Predaja Hong Konga kineskoj vlasti iz 1997., nakon što je 150 godina bio britanskom kolonijom, podloga je Van Dammeova filma "Pakleni udar" ("Knock Off", 1998.) u režiji hongkonškog akcijskog velemajstora Tsuija Harka. Natpis na plakatu Harkova akcića u vezi Hong Konga pokazao se vizionarskim za akcijski žanr i Van Dammea: "Simboličan svršetak jedne ere. Ima li vremena za početak druge?".
Kraj devedesetih definitivno je predstavljao simboličan svršetak jedne akcijske ere u kojoj je Van Damme bio među glavnim protagonistima, premda je baš 1998. snimljeno još nekoliko akcija stare škole ("Ronin", "Smrtonosno oružje 4", "Pregovarač", "Državni neprijatelj", "Potkupljivač", "Elitni ubojice", "Gas do daske"), dok je "Armagedon" predstavljao novovjeke blockbustere.
Nadčovječne mišićavce osamdesetih, poput Van Dammea, krenuli su smjenjivati "ljudskiji" akcijski heroji (Keanu Reeves, "Brzina"), a računalni efekti preuzimati vlast unutar akcijskih/borilačkih filmova da bi je konačno i preuzeli 1999. ("Matrix"), navijestivši novu blockbuster eru.
U tom razdoblju je posljedično i Van Dammeova hollywoodska zvijezda počela tamniti i padati s kinoekrana na videotržište, posredno i zahvaljujući njegovoj ovisnosti, iako se još do sredine devedesetih činilo da je zaslužio titulu međunarodnog "superstara".
"Pakleni udar" bio je njegova pretposljednja šansa da se potvrdi kao akcijski heroj velikog ekrana (posljednja je "Univerzalni vojnik 2") iza čijeg filma stoji hollywoodski "major" studio, u ovom slučaju Tri-Star Pictures. Na papiru se "Knock Off" činio dobrim izborom.
Scenarij je nastao iz pera Stevena E. De Souze ("48 sati", "Komandos", "Umri muški") koji je potpisao i Van Dammeova "Streetfightera", iza kamere je opet stajao Hark nakon što je godinu ranije režirao junaka u "Dream Teamu", a u glumačkoj ekipi se nalazio veteran Paul Sorvino ("Dobri momci") i Rob Schneider u još jednoj ulozi komičnog "sidekicka" akcijskoj zvijezdi ("Posljednji sudac" sa Stalloneom), sugerirajući "action comedy".
Priča je davala priliku Van Dammeu za dvostruku inverziju, od njegova lika do lokacije. Prvi obrat (u dugom nizu) otkrio je kako je Schneiderov lik Tommy Hendricks, zapravo, agent CIA-e infiltriran u hongkonški svijet najboljih imitacija svih brendiranih proizvoda, "kvalitetnog smeća" s naglaskom na falše traperice i tenisice ("Pumma" s dva "m"), a ne Van Dammeov modni dizajner Marcus Ray, "kralj lažnjaka".
Prije bi se očekivalo da situacija bude obratna i da je Marcusovo zvanje modnog dizajnera i trgovca lažnjacima ("knock off") samo paravan koji će ga uvući u kaos s eksplozivnim napravama u obliku mikročipova, Rusima, hongkonškim gangsterima, lokalnom policijom i s kime/čime sve ne. Van Damme je uviđao karakternu promjenu unutar žanra i pristao glumiti nešto drukčiji lik, makar i Marcus bio vičan borilačkim vještinama, odrastavši u Hong Kongu.
Promijenio je i krajolik, tj. otišao iz Hollywooda u Hong Kong, nakon što je odatle u "tvornicu snova" doveo legendarne hongkonške režisere Johna Wooa ("Teška meta"), Ringa Lama ("Najveći rizik") i Harka, i to u godini, 1998., kad su njihov trag slijedili glumci Jackie Chan s akcijskom komedijom "Rush Hour" i Chow Yun-Fat s akcićima "The Replacement Killers" i "The Corruptor".
