Rade ih ih od svega mogućeg. Grožđa, šljiva, krušaka, dunja, malina, rogača, nema kojeg bilja i trava, ali rijetko od maslina, dalmatinskoga "zelenog zlata", toliko nam dostupnoga. Za jedne liker, za druge rakija, ali manje-više na isto dođe. Žestica ravna svim ostalim.
Ne bi se ni Mila i Tonči Blažević iz Žrnovnice upustili u pothvat da je slučajno nisu probali. Bilo je to prije nekoliko godina na Zlarinu.
– Moja vam je žena – kaže Tonči, inženjer po struci, inače široj javnosti poznat po političkom angažmanu u splitskoj gradskoj politici u dresu HSLS-a – po materi s otoka i mi smo gotovo svako ljeto otkad smo se upoznali tamo. I tako jedno jutro, po ustaljenoj navici, krenuli smo drmnuti jednu domaću za dobar dan ili, što oni tamo kažu, ubiti črva (crva). U tetinoj vitrini...