Koliko je Steven Soderbergh svestran pokazuje "No Sudden Move", prošlogodišnji HBO Max film, snimljen prije "Kimi" od koje je bolji i filmičniji. "Bez naglih pokreta" je staromodni "noir" krimić iz pedesetih godina prošlog stoljeća, moderniziran crnim humorom u stilu Elmorea Leonarda.
Ovo je stari dobri Soderbegh kakvog više volimo, iako smo sad već navikli na redateljevu neujednačenu nisku filmova i ne uvijek uspjelo šaranje po žanrovima. Pogledajte samo njegovu filmografiju u zadnjih 15 godina, doslovce svaštara u kojoj ima svega i svačega: "Che 1&2", "Doušnik!", "Obračun među plaćenicima", "Zaraza", "Čarobni Mike", "Nuspojave", "Moj život s Liberaceom", "Logan Lucky", "The Laundromat", "Samo neka govore"...
Zato je dobra vijest da se Soderbergh vratio svojoj zlatnoj fazi s prijelaza milenija, od "Daleko od očiju", preko "Traffica" i "Erin Brockovih" do "Oceanovih 11". "Out Of Sight" je bio doslovna ekranizacija Leonarda kojom se Soderbergh uspješno nosio sa stjegonošama dijaloških crnohumornih krimića poput Quentina Tarantina ("Pakleni šund", "Jackie Brown") i braće Coen ("Fargo", "Veliki Lebowski").
"No Sudden Move" nije ekranizacija Leonarda, ali kao da jest s obzirom na sočne dijaloške partije scenarista Eda Solomona. Soderbergh u "Bez naglih pokreta" postiže vibru "noir" krimića i mračnog humora kakvu je imao "Daleko od očiju", samo bez romantike, pri čemu je angažirao i istog skladatelja Davida Holmesa.
Jednako tako, redatelj opet surađuje s glumcima iz "Traffica" i(li) "Ocean's 11", Beniciom Del Torom i Donom Cheadleom, s time da se i "No Sudden Move" može etiketirati kao ansambl film s još nekim poznatim facama u ostalim više ili manje važnim ulogama kao što su Matt Damon, Brendan Fraser, Ray Liotta, Jon Hamm, David Harbour, Bill Duke, Kieran Culkin...
Oduvijek je Soderbergh bio odličan redatelj glumaca, a filmofili mu mogu biti zahvalni što je u "Bez naglih pokreta" vratio Frasera i dao mu ulogu kakvu bi nekoć, u pedesetima, možda igrao Orson Welles ("Treći čovjek", "Dodir zla") te angažirao Juliju Fox, otkriće sjajnog filma "Uncut Gems".
Fraserov lik Doug Jones povlači konce zapleta i angažira Curta Goynesa i Ronalda Russa (Cheadle, Del Toro) za nešto što iziskuje "tri sata posla", a obojica prihvaćaju ponudu unatoč nepovjerenju, oslikanom u sceni kad obojica inzistiraju da sjede na stražnjem sjedištu prilikom vožnje.
Curt je netom izašao iz zatvora i želi novac za novi život da pobjegne od gangstera Aldricka Watkinsa (Duke). Novi život bi i Ronald volio započeti s Vanessom (Fox), ljubavnicom mafijaša Franka Capellija (Liotta). Da bi stvari mogle krenuti naopako, jasno je kad im se pridruži mladi i nepredvidljivi Charley (Culkin) jer, dodaje Doug, posrijedi je "three man job".
A krenut će čim jednog "normalnog" ponedjeljskog jutra, s maskama na licima, banu u kuću Matta Wertza (Harbour), poslovnog i obiteljskog čovjeka, tražeći da ode na posao i donese im dokument u zelenom sefu iz šefova ureda dok oni drže njegovu familiju kao taoce (supruga Amy Seimetz, sin Noah Jupe...).
Naizgledna laka lova postaje teška kad Matt otkrije da u sefu nema dokumenta, prethodno se natežući s šefovom tajnicom koja mu je ljubavnica i trebao je to obznaniti supruzi kao što je ona svome mužu kako bi ih napustili i živjeli zajedno, posebice nakon što netko ubrzo završi mrtav i jedna izdaja slijedi drugu u stopu, a Curtove, Ronaldove i Mattove korake počne pratiti policajac Joe Finney (Hamm).
Režija i scenarij suptilno i bez naglih pokreta uvode dvostruke prevare i preokrete, tj. razvijaju priču od sitnog do krupnog kriminala kad se u igru uključe veliki igrači i korumpirani moćnici poput Mikea Lowena (Damon) koji uvijek izlaze kao pobjednici i svoje postupke opravdavaju riječima "Ja nisam stvorio rijeku, samo veslam u čamcu".
Likovi poput Curta i Ronalda bore da ne potonu u toj rijeci pa Soderbergh, prikladno, neke scene s njima snima lećama ribljeg oka u filmu koji prema kraju, nažalost, počinje raditi nagle pokrete i nepotrebno širiti priču, dok redateljeva ruka postaje teška, sve teža kako bi "No Sudden Move" bio krimić o nečem većem.
Završnicu nećemo pamtiti, ali hoćemo Soderberghove finese i njegovu ljubav prema likovima i dijalozima. Evo još jednog, najboljeg. "Vino je dobro za tebe, pitaj Isusa. Isto kao čista glava, pitaj Poncija Pilata..."