"Zašto momci uvijek stvore silan nered?" – "King's Man: Početak" (2021.)
Odgađao se i odgađao "King's Man: Početak", toliko da je na kraju odgodio samoga sebe. Brzinski podsjetnik: film se trebao otvoriti u kinima još u veljači 2020., no onda je, jedna za drugom, krenula koronska odgoda, od rujna te godine do veljače 2021. i, na kraju, prosinca. Kinodistribucija pred sam Božić pokazala se lošom odlukom s obzirom da su tada, svega tjedan dana nakon rekornog otvaranja novog "Spider-Mana", kretali i "Matrix Uskrsnuća" i "Pjevajte s nama 2".
Franšiza "Kingsman" zaradila je veoma finu svoticu 2015. i 2017. kad su u kinima igrali sjajni prvi film ("Tajna služba") i njegov nesjajni nastavak ("Zlatni krug"), ali nema jednaku komercijalnu težinu kao "Matrix" i, naročito, "Spider-Man". I dogodilo se što se dogodilo – u sudaru sa zvučn(ij)om konkurencijom "The Kingsman" je doživio slom na box-officeu i zaradit će u vrh glave trećinu pojedinačnih utržaka dvaju prethodnika.
Filmu nije pomogla ni žanrovska/tonalna neravnomjernost i nekonzistencija budući da se lomi između lepršave stripovske špijunske akcijsko-komične avanture i seriozne ratne drame, otprilike kao da su "Kingsman 1&2" naglavce (u)bačeni u rovove Prvog svjetskog rata "1917" dok ih Joker pita "Why so serious?".
Dva različita filma u jednome povremeno funkcioniraju zasebno (ili barem jedan od njih, onaj ozbiljniji), ali nikad zajedno. Ideja stalnog redatelja i koscenarista franšize Matthewa Vaughna (fenomenalni "Kickass", odlični "X-Men: Prva generacija"), filmaša s potencijalom britanskog Tarantina, načelno je dobra, a njegova ambicija prilično velika u otkrivanju povijesnih korijena "tajne službe", odnosno prve (britanske) nezavisne obavještajne agencije.
Hvalevrijedno je da pojedini nastavak, ili u ovom slučaju prednastavak, promijeni žanrovski fah unutar serijala i uđe u drugi tip filma, no da opet ostane vjeran matičnom žanru/prethodniku ("Pobješnjeli Max 2", "Aliens", "Vitez tame", "Hellboy II", "Kapetan Amerika 2"...).
Nešto slično je napravio "Moonraker" unutar "Bond" serijala s kojim je "Kingsman" franšizu najlakše usporediti u postmodernom ključu. "Kingsman" je prebacio "rogermooreovski" Bond-film u eru ekstremne akcije i nikad samosvjesnije "tarantinovske" (auto)ironije.
A sad "King's Man: Početak" kao da vraća Bonda u Prvi svjetski rat iz "1917". Imao je taj koncept potencijala, posebice što glavnu ulogu u filmu igra dramski glumac Ralph Fiennes ("Engleski pacijent"), nesuđeni Bond iz sredine devedesetih, kad je bio razmatran za ulogu koju je na kraju dobio Pierce Brosnan ("Sutra nikad ne umire", "Umri drugi dan").
Zanimljivo, iste, 1995. godine kad je Brosnan snimio prvi od četiri Bond-filma, "Zlatno oko", Fiennes je glumio u "Čudnim danima", njegovom rijetkom iskoraku u širi akcijski žanr ("Sudar titana", "Bijes Titana") koji Vaughnu očito nije prošao ispod radara.
Fiennes je poslovično dobar i dobro iskorišten u novom "Kingsmanu" koji mu nakratko daje priliku da postane Bond prije Bonda umjesto da se zadovoljava ulogom M-a ("Za smrt nema vremena"), ali nažalost ne miješa špijunski film s ratnim na način da bude ukusan poput koktela vodka-martini i da se ispija na iskap dok Vaughn pristupa revizionističkoj "tarantizaciji" povijesti, dotičući se teških tema poput politike, kolonizacije, ratovanja, pacifizma itd. i metafilmski se poigravajući s kadrovima topljenja crno-bijelog filma.
