“Daj pauka!“ – “Spider-Man: Povratak kući“ (2017.)
Dječji crtež Osvetnika neskriveno pozicionira novog “Spider-Mana“ u Marvelov filmski svemir s konektiranim “hyperlinkovima“ među superherojima. Crtež se nalazi u ruci bivšeg Batmana i nedavnog Birdmana Michaela Keatona u ulozi Adriana Toomesa, budućeg negativca s mehaničkim krilima Vulturea. “Ja sam kao dijete crtao kauboje i Indijance“, kazuje Toomes, iščuđavajući se popularnosti Marvelovih superjunaka - Kapetan Amerika, Thor, Iron Man, veliki zeleni rušitelj nebodera Hulk - nakon kojih “nikad više ništa neće biti isto“.
Ma kakvi kauboji i Indijanci; jedva da su u modi i akcijski junaci, jer danas se “nose“ isključivo superjunaci. “Spider-Man: Povratak kući“, šesti film o Čovjeku-pauku, ali prvi nastao u koprodukciji studija Sony Pictures i Marvela, ima scenu s lopinama kako pljačkaju banku u plastičnim maskama Avengersa, otprilike poput pljačkaša “Paklenog vala“ skrivenih iza lica američkih predsjednika. Nota bene, kriminalci iz te scene koriste superoružje koje ilegalno dila Toomes, a sklepano je od egzotičnog alienskog otpada iz newyorškog finala prve zajedničke avanture Osvetnika.
Ljudi u filmu su, dakle, svjesni postojanja Marvelovih superheroja u njihovoj filmskoj stvarnosti, jednako kao i publika koja ga gleda. Svjesni su i postojanja Spider-Mana, tako da Spidey u – već! - trećoj iteraciji od 2002. prema ovamo, poslije tri hitoidna filma Sama Raimija i dva prilično podcijenjena u režiji Marca Webba, ne mora nanovo prolaziti osnove vlastite mitologije (ugriz pauka, smrt ujaka Bena…). U tumačenju tinejdžerski iskreno zanesena Toma Hollanda, više nego dostojna nasljednika Tobeyja Maguirea i Andrewa Garfielda, Čovjek-pauk je sad tu napokon kao datost zadata općom pop-kulturom, prethodnim inkarnacijama lika i, dakako, još više, njegovim efektnim predstavljanjem u prošlogodišnjem “Građanskom ratu“ Kapetana Amerike.
Za uživanje u Raimijevim prvim dvama “Spider-Manima“, osobito epohalnoj dvojki, ponajboljem superjunačkom spektaklu ikad, trebali ste voljeti samu srž sedme i devete umjetnosti, kao rijetko kad prije i poslije tako isprepletene do savršenstva da se ne zna gdje počinje film, a gdje završava strip i obratno u imaginativnim stapanjima akcijskih kadrova i kvadranata. Za guštanje u “Homecomingu“ Jona Wattsa (“Cop Car“) poželjno je ponajprije voljeti Marvelove superheroje i njihove “trofazne“ blockbustere iz podijeljena svemira, od prvog “Iron Mana“ do trećeg “Kapetana Amerike“, onako kako ih voli i idolizira tinejdžer Peter Parker alias Spider-Man.
Čovjek-pauk ulazi u film dajući nam euforični pogled iz njegove perspektive na spektakularni superjunački megdan Avengersa s berlinskog aerodroma iz “Captain America: Civil War“, kad je ukrao štit Kapetanu i srušio predimenzionirana Ant-Mana citirajući “Empire Strikes Back“. Pametnim mobitelom je uspio snimiti videodnevnik svog putovanja u Berlin s Tonyjem Starkom/Iron Manom (Robert Downey Jr.), mali “film Petera Parkera“. Spideyjeva nastupna scena ogledna je za njegov “Povratak kući“ (u Marvel).
Spider-Mana vidimo samo u podnožju golema Osvetnika koji ga je natkrio. “Homecoming“ barem do sredine osvježavajuće spušta Spideyja na zemlju, odakle i običan čovjek gleda leteća superjunaštva na nebu. Tako ga pretvara u jednog od nas, isto kao i “blue-collar“ negativca koji preprodaje superoružje prvenstveno da prehrani obitelj i osveti se Starku što ga je izbacio iz posla, bez osobnih megalomanskih planova za uništenje svijeta, osim što bi možda bacio zgradu na Iron Mana.
