Dajmo predsjedniku ‘100 dana’, nikad to nije bilo upitno, ali je isto tako zanimljivo podsjetiti se zadnjih godina kakvi su nam to predsjednici Hajduka dolazili i kakve su prve dojmove ostavili.
Za Ivana Bilića Hajduk je priredio nešto sasvim novo: Bijeli salon, ali sa konferencijskim stolom na sjevernoj strani, dakle desno od ulaza.
U Bijelom salonu je predstavljen na primjer trener Ivan Leko, ali centralno, prema terasi, tu je prezentirana i suradnja s Radomljem, kad su događaji posebni.
Možda bi korak više bila – kino-dvorana, e tu je prezentirana Strategija, ali i prije nje – Lukša Jakobušić. Pamtimo kako je za govornicom, sam, u kino-dvorani prije skoro četiri godine, objasnio i dao do znanja kako će on to voditi Hajduk. Apsolutno samostalno. Ako ste mislili da ćete mi ulaziti u kancelariju kad vam se prohtije, ljuto se varate. Ako vam se to ne bude svidjelo, lako me je smijeniti, rekao je između ostaloga.
S video-platna podršku mu je dao Ben Perasović s vrha Nadzornog odbora i rekao da je iznenađen što je to sve Jakobušić rekao u nastupnoj besjedi... Ali da boljeg rješenja nema nego da žezlo da u ruke ambicioznom Dubrovčaninu. Lukša je krenuo – sam, da spašava što se spasiti dade od kluba koji je tavorio na petoj poziciji.
- Moraju nas početi poštovati, a mi moramo prestat kmečati – bila je jedna od poruka sada već bivšeg predsjednika.
Kult ličnosti
Novi, Ivan Bilić, kako vam se čini? Ostavit ćemo vam to da sami zaključite i da komentirate ispod članaka kako to već puk običava raditi.
Važno je da ga je Aljoša Pavelin predstavio kao svoga sina, milo je gledao na upečatljiv način, te ga nazvao, opisao, da je - oportuni idealist.
Lijepo, dakle nakon Lukše koji je hoćeš-nećeš gradio kult ličnosti, a što se sadašnjim nadzornicima, nasljednicima Perasovićeve ekipe nije sviđalo, Hajduk će sad zaroniti u neku vrstu kolektivnog odlučivanja. Kao da ima Predsjedništvo kao grupni organ, nakon što je dugo vladao – inokosni organ.
Ivan Bilić, podsjetio nas je fizički na Juergena Kloppa, visok, s upečatljivim osmijehom i naočalama, još samo da ih kao Klopp u neka doba skine...
Nego, kako je to sve teklo s predsjednicima prethodnicima? Nakon Hrvoja Maleša koji je došao na čelu tročlane uprave (plus Milo Nižetić zadužen za sport i Pavle Cicarelli zadužen za marketing), nizali smo ih:
1. Marin Brbić – u prvom mandatu došao je počistiti financijsko stanje nakon što je rečeno “para nema niti će ih biti”. Rečeno je da je Maleš investicijama direktno jurio u – zid i sad je marljivi mrav Brbić, nakon cvrčka Maleša morao stezati kaiš što mu je pošlo za rukom. U tim danima bilo je najbitnije izbjeći UEFA sankcije (odlazio je u Nyon nositi molbe kao sluga Jernej koji išće pravdu), te da Hajduk opet normalno posluje. E, ali u neka doba to je postalo malo...
2. Ivan Kos – dijelu Nadzornog odbora nije se sviđao činovnički, suhoparni stil rada Brbića, poželjeli su se razmahat, financijski i sportski, u široke se gaće obuć. Htjeli su iskorak na svim poljima i nakon revizije Osječanke Marijane Bošnjak (brojke nikad nisu obznanjene), na čelo je došao opet iz Osijeka - Ivan Kos. Donio je dozu samopouzdanja i bahatosti (idemo po titulu!), ušao je u borbu za prvo mjesto, ali ga je u suštini pozicije koštala Torcida, okrenula mu je leđa jer se navodno klub opet približio sucima što je nedopustivo po hajdučkom čojstvu i poštenju, u konačnici bodovni manjak na ljestvici, ali i koloplet tzv. google-igrača što ih je drobio njegov sportski direktor Portugalac Mario Branco. Torcida je okrenula palac Kosu i ajmo u nove izbore.
