Izgubiti Duška Kečkemeta je kao izgubiti ako ne baš Zlatna vrata, onda duh grada. Bio je oduvijek u svojim rukama

Teško je i nabrojiti sve ono što je Duško Kečkemet (1923. – 2020.) napravio u svojemu životu jer bi to pojelo ovaj prostor. Teško će hrvatska kultura naći predanijega, savjesnijega i tragalački znatiželjnijega čovjeka.

Teško će i Split naći danas slična čovjeka koji je istražio do zadnje mrvice prošloga i sadašnjega života grada; od spomenika, kipova, izložbi, fotografija i filmova, od bačvi, trabakula i jedara na splitskoj rivi, do svađa i polemika s tamaniteljima memorije i prostora. Teško će naći hrabrijega čovjeka, koji je prkosio starim i novim moćnicima i koji se toliko borio protiv razdražljive neukosti politike i političara kojima je antička Salona bila samo kolekcija pukih “bovana”.

Ipak, nesumnjivo njegove su najvažnije teme bile moderno hrvatsk...