“Ostani prizeman“, Parkeru sugerira mentor Stark u obligatornoj ulozi povezivača Marvelovih filmova (u nešto manjoj mjeri je preuzima i Kapetan, pojavljujući se u edukacijskim videima za učenike). Očekivano, Parker bi u Avengerse, osjećajući da je spreman za nešto više od pomaganja izgubljenoj Dominikanki ili sprječavanja krađe bicikla, odnosno obnašanja uloge “prijateljskog susjeda Spider-Mana“. I sit je što ga Stark “tretira kao klinca“, što i jest budući da s dopadljivim frendom Nedom (Jacob Batalon) u slobodno vrijeme gradi Lego DeathStar, iako “može zaustaviti bus golim rukama“.
Prva polovina “Povratka kući“ je prizemljena i žanrovski - na “teen“ komediju, križanac “Slobodnog dana Ferrisa Buellera“ Johna Hughesa (“super film“, u letu dobaci Spidey vidjevši ga na TV-u) i “Superbada“, u smislu da je istovremeno nevino-klasična, ali i da tinejdžerke mogu načeti priču kojeg bi superjunaka poljubile, vjenčale i, ups, poševile, čak i dozvoliti mlađoj ujni May (Marisa Tomei) da joj se otme beštimja, ako već seksualni simbolizam ispucavanja niti (mreže) iz pubertetski promijenjena tijela transformirana mladića ostaje i između redaka neizrečen.
Parker ne zna kako prići simpatiji Liz (Laura Harrier) koja se “pali na Spider-Mana“, nestrpljiv je da rabi superjunačke moći, tj. u prenesenom značenju uđe u svijet odraslih (superheroja), umjesto da još malo uživa u adolescentskoj bezbrižnosti bez “velike odgovornosti“ s kojom u paketu dolaze “great powers“, a koja je bila oduzeta Maguireovu i Garfieldovu liku s post-tinejdžerskim angstom i sklonošću premišljanju. Spider-Man naposlijetku postaje superherojski “nadzemljen“, pa prelijeće helikopter i spašava frendove iz razreda zarobljene u dizalu na vrhu Washington spomenika, da bi u završnnom dvoboju protiv Vulturea bio zakačen i za nevidljivi zrakoplov, premda nam je u kontekstu filma i općenito impresivniji njihov prethodni duel riječima, bez akcije.
Watts nije Raimi, no akciju režira približno zaneseno kako Holland glumi. A kao što Holland odlično balansira između Parkera i Spider-Mana stopljenih u jedno u odrazu kišnice, shvaćajući Starkovu mantru “ako bez odijela nisi ništa, ne trebaš ga imati“, tako i “Homecoming“ uspijeva odigrati dvostruku ulogu tinejdžerskog i “marvelovskog“ superjunačkog filma. Dva različita filma povezana su istovjetno kako Čovjek-pauk privlači razdvojene polovine trajekta presječenog na dva dijela u posveti vlak-sceni iz najboljeg “Spider-Mana (2)“, sa superherojem razapetim poput Krista za viši cilj spašavanja čovječanstva, sebe i ustaljenog superjunačkog žanra. Spidey se vraća kući.
Žena od odijela i mrežna granata
“Povratak kući“ izlazi u kina u godini u kojoj prvi “Spider-Man“ slavi 15. rođendan, “Spider-Man 3“ deseti, a “Čudesni Spider-Man“ peti. Prethodni filmovi su lijegali tzv. easter eggs za širenje svemira, ali su radili to spontanije. “Homecoming“ svako malo ističe da je dio šireg MCU-a, s naglaskom na česta pojavljivanja Iron Mana koji je Spideyju kreirao novo odijelo s nizom “upgradeova“ (mrežna granata) i postavki, uključujući i “ženu od odijela“ Karen (glas Jennifer Connelly) kao njegova Jarvisa (Paul Bettany; suprug Jennifer Connely). Koliko Marvel forsira spajanje superjunačkog svemira, svjedoči i vijest da je onaj klinac s maskom Iron Mana u “Iron Manu 2“ bio mali Peter Parker. Forsiranje doseže vrhunac s Kapetanom Amerikom (i) na odjavnoj špici filma.