
Prekinuvši 2017. četverogodišnju mirovinu od rada na filmovima, oskarovac i hitmejker raznolikog i neravnomjernog opusa Steven Soderbergh (”Daleko od očiju”, ”Oceanovih 11-13”, ”Traffic”, ”Erin Brockovich”, ”Che 1&2”, ”Doušnik!”, ”Obračun s plaćenicima”, ”Zaraza”, ”Čarobni Mike”, ”U sjeni: Moj život s Liberaceom”, ”Nuspojave”) ne staje snimati i šarati po žanrovima.
Soderbergh je otad snimio niz različitih filmova “Logan Lucky”, “Unsane”, “The Laundromat”, “Let Them All Talk”, “No Sudden Move”, “Kimi” i “Magic Mike’s Last Dance”. Bilo je samo pitanje vremena kad će se okušati i u nekom nadnaravnom hororskom ostvarenju, a to se dogodilo u godini kad je njegov kultni prvijenac “Seks, laži i videovrpce” obilježio 35. obljetnicu.
“Prisutnost” (“Presence”) ulazi u povijest kao prvi Soderberghov film na temu priče o duhovima. Naravno, sa Soderberghom iza kamere teško je bilo očekivati klasični film strave i užasa o duhovima opsjednutoj kući/obitelji tipa “Poltergeist”, prije neki “elevated” horor.
Međutim, “Prisutnost” samo koketira s trendovskim modernim “uzvišenim” primjercima žanra s motivom traume, krivnje i kajanja; ustvari je to obiteljska drama o (ne)prisutnosti u životima članova familije s nadodanim nadnaravnim elementima. Od horora u “Presence” jedva da ima “h” i to treba istaknuti da gledatelji ne očekuju biti prestravljeni.
Naime, “Prisutnost” ima više zajedničkog s “Pričom o duhovima” i natprirodnim filmovima s preokretom poput “Šestog čula” i “Uljeza”, uključujući one iz pera Soderberghova scenarista Davida Koeppa (sjajni “Odjek smrti”, osrednje-slabašni “Trebao si otići”).
Osvježavajuće je da Soderbergh priču o duhovima priča iz jedinstvene “first person” perspektive duha, što sugerira lebdeća kamera u uvodnim kadrovima, prolazeći po praznoj kući iz predgrađa koju će naseliti jedna razorena obitelj simboličnog prezimena Payne (“pain” = bol), majka Rebekah (Lucy Liu), otac Chris (Chris Sullivan) i njihova tinejdžerska djeca Chloe (Callina Liang; “Genijalna prevara”) i Tyler (Eddy Maday).
Kamera je prisutnost iz naslova filma, duh koji promatra obitelj u seriji voajerskih kadrova, nerijetko bez “reza”. Vrlo brzo biva jasno da duh nije tu da proganja familiju u hororskom smislu (i)zazivanja jeze (“Ne želi zlo nikome”), ali pitanje je tko je taj misteriozni entitet koji premješta pa i razbacuje predmete po kući. Je li to Chloeina pokojna najbolja prijateljica?
Nakon što se frendica predozirala, Chloe je postala mentalno nestabilna i povukla se u sebe (“Samo joj vrijeme može pomoći”, govori njezina majka), a zbog friškog iskustva sa smrti bliske osobe ona jedina osjeća prisutnost, barem dok obitelj ne pozove vračaru (Natalie Woolams-Torres) i ova potvrdi “nešto je ovdje s nama”, natukne da duh može postojati “istovremeno u prošlosti i sadašnjosti” i naslućuje da je tu “zbog nečeg što se još nije dogodilo”.
Pojava Tylerova novog prijatelja, zainteresiranog za Chloe, podiže sumnju, ali i razvija “deja vu” osjećaj u zapletu i raspletu neujednačenog filma (varijacija na superiornije gorespomenute naslove) kojemu odmažu distancirani, mahom papirnati likovi, a uzdižu ga polueksperimentalna, odlično uposlena kamera i intrigantna završnica sa žmarcima za neka nova, buduća gledanja. Vrijeme može pomoći statusu “Prisutnosti” u “ghost story” žanru i Soderberghovoj filmografiji.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....