Izgledajući kao spoj Davida Guette i Chrisa Evansa, novovjeki francuski komičar Philippe Lacheau (r. 1980.) profilirao se kao glumac i redatelj na nizu komedija protekle dekade nakon što je 2010. debitirao manjom ulogom u “Srcolomcu” pored Romaina Durisa i Vanesse Paradis.
Lacheau nastoji preuzeti štafetu od npr. Danyja Boona (“Dobrodošli u Ch’tis”, “Savršen plan”, “Hipohondar”, “Škrtica”, “Špijun lavljeg srca”) i Omara Sya (“Nedodirljivi”, “Samba”, “Odjednom tata”, “Zaboravljeni princ”, “Daleko od ulice”). Nije Lacheau još njihova liga popularnosti, ali zapisali smo mu veliki plus kad se u komediji “Alibi.com” iz 2016., u ulozi vlasnika agencije za alibije Gregoryja “Grega” Van Huffela, našao ispred kina koje retrospektivno prikazuje Van Dammeov “Krvavi sport”.
Gregovo obožavanje Van Dammea spominje se i u ovogodišnjem “Alibi.com 2”. Nastavak hita od tri i pol milijuna gledatelja samo u francuskim kinima potvrđuje da su komične osamdesete i devedesete bile Lacheauove formativne godine, na potezu od “Policijske akademije” i “Sastanka s nepoznatom” do “Američke pite”.
Jer, “Alibi.com 2” je nabrijana komedija verbalnih nesporazuma, tj. zabune i situacije te tjelesnih gegova na granici vulgarnosti, pinkicu bolja ili manje loša od mnogih preforsiranih francuskih komičnih filmova viđenih u hrvatskim kinima tipa “Ajme, sad sam muško”, “Širom raširenih ruku”, “Obitelj bez kočnica”, “Klub sretno razvedenih”..., uključujući i neke od gorespomenutih Boonovih i Syevih uradaka.
“Alibi.com 2” želi za prvi film biti ono što je npr. “Mamurluk II” bio za originalni “The Hangover” – veći i luđi. Ako u tome ne uspijeva, nadilazi barem “Mamurne kumove” i njihov nastavak, kad smo kod svadbenih komedija, podžanra kakvom “Alibi.com 2” pripada.
Nakon što je zatvorio agenciju za alibije, koji uključuju i nevjeru, u strahu da ne izgubi djevojku Flo (Elodie Fontan; francuska Rachel McAdams), Greg će dragu zaprositi. No, kad ona i njezini roditelji (Didier Bourdon, Nathalie Baye) požele prije vjenčanja upoznati njegovog oca prevaranta i majku, bivšu porno glumicu (Gerard Jugnot, Arielle Dombasle), Greg će biti prisiljen ponovno otvoriti agenciju i pronaći “privlačnije lažne roditelje”.
Na audiciju za lažne roditelje dolazi i jedan crnac, ali ne dobiva posao. “Zato što sam crnac?”, pita on u dobroj sprdnji na aktualnu političku korektnost za koju “Alibi.com 2” ne mari pa napada i stare ljude, djecu i životinje.
Neki trenuci prelaze granicu dobrog ukusa i smještaju se na “trashy” teren u pokušaju natjecanja s neukusnim, grotesknim vulgarnostima Sache Barona Cohena (