U "Nemilosrdnim gadovima" Tarantino se poigrao s Hitlerom, Vaughn se, pak, igra s povijesnim ličnostima kao što su Grigori Rasputin (Rhys Ifans), Mata Hari (Valerie Pachner), Vladimir Lenjin (August Diehl) i – Gavrilo Princip (Joel Basman), a tu su i "incestuozno rođeni monarsi", britanski kralj George, te njemački i ruski car Vilim II. i Nikolaj II. (svu trojicu glumi Tom Hollander).
Rasputina i prvospomenute za izazivanje političkog kaosa angažira "mastermindovski" supernegativac izrazito škotskog naglaska i veliki mrzitelj Engleske čije carstvo želi srušiti, sniman s leđa da mu se ne otkrije identitet tijekom njihovih okupljanja u stilu sastanaka SPECTRE-a. Negativac bi, tko zna, mogao biti škotski ćaća Blofelda ili Begbie (Robert Carlyle, "Trainspotting") koji je postao Brosnanov Bond-negativac ("Svijet nije dovoljan").
Domaćim gledateljima bit će zanimljivo kako je akcijski/eksplozivno izvršen filmski pokušaj atentata na Franju Ferdinanda (Ron Cook) i to da Fiennesov fiktivni junak, aristokratski Orlando Oxford, posjećuje atentatora Principa u zatvoru u Sarajevu, ali i da jednu od uloga, rusku caricu Aleksandru Fjodorovnu, igra Branka Katić ("Novine").
No, film tek tu i tamo bljesne zanimljivostima, gubeći se u suprostavljenim žanrovima ili scenama i ne uspijevajući pronaći balans između (pre)ozbiljnog i neozbiljnog. Početak je seriozan, kad stradava Oxfordova supruga Emily (Alexandra Maria Lara) i netom prije izdahnuća od njega zatraži da se brine za sina Conrada (Alexander Shaw; odraslog ga glumi Harris Dickinson).
Oxford je pacifist i zato brani sinu da ode u rat nakon što mic po mic počne stvarati vlastitu špijunsku mrežu s asistentima Sholom i Polly (Djimon Hounsou, Gemma Arterton) kao kontru negativcu i njegovim planovima. Međutim, Conrad će se samoinicijativno naći u rovovima Prvog svjetskog rata.
Koliko je film u disbalansu najbolje pokazuju dvije dijametralno suprotive scene. U prvoj sceni, koja se možda ne bi mogla naći ni u drugom dijelu "Kingsman" serijala, ludi pop homoerotskih sklonosti Rasputin liže staru ranu na Oxfordovoj nozi. U drugoj koja, udaljena od prve nekoliko minuta, efektno spaja "1917" i "Spašavanje vojnika Ryana", Conrad se upušta u borbu noževima na fronti usred mrkle noći nakon što svi vojnici odlože puške kako ih ne bi pokosio protivnički mitraljez.
Takav je raspored cijelog filma: jedna dobra scena slijedi nakon loše (Rasputin pleše i povraća) i tako ukrug. "The Kingsman" je utoliko bliži prethodniku "The Golden Circle", a iako je bolji (ili manje loš) od njega, svejedno je daleko od nenadmašna originala na kojeg prerijetko podsjeti.
Ozbiljne dijelove teško je shvatiti ozbiljno zbog neozbiljnih koji im prethode ili slijede. S druge strane, blesavi segmenti se nalaze pod težinom ratne drame da bi bili zabavni, pri čemu im im nedostaje profinjenijeg humora, šarma, zabave i duhovitosti izvornog filma. "Maniri tvore čovjeka", geslo je franšize koje je prvi put izgovorio oskarovac Colin Firth u još nesvakidašnjijoj akcijskoj ulozi od Fiennesa.
"Zlatni krug" je izgubio manire, a "King's Man: Početak" ih pokušava povratiti, no to mu baš i ne ide, koliko god se Fiennes trudio svim zbivanjima podariti dostojanstvo, čak i kad se hrva s divokozom nakon što je iskočio iz aviona izvan kontrole i popeo se uz liticu. Tek završna akcija posjeduje ponešto od manične energije i koreografije prvog filma, uključujući sulude subjektivne kadrove s kamerom postavljenom na mačeve, ali avaj. Kasno "Kingsman" na bojno bolje stiže.