U hotelu AC Mariott održan je Meet up u organizaciji Slobodne Dalmacije na temu "Održiva moda". O ovoj izrazito bitnoj tematici svoje znanje i iskustvo podijelili su Josip Aračić, direktor Galeba, Božena Bratović Smolić, poduzetnica i dizajnerica, vlasnica modnog brenda "Becha", Sandra Zamberlin, poduzetnica i vlasnica vintage trgovačkog obrta Mishka, naša poznata fashion dizajnerica Ana Kujundžić, i mlada influencerica Nensi Franić, aktivistica koja se bori za zaštitu okoliša.
U panelu "Fast fashion vs. Slow fashion" kojeg je moderirala urednica Nikolina Lulić, sudionici su raspravljali o pitanjima održivosti mode, problematici nezaustavljive masovne proizvodnje tekstila i odjeće, o brzo izmjenjujućim trendovima koji za posljedicu imaju nekontroliranu proizvodnju izrazito pogubnu za okoliš, ali i za zdravlje ljudi.
Nikolina Lulić pozdravila je i uvela prisutne u Meet up, izrazivši svima dobrodošlicu, i uvodeći goste u srž problema. Nakon Lulić, prisutne je pozdravila i glavna urednica Slobodne Dalmacije Sandra Lapenda Lemo, te je održala govor u kojem je ukazala na važnost osvješćivanja o ovoj, iz dana u dan sve brže rastućoj problematici.
"Većinu ljudi namame pristupačne cijene odjeće popularnih marki, a jako malo je onih koji su svjesni stvarne cijene koja nije iskazana na etiketi, one koju plaćaju radnici, zajednica i okoliš." započela je Lapenda Lemo.
Lapenda Lemo ukazala je na činjenicu da je modna industrija jedan je od najvećih zagađivača na svijetu, a rastu problema pridonosi i sve prisutniji model tzv. "fast fashiona" koji se veže uz lošiju kvalitetu odjeće, izrabljivanje radnika te zagađenje okoliša.
"Zabrinjavajući je podatak da je upravo globalna tekstilna i odjevna industrija trenutačno odgovorna za 92 milijuna tona otpada godišnje." otkrila je.
Za kraj, glavna urednica Lapenda Lemo iznijela je zaista zabrinjavajuće podatke o prekomjernom i nesavjesnom iskorištavanju prirodnih resursa u masovnoj proizvodnji tekstilne, modne industrije.
"Utjecaj mode na okoliš predočit ću vam kroz dva komada odjeće koje zasigurno baš svatko od nas ima u ormaru. Za proizvodnju jedne pamučne majice potrebno je 2700 litara vode, odnosno količina vode koja je dovoljna čovjeku za 900 dana. Za proizvodnju samo jednog para traperica/reba potrebno je i do 10.000 litara vode. Uzmite u obzir da se svake godine proizvede više od 6 milijardi pari traperica."
Povezivanje s prirodom
Urednica Nikolina Lulić u prvom je setu pitanja krenula od Sandre Zamberlin, vlasnice second hand shopa, čiji je brand Mishka sinonim za kvalitetnu vintage odjeću koja se može nabaviti po pristupačnim cijenama. Zamberlin je svoju poslovnu priču započela fizičkom trgovinom u Splitu, a sada je prodaju prebacila u online trgovinu.
Lulić je zanimalo što je motiviralo Zamberlin, inače bivšu učiteljicu, da krene u modne i trgovačke vode, posebice u smjeru second hand shopa, koji u Hrvatskoj zadnjih godina postaje sve popularniji.
"Prvenstveno ljubav i interes prema modi i neobičnim modnim komadima koje ne možemo pronaći u dućanima, ali i interes prema rijetkim dizajnerskim komadima... Bila sam profesorica u školi, prvo sam otvorila fizičku trgovinu, sad radim online, zadovoljna sam, to mi je posao koji volim, obožavam pronalaziti te stvari." priznala je Zamberlin.
Aktivistica Nensi Franić promiče sve veći angažman mladih u zaštiti okoliša i zagovara svojevrsni povratak prirodi, a Lukić je zanimalo kako se u tu priču uklapa održiva moda, i koliko su mlađe generacije uopće upoznate s problematikom "Fast fashiona".
"U Dalmaciji udruga "Zasadi stablo, ne budi panj" ne djeluje više, ali inicijativa Mali zeleni je i dalje aktivna. Ne mora nužno biti povratak prirodi, više povezivanje s prirodom, i briga o njoj u svemu što radimo, pa tako i u modi. Mislim da su danas mladi ljudi osvješteniji i puno upoznatiji s problematikom, samo je pitanje koliko su pasivni i nezainteresirani. Koliko vidim, kupuju impulzivno, što je na akciji, ne gledaju ‘e ovo ću nositi nekoliko godina, to mi se sviđa‘, već nose ono što je u trendu." zaključila je mlada influencerica.
Našoj slavnoj dizajnerici Ani Kujundžić, Lulić je postavila pitanje vezano za zdravstvenu pozadinu problema uporabe umjetnih materijala u modnoj industriji.
"Ja uglavnom koristim prirodno, najčešće pamuk i lan, ali kad dođem u trgovinu, 70 posto odjeće je poliester. Teško je nabaviti dobar materijal." zaključila je Kujundžić.
Kako odolijevate zahtjevima tržišta u kojem modne trgovine nove kolekcije izbacuju i nekoliko puta u sezoni?" glasilo je pitanje za Aračića, direktora "Galeba".