3. Jasmin Huljaj – sjećate se razdoblja kad se do imena pogodne osobe za predsjednika tragalo putem head-hunting agencije? Zahvaljujemo Aljoši Pavelinu što nas je danas poštedio takva mučenja. Predsjednika je imenovao hitro, obznanom, izvadio ga kao zeca iz šešira, hej, pa ja ga imam još od rujna. Nije nas zavlačio u besciljne labirinte natječaja. E, takav natječaj je iznjedrio Jasmina Huljaja, Splićanina iz Rijeke koji nas je i nekidan, kad smo se susreli u Zagrebu, srdačno i zabrinuto pitao (zovem Marinku i pitam, jesmo li onda izabrali novoga?). Ima ga Pavelin u džepu, on zna, a to je najvažnije, umirili smo ga.
Huljaj, pak, da mu se vratimo, premda s velikim ambicijama, shvatio je ubrzo da to nije posao za njega, pa se vratio u struku, nakon nekoliko tek mjeseci.
Uhvatili ga za riječ
4. Marin Brbić, drugi put – Benjamin Perasović, predsjednik Nadzornog odbora objasnio je Huljaju da on nije taj i doveo je, praktički vratio je Brbića za predsjednika. U drugom mandatu Brbiću je došlo glave što se hitnuo sportskim obećanjem. Otići ću ako ne budemo drugi. Uhvatili su ga za riječ, pa kad je rečeno da je dobar predsjednik i čovjek, odgovor “dobar je i moj pas, pa nije predsjednik” ujeo je za srce Brbića koji takvo što nije zaslužio, ali je vidio putokaz da mu je vrijeme isteklo. Prevario ga je - Igor Tudor. Naime, bio je primoran otkazati treneru Damiru Buriću koji je bio uredni drugi na ljestvici, ali želeći kruha svrh pšenice nagovorilo se Brbića da smijeni Burića i dovede Tudora koji je pak duboko zaronio na ljestvici i spustio se s druge pozicije. Stigla je i korona, pa ni Brbić više nije bio onaj isti iz prvog mandata... Otišao je. Svo vrijeme imao je i "unutarnju opoziciju", tzv. "zagrebačku kliku", kontra su mu bili Krešimir Gojun, Siniša Orešćanin, bliski Društvu prijatelja Hajduka iz Zagreba koji su "ratovali" s Brbićem.
5. Lukša Jakobušić – Ben Perasović je morao naći novog predsjednika i nakon što se našao u ćorsokaku, neki su mu otkazali, u cajtnotu je, gotovo sam na svoju ruku (a dvojica su nadzornika zbog toga dali mu ostavke) instalirao je Jakobušića. Lukša, samo nas ti možeš spasiti, izvedi nas na pravi put.
Jakobušić je već bio dopredsjednik kod Brbića, ali je sam otišao, kako se kaže "otišao da se vrati". To se i dogodilo. Premda se to tada i nije moglo pretpostaviti, ali su okolnosti dovele do povratka agilnog Dubrovčanina.
Jakobušić, kao autokratski predsjednik, Kralj Sunce ili Država, tj. Klub, to sam ja, ostvario je: dva kupa, finale juniorske Lige mladih UEFA, 110.000 članova, 20.000 pretplatnika, rekordni transfer od 11 milijuna eura Luke Vuškovića (bez obzira što taj novac tek stiže), vratio je u klub Livaju, oba Kalinića, Perišića... Doveo Krovinovića, Brekala...
Način autokratskog vođenja kluba, plus što nije postao prvak, a to je zacrtao pod mus (vrime je!), presudilo mu je kod novog Nadzornog odbora. Naime, Ben mu je sve puštao i dopuštao, novi NO počeo je zagledati što i kako i nije bio sretan njegovim načinom rada.
Nećemo dovesti boljeg, njego drugačijeg predsjednika. Vratit će se osmijeh na lica napaćenih djelatnika. Obećali su sami sebi još u rujnu, te sada i izveli. Rečeno, učinjeno.
Ivan Bilić, novi, s naramkom emocija, rekao je da neće kresati proračun niti će se puno dirati u momčad koja je kvalitetna (znači li to da transfer-lista ne postoji?). I da su ciljevi isti. Bit ćemo prvaci, ako nismo lani...
Ali će drugačije voditi klub. Kolektivni ustroj. Kolhoz i sovhoz, adio truli kapitalizmu! Ali, nije vrijeme za šalu.
Lavirali smo godinama i nagledali se likova i različitih stilova.
Dajmo Biliću šansu da uspije. To nikad nije bilo upitno.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....