Neriješena ubojstva poslužila su kao narativni temelj za nekolicinu sjajnih misterioznih kriminalističkih trilera. "Zakletva", "Sjećanja na ubojstvo", "Zodijak", "Zatočene"... Kvalitetnoj krimi trilerskoj niski treba pridodati i odličan francuski film "Noć zločina" ("La nuit du 12"/"The Night of the 12th") cijenjenog redatelja i koscenarista Dominika Molla.
"Noć zločina" ima dobar pedigre: premijerno je prikazan u glavnoj konkurenciji prošlogodišnjeg festivala u Cannesu, a ove je godine osvojio čak šest nagrada Cesar ili francuskih Oscara, uključujući kategorije najboljeg filma, režije, adaptiranog scenarija, sporednog (Bouli Lanners) i obećavajućeg glumca (Bastien Bouillon).
Na valu Cesara je i stigao u hrvatska kina gdje često igraju komercijalni francuski filmovi, mahom osrednje komedije, stoga je ovo prava prilika da domaći ljubitelji nečeg ozbljnijeg i boljeg "made in France" dođu na svoje. "La nuit du 12" je francuski odgovor na južnokorejsko i američko remek-djelo "Memories Of Murder" i "Zodiac", proceduralni "true crime" film također inspiriran istinitim slučajem, ukoričenim u knjizi Pauline Guéne "18.3 – A Year With the Crime Squad".
"Dvadeset posto od 800 slučajeva ostane neriješeno. Ovaj film je o jednom od njih", otkriva uvodni natpis na ekranu prije nego što upoznamo likove policajaca iz grada Grenoble i dogodi se umorstvo. Glavni lik je Yohan Vivès (Bouillon) koji je friško preuzeo odjel nakon odlaska starijeg kolege u mirovinu.
Yohana upoznajemo kako biciklira u krug na biciklističkom trkalištu elipsasta oblika. Taj velodrom postaje centralna simbolika filma u kojem se policajci vrte u krugu poput hrčaka istražujući umorstvo mlade i zgodne Clare Royer (Lula Cotton-Frapier). Umorstvo se događa zarana.
Pratimo Claru kako odlazi kući s tuluma u večernjim satima. Na putu prema doma snima video za prijateljicu od koje se netom rastala. Sve je naizgled idilično, ali strah i trepet se polako prikrada u podlozi kadra. Ulica kojom Clara korača je opustjela i mračna.
Najednom neki maskirani lik izroni iz mraka i izgovori njezino ime. "Clara", reče on i polije je zapaljivom tekućinom. Prije nego što se Clara uspije snaći, upaljač se pali u njegovoj ruci i plameni jezici prekriju djevojku, pretvarajući je u buktinju. Nesretnica je pronađena živa spaljena na travi idućeg jutra, kad istragu preuzimaju Yohan i veteranski policajac Marceau (Lanners).
Sekvencija umorstva režirana je emotivno upečatljivo, kao i trenutak kad Clarina mama (Charline Paul) dozna za smrt kćerke. Redatelj Moll dozvoljava da emocija prodre u hladnu sistematičnu mizanscenu s dominantnim svijetloplavim koloritom snimatelja Patricka Ghiringhellija.
Istraga sugerira da je u pitanju osveta i pokazuje da se Clara lako zaljubljivala i voljela "zločeste dečke", što potvrđuje i njezina najbolja prijateljica Stephanie (Pauline Serieys), a sjena sumnje pada na nekoliko bivših ili usputnih tipova. Jedan od njih je osuđivan za nasilje (Vincent; Pierre Lottin), drugi neprimjerno prasne u smijeh tijekom ispitivanja (Jules; Jules Porier), treći je snimio repersku pjesmu o tome da ju je zapalio (Gabi; Nathanaël Beausivoir), a četvrti poslao upaljač policiji koji je našao na poprištu zločina (Denis; Benjamin Blanchy).
Svatko od njih bi mogao biti ubojica, ali policija nema dokaza i tapka u mraku. Za vrijeme istrage Moll uvodi vješte intruzije jeze, primjerice kad policajci uoče ubojicu u stražnjem planu Clarina videa (čekao ju je na klupi) ili kad pregledavanjem snimke s nadzorne kamere njezina groba otkriju da joj netko dolazi u posjet.
Impresionira i postavljanjem sistemskih pitanja i ekonomičnim profiliranjem manje-više arhetipskih likova (mladi policajac i veteran) opsjednutih istragom koja ih progoni poput duha, kao i uporabom metafore biciklista (vječno pedalira, ali nikako da stigne na odredište, tj. riješi slučaj).
"Svaki detektiv ima slučaj koji te poždere", govori Yohan sutkinji (Anouk Grinberg) kad mu tri godine kasnije sugerira da nastavi istragu. Tom prilikom Yohan kaže "Nešto nije u redu između muškaraca i žena". Doista, Clarina smrt je uspoređena s Ivanom Orleanskom, a mnogi policajci osuđuju njezino ponašanje. Clara je žrtva umorstva i vječne osude okoline.