Dok je Woo uspješno prenio hongkonšku kinetiku i vlastitu autorsko-stilsku poetiku u američku studijsku akcijsku kinematografiju i primijenio je na Van Dammeovu tjelesnost ("Hard Target"), Lam ("Maximum Risk") i Hark ("Double Team") napravili su to polovično, stoga je potonjem filmašu godio povratak kući na domaći teren.
Premještanjem radnje u Hong Kong, "Knock Off" se pretvorio više u Harkov film u kojem glumi Van Damme, nego Van Dammeov film pod Harkovom redateljskom palicom, što je bolje odgovaralo toj glumčevoj fazi.
"U dobroj sam formi", ističe Marcus u ime glumca kojeg je Hark pošteno oznojio jer "nijedan akcijski film nije potpun bez znoja", mada ovdje povremeno djeluje i kao imitacija samoga sebe, Van Dame, s jednim "m", budući da su dio opasnih scena umjesto njega odradili kaskaderi/dubleri.
I sam film je imitacija superiornijih hongkonških akcija tipa "Luda misija" i "Policijska priča", ali upravo je Hark zaslužan da realno lošnjikavi "Pakleni udar" bude dobar lažnjak, "kvalitetno smeće", a ne (njihova) jeftina kopija, koliko god se na momente činio jeftinim, napose u prizorima eksplozija sa zelenim plamenovima koje bi više odgovarale Schumacherovim "Batmanima".
Imaginativna režija anulira "povišenu" glumu većine aktera i De Souzin zbrčkan scenarij, bliži dometu "Streetfightera" nego "Die Harda", u kojem se ne zna tko pije i tko plaća, tko se tuče, taj se (ne) voli. "Energije malo", zatraži Tommy u jednoj sceni i dobije malo više.
Akcijska kinetika i manična energija filma su na visokoj razini, neovisno o tome što se kinetično povremeno rimuje s hektično kad film izgleda kao teški kreativni nered ili baš zato. Kamera je Harkovo najjače oružje: ona se uvlači u mobitele i tenisice (zajedno sa stopalom) u subjektivnim kadrovima, prolazi kroz cijev pištolja/snajpera i namirnice u dućanu, spušta se s krova na ulicu, zumira i krupno kadrira, sve.
Ovo je škola režijske tehnike, uključujući "slow" i "fast motion", koju bi mogli pohađati i neki akcijski redatelji današnjice. Od utrke rikšama kroz napučene aleje i peškarije Hong Konga do prilično virtuozne završnice u luci s pucnjavom, tučnjavom i klizanjem po mokrim palubama tankera te prijeteće visećim kontejnerima kao Harkovu odgovoru na finale McTiernanova "Umri muški 3", film isporučuje gotovo sve što može, puca, udara i bombardira čim god stigne i ne stigne.
Zapravo je nevjerojatno da smo (samo) ostali uskraćeni za prizor Van Dammeove borbe u trapericama-lažnjacima koje bi se rasparale prilikom njegovog "trade mark" letećeg kružnog udarca nogom ili špagata, onako kako su mu od napinjanja bicepsa pukli rukavi na košulji, slično Schwarzeneggeru u komediji "Blizanci".
"Knock Off" je imao štofa biti prva Van Dammeova akcijska komedija, na tragu hongkonških filmova a la Chan i Sammo Hung (angažiran za redatelja druge ekipe), što koreografski i tonalno dijelom jest, odnosno – kao "Commando" – samosvjesno akcijski autoparodičan i satiričan spram junaka i žanra s obzirom na neozbiljni scenarij i svakojake blesavoće preko ruba apsurda, primjerice da glavni negativac strada u eksploziji da bi nekako ostao živ i pojavio se u idućoj sceni bez opekline i ogrebotine.
Ipak, Van Damme i Hark su tek djelomično iskoristili autoparodičan odmak, recimo u suludoj utrci rikšama, kad je Marcus upregnut kao konj i biva šiban jeguljom (!) po stražnjici, a njegove tenisice se odljepljuju i pucaju, ali on nastavlja trčati. Jean-Claude Van Da(m)me.