Hajduk je jučer u Koprivnici stigao do treće uzastopne pobjede i šeste utakmice u nizu bez primljenog pogotka, ali to je dan poslije zapravo sporedna tema.
Bijeli su u pretposljednjem kolu ovosezonskog HNL-a do tri boda stigli nakon odličnog prvog poluvremena u kojem na terenu nije bilo ni Marka Livaje, ni Filipa Krovinovića, ni Darija Melnjaka. Oni su ušli tek u 61. minuti i na travnjaku Ivan Kušek Apaša odradili malo jači trening.
No, ostatak ekipe koji bi trebao igrati finale Kupa u srijedu na terenu je bio od prve minute, a svi danas pričaju o ozljedama dvojice igrača koji su činili stoperski par u pet od posljednjih šest susreta u kojima je Hajduk sačuvao svoju mrežu netaknutom.
Toni Borevković morao je napustiti igru u 76. minuti zbog ozljede, dok se Chidozie Awaziem previjao od bolova i jedva odšepao s terena nakon što je u sudačkoj nadoknadi krivo doskočio na lijevu nogu nakon jednog zračnog duela. Nigerijac se ubrzo vratio u igru, ali s obzirom na to da je trebao izdržati samo 60-ak sekundi na terenu, nije bilo moguće procijeniti težinu njegove ozljede i samim time još uvijek nije sasvim isključena mogućnost da je i on izgubljen za Rujevicu.
- Borevković je, nažalost, loše. Neću ništa reći. Ljut sam ka‘ pas. Nadam se da ozljeda Awaziema nije ozbiljna - rekao je Ivan Leko nakon utakmice.
Veliki dio javnosti kritizira stratega Bijelih zbog toga što nije poštedio sve glavne igrače, kao i zbog toga što je u 60. minuti uopće uvodio Livaju, Krovinovića i Melnjaka. Ali te kritike su sasvim promašene...
Borevković je nezgodno doskočio nakon duela s Krstanovićem, a Awaziemu je "zaplesao" lijevi gležanj nakon što je pri doskoku nagazio na nogu protivničkog igrača. Drugi riječima, riječ je o ozljedama koje se bez ikakvih problema mogu dogoditi na treningu, čak i kada igrači ne idu "100 posto".
Možda možemo pričati o nekakvoj potrebi za odmaranjem igrača, ali s obzirom na to da je susret s Osijekom odigran prošle subote, a da od Belupa do finala Kupa ima pet dana, energetska potrošnja igrača zaista ne bi trebala biti tolika da ih spriječi da budu na željenoj razini u srijedu. Dapače, moglo bi biti kontraproduktivno da 11 dana budu bez natjecateljskog podražaja.
Ne treba zanemariti ni to da travnjak u Koprivnici zaista nije djelovao kao podloga namijenjena igranju profesionalnog nogometa, ali bez želje za podcjenjivanjem ikoga, ako govorimo o Hajduku kao klubu koji se želi boriti za naslov i igrati skupine europskih natjecanja, finale Kupa protiv momčadi koja je već praktički ispala iz lige zaista ne bi trebalo biti razlog za cjepidlačenje oko stvari koje su u našem nogometu još uvijek, nažalost, banalne.
Leko je razumljivo bijesan zbog ozljeda dvojice stopera koji su dali ključan doprinos Hajdukovom nizu od šest utakmica bez primljenog gola, ali nipošto ne treba biti ljut na sebe zbog toga što je možda ostao bez obojice.
Veliki broj ozljeda u momčadi ove polusezone u određenoj mjeri ide na dušu Leki zbog njegove metodologije treninga i nesklonosti rađenju zamjena, ali Borevkovićeva i Awaziemova definitivno nisu jedne od njih. Jer, radi se o uistinu nesretnim ozljedama koje su se mogle dogoditi na bilo kojem treningu.
S njima dvojicom ili bez njih, Hajduka mora u finalu Kupa svladati Šibenik kojemu je čak i Osijek utrpao četiri komada, i to je jedino važno u cijeloj priči.