ZATOČENE Od ljudi do demona

Film: PRISONERS; triler; SAD, 2013.
Režija: Denis Villeneuve
Uloge: Hugh Jackman, Jake Gyllenhaal
Distribucija: Pa-dora
Ocjena: **** 1/2

Zašto ne možeš napraviti nešto da se vrati kući – očajnički će Grace Dover (Maria Bello) svome suprugu Kelleru (Hugh Jackman) nakon što im kćerkica misteriozno nestane. Grace pritom podsjeća Kellera otprilike kako je rekao da svoju malu katoličku familiju može zaštititi od svega, učiniti da se osjeća sigurno. U “Zatočenima“ Kellera tumači nikad bolji Hugh Jackman i dio će publike možda očekivati da spasi dan, poput svemogućeg superjunaka Wolverinea. Ovo nije takav film. Šef detektiva Lokija (Jake Gyllenhaal) trezveno će u jednoj sceni reći “Ne možemo uvijek ipasti heroji, mi smo policajci“. Prokleto točno.

Jackmanov lik naslijedio je srdžbu od razjarena “x-menovca“ Wolverinea, ali to je bijes izvan “one-linerske“ kontrole i kanadski redatelj Denis Villeneuve (izvrsna “Naša majka“, nominirana za Oscara u kategoriji najboljeg “stranog“ filma) u svom prvom hollywoodskom ostvarenju upakirao ga je s gnjevom i gorčinom Sean Pennova ojađenog oca Jimmyja Markuma iz “Mistične rijeke“ (2003.) Clinta Eastwooda. “Prisoners“ je jedan od najmračnijih američki “mainstream“ filmova od “Mystic River“ naovamo. Zlosutna tama nadvija se već od uvodnih kadrova sjajnog snimatelja Rogera Deakinsa presvučenih ispod sivog, oblačnog neba i radi na trilerskoj atmosferičnosti.
Keller i njegov tinejdžerski sin Ralph (Dylan Minnette) nalaze se u lovu. Malac će pokositi prvog jelena u životu. U vožnji prema kući njegov otac mu govori kako “moraš biti spreman“ i “sve što stoji između tebe i tvoje smrti si ti“. Keller je tip koji u podrumu kuće čuva zalihe stvari, poput gas maski, za potencijalni usud, a kćerki Anni (Erin Gerasimovich) dao je da nosi zviždaljku za slučaj opasnosti čiji huk u ovakvom filmu možda neće doprijeti do ušiju kad bude trebalo. “Moli se za najbolje, pripremi za najgore“, njegova je filozofija. Do kataklizme u širem smislu neće doći, no Keller će je proživjeti na osobnom planu.

Nakon posjete afroameričkim susjedima na blagdan Thanksgiving Day, Franklinu i Nancy Birch (Terrence Howard, Viola Davis), nestaju njihova djeca, Anna i Joy (Kyla Drew Simmons). Moguće da ih je oteo nepoznati počinitelj iz kampera parkiranog u ulici na koji su ranije naletjeli. Denis Villeneuve tu se pokazuje kao meštar podizanja tenzija. Zavjesa na kamperu pomaknut će se kao da je netko iznutra promatrao Joy i Annu, a nešto kasnije, nakon što su otišle uzeti zviždaljku za slučaj opasnosti u sobi potonje, slijedi i prijeteći kadar s kamerom postavljenom tik do stabla kako zuri u vrata od kuće.
Kad se Keller i Franklin pridruže policiji u potrazi za djevojčicama po okolnim šumama usred mrkle noći, Villeneuve se potvrđuje i kao redatelj s okom za impresivni prizor mraka osvjetljena tek ujedinjenim farovima baterija uhvaćenima iz zraka. To je i jedan od prizora koji sabire redateljeva nastojanja tijekom razgranate, pihološki labirintne radnje istražnog trilera - prodiranja snopom svjetla u zamračena bespuća šume ljudskog uma od koje se ponekad ne vidi stablo. Film “Zatočene“ stvara svijet gorkog grijeha i potencijalnog iskupljenja u kojem bi se valjda i John Doe iz “Sedmice“ (1995.) osjećao kao kod kuće zbog ugođaja nepodnošljive strepnje koji ide od lošeg prema gorem uhvaćen kroz kaljava, kišom i susnježicom natopljena stakla automobila.

