijetu tenisa, uzora, naših uostalom igračica s kojima mogu o tomu pričati, potražiti savjet.

Riječ-dvije o navijačima. Hrvatsko je iseljeništvo u Australiji pozamašno, koliko su vas pratili?

- Dosta ih je bilo. Dolazili su na mečeve, bilo je baš zabavno i puno je ljudi bilo ondje, naših. To mi je sve bilo malo novije, drukčije - za kraj će Petra kojoj se ipak žurilo, sasvim razumljivo doma. Em se zaželjela biti doma, ali i maminih palačinki s nuttelom: - Jedva čekam. Možda ih je i bilo u Australiji, ali nema to veze s onim što mi mama napravi.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
06. srpanj 2022 03:04