Multikulturalnu romantičnu komediju “Što ljubav ima s tim?” u kinima nasljeđuje multigeneracijski rom-com “Uzimam, možda” (“Maybe I Do”) redatelja i scenarista Michaela Jacobsa. Ovo je romantična komedija za skoro sve generacije i jedan od onih rom-comova posutih zvijezdama, otprilike kao “Vjenčanje godine” i “Mamma Mia 1&2”. U glavnim ulogama nastupaju Richard Gere, Susan Sarandon, Diane Keaton, William H. Macy, Emma Roberts i Luke Bracey.
Oskarovke Sarandon i Keaton glumile su u filmu “The Big Wedding” i evo ih i opet, još jednom u ulogama starijih žena koje imaju izvanbračnu aferu. Ako Sarandon (“Vještice iz Eastwicka”, “Thelma i Louise”) nije sklona romantičnim komedijama, slično kao i njezin bračni partner u filmu Macy (“Kralj pornića”, “Magnolija”), Keaton jest, od “Annie Hall” do “Ljubav nema pravila” i “Tako to ide”.
I Gere je iskusan kad su u pitanju romanse (“Oficir i džentlmen”, “Zgodna žena”, “Olujna ljubav u Rodantheu”), a bio je Sarandoničin bračni partner u hitu “Jeste li za ples?”, da bi se ovdje našao u braku s Keaton.
Tu su i mladi glumci Roberts (“Buntovnica u internatu”, “Obitelj Miller”) i Bracey (“November Man”, remake “Paklenog vala”), prethodno spareni u Netflixovu rom-comu “Holidate”.
Pa ipak, međuzvjezdana magija nije se dogodila i “Uzimam, možda” je ispao u gledljivo-zaboravljivom rangu “Vjenčanja godine”, romantična komedija kojoj ne ide u prilog činjenica da je nastala prema Jacobsovoj kazališnoj predstavi, jer film ne uspijeva presjeći teatarske korijene da postane glumački i režijski razigraniji, sukladno žanru.
Prva scena s Braceyjem i Roberts u ulogama dugogodišnjeg para Allena i Michelle obećavala je zaigranost. Allen i Michelle se nalaze na vjenčanju prijatelja. Michelle je djeveruša i veseli se uhvatiti mladenkin buket ne bi li je Allen konačno zaprosio. “Ti se ženiš idući”, prijatelj namigne Allenu, a on se, nesiguran u ženidbu, ni pet ni šest, popenje na stol i baci u zrak da uhvati buket prije nego što doleti do Michelle, što će, naravno, nju naljutiti.
Obećava i prvi susret Macyja (Sam) i Keaton (Grace) u kinu. Sam će tiho jecati na tužan film, a Grace doći do njega i utješiti ga, nakon čega provedu večer zajedno, mahom razgovarajući i sugerirajući da je “Maybe I Do” možda trebao biti romantična drama ili je svakako bolji u njihovom kratkom romantično-dramskom segmentu.
Otprilike istovremeno, Gracein muž Howard i Samova supruga Monica (Gere, Sarandon) nalaze se u “fancy” hotelu i doznajemo da su imali višemjesečnu aferu, ali i da on želi tome stati na kraj. Parovi još nekako funkcioniraju predstavljeni po dvoje, ne i kad se radnja u “meet the parents” svrhe preseli u jednu kuću i svi se naguraju pod isti krov.
Pozornica je spremna za farsu: Allen je sin Sama i Monice, a Michelle kći Howarda i Grace, dakle kao da nije već dovoljno kaotično što su bračni drugovi shvatili s kime su proveli prošlu noć. Nažalost, film nije komično urnebesan kakav je mogao biti, ni posebno romantičan.
Dijalozi nisu nadahnuti na temu pronalaska pravog partnera, ljubavnih veza, vrijednosti braka, vjernosti, nevjere, krize srednjih godina, odnosa roditelja i djece, a glumačke partije su većinski rutinske, ne računajući Macyjevu opipljivu humanost i za zabavu raspoloženu Sarandon. Uzimam, možda? Ključna riječ “možda”.