Posljednja trikotaža
"Galeb" je jedina preostala trikotaža u Hrvatskoj, što zapravo dokazuje da je vrlo teško proizvoditi u granicama EU. Prednosti "Galeba" u odnosu na druge u Hrvatskoj je to što se rano prepoznao smjer u vlastitoj kontroli proizvodnog procesa, i ulaganje u vlastiti brend. Dosta davno je "Galeb" zatvorio vrata takozvanim ‘lohn poslovima‘, EU brendovi su usred inflacije pod padom potražnje, tvrtke su naslonjene na lohn proizvodinju. " otkrio je Aračić.
Zanimljive informacije imala je Božena Bratović Smolić, Zadranka koja je, prije no što je postala vlasnica svog brenda "Becha", poznatog po elegantnim komadima, radila kao visual merchandiser u vodećem lancu modne industrije, koji okuplja najpopularnije modne marke. Lulić je zanimalo što to prosječnog kupca tjera na kupnju, i kojim se trikovima koriste modni brendovi u prodaji, kao i jesu li zasićeni ponudom artikala koji se konstantno izmjenjuju.
"Boje koje se koriste, su žestoki otrov. Ekipa koja je radila u dućanu sa odjećom non stop, imala je rane na koži, to se zna, a ne priča se. Učili su nas tonu stvari, to je igra ljudima a mi smo gledali promet, splitska trgovina popularnog modnog brenda u kojoj sam radila, zarađuje kao četiri trgovine po drugim gradovima u Hrvatskoj." otkrila je Bratović Smolić.
"Ne znate da se cijena diže svake godine po 5, 10, 20 posto, a sve zato što im se diže prodaja. Ja radim stvari koje plasiram, i uvijek radim po 4-6 kolekcija godišnje, po 10 komada. " kaže i dodaje kako joj je Zadar bio najteža tvrđava za modno osvajanje.
"Ja sam zadovoljna sa Zadrankama, mislim da je Zadar najteže tržište, jako su teške, uvijek vas gledaju. Kad dođeš do Zadranki, mislim da možeš gdje hoćeš." priznaje dizajnerica.
U drugom setu pitanja, Lulić se vratila na Zamberlin, istaknuvši kako se na društvenim profilima njenog second hand i vintage shopa, može naći jako očuvanih, često i dizajnerskih komada. Lulić je zanimalo gdje i po kojim kriterijima nabavlja odjeću, koliko pažnje pri odabiru pridaje održivosti i ekologiji, te kako konkurira trendu brze mode, i njezinim predviđanjima za budućnost po pitanju navika kupovanja.
Utjecaj ‘Fast fashiona‘
"Vintage odjeća je sama po sebi održiva, to su modni dodatci koji bi u suprotnom završili u smeću. Kad nabavljam komade, nastojim da budu od prirodnih materijala, najčešće od vune, kašmira, svilu puno volim. Ti materijali su dugotrajniji, a osim toga, drugi kriteriji su da mi se komad učini zanimljiv i volim da imaju neki dizajnerski potpis ako je moguće i oni su specifični a to je ono što se najviše cijeni." rekla je Zamberlin, ističući kako je primijetila da se najbolje prodaju komadi iz bazičnih kolekcija, odnosno, jednobojni i jednostavni modni komadi s dizajnerskim potpisom, poput Guccija i Fendija.
Dizajnerica Ana Kujundžić otkrila je koliko kolekcija godišnje izbaci, i osjeća li pritisak konstantne proizvodnje modnih komada koji nalaže "Fast fashion".
"Ja izbacujem dvije kolekcije godišnje, danas veliki brendovi izbacuju po 20 kolekcija, ali je konstatan pritisak kupaca za novim. Napravim jedno, sutra me već pitaju kad će nešto novo. Ja od početka dosta recikliram, imala sam kolekciju napravljenu od košulja iz "second hand-a". Nedavno sam radila perle od boca od šampona." rekla je Kujundžić i iznenadila mnoge.
Josip Aračić otkrio je doista zanimljive informacije o smjeru u kojem se Europa kreće, i koliko je efikasna u rješavanju problema masovne proizvodnje u modnoj industriji.
Na pitanje urednice Lulić o računici cijene proizvoda brenda "Galeb" koja je u odnosu na iste proizvode "Fast fashion" brendova veća i kvalitetnija, Aračić je iznio vrlo interesantno objašnjenje.
"Što je skuplje a što jeftinije ovisi s kim se uspoređujete. Supermarketi značajno šire asortiman rublja jer imate usputnu kupnju i nažalost doveli su do toga da se sve manje ide u kupnju rublja ciljano, ukoliko se uspoređujuemo s brendovima koji su poznati po kvaliteti" rekao je Aračić, direktor "Galeba".
Aračić je podijelio i svoju viziju budućnosti poslovanja modnog brenda "Galeb", koji je gotovo pa postao djelom tradicije, posebice u Dalmaciji. Otkrio je da trenutno rade na razvijanju brenda i na održivosti u smjeru zelene tranzicije, ali i da 40 posto energije koju koriste za proizvodnju odjevnih predmeta, u "Galebu" crpe iz svojih vlastitih izvora. Cilj im je, kaže, da dođu do 80 posto.
"Našim kupcima ćemo dalje naglašavati prirodne materijale, zdravstveno ispravne. Utjecaj "Fast fashiona" nije samo u tekstilu, to je u svemu, sve traje sve kraće, a konstantno izlaze novi proizvodi. Naglasak na kvalitetu, vlastita proizvodnja i iskrenost prema kupcima naš je smjer, premda se uopće nije jednostavno boriti sa svijetom." zaključio je Aračić.