Svaka naizgled bezopasna scena krije neku potencijalnu opasnost. Baterije u ovom filmu osvjetljavaju i mračne podrume i jame, doslovne i figurativne. Mislimo na srce i dušu likova, zatočenika vlastitih i tuđih podruma, o čijim unutarnjim demonima prošlosti i teškim križevima dosta govore, primjerice, tikovi očima. U podrumu jednog svećenika policajac Loki slučajno će pronaći šokantno otkriće - leš nekog otmičara djece. Čuvši njegovo zlodjelo, svećenik ga je zarobio i pustio trunuti, da slučajno ne ponovi zločin. Gordijski čvor radnje upravo se u toj sceni zateže, iako nam se na prvi pogled ne čini bitnim.


Loki relativno brzo otkriva i “onaj“ kamper te privodi njegova jezivog vozača, mladog Alexa Jonesa (Paul Dano). Bilo bi možda malčice preočito da je on krivac. Ispostavlja se da Alex ima kvocijent inteligencije djeteta od deset godina i da nema šanse da je usred siva dana mogao oteti dvije curice. No, opet, kako to da onda takav tip ima vozačku dozvolu? I zašto je pokušao pobjeći ako je čist? Sve je to Kelleru sumnjivo i zato preuzima slučaj u svoje ruke kad murja ne uspije zadržati Alexa u pritvoru zbog manjka dokaza. “Nisu plakale kad sam ih ostavio“, prošaputa Alex nakon što ga je Keller zgrabio na parkingu ispred policijske postaje, i to je kap koja ocu prelijeva čašu alkohola, posebice kad čuje da ovaj kasnije recitira nevinu dječju pjesmicu koju su one pjevale.

Alex biva utamničen i mučen u derutnoj, napuštenoj kući Kellerovih roditelja. Mučit će ga, plan je, dok ne progovori i kaže gdje su djevojčice. “On više nije osoba“, uvjerava Keller prijatelja Franklina, kao da traži dopuštenje da ovaj bude sav u podljevima, da ga se polijeva vrućom i hladnom vodom, iako ne znaju zapravo je li on “taj“, pravi krivac ili možda posve nevin, što tvrdi njegova teta Holly (Melissa Leo). Jedan pogled na Alexa dovoljan je za zaključak kako Keller ne može više mučiti momka da ga ne ubije u kući koja postaje poput nekakve tamnice za “torture porn“. U političkom podtekstu Keller bi se, žedan zadovoljavanja osvetničke pravde, mogao shvatiti kao predstavnik Amerike u ratu protiv terora na zamućenoj granici morala, iznad nekog zakona. Počinitelj će na kraju eksplicitno i spomenuti rat u kontekstu zločina. Rat protiv Boga. Pokrenut da ljudi gube vjeru i pretvori ih se u demone, poput Kellera.

Rošade ispred i iza kamere Film “Prisoners“ ležao je na ledu nekoliko godina. Trebao ga je režirati Antoine Fuqua (“Dan obuke“) s Hughom Jackmanom. Obojica su otpala iz projekta, nakon čega je iza kamere trebao stati Bryan Singer (“Privedite osumnjičene“), a ispred nje Mark Wahlberg i Christian Bale. Potonja dvojica odabrali su radije “Boksača“. U nekoj je fazi i Leonardo DiCaprio bio zainteresiran za glavnu ulogu prije nego se vratio Jackman. Vileneuve opet angažirao Gyllenhaala Kanadski režiser Denis Villeneuve je, osokoljen uspjehom “Zatočenih“, odlučio ostati u Hollywoodu. U njegovom novom filmu “Enemy“ nanovo je angažirao Jakea Gyllenhaala, ali i Melanie Laurent (“Nemilosrdni gadovi“), Sarah Gadon (“Cosmopolis“) i veteranku Isabellu Rossellini. Radi se o trileru, nadahnutom romanom Josea Saramage (“Sljepoća“), u kojem glavni junak odlučuje ući u trag tipu koji izgleda “pljunuti“ on nakon što ga ugleda na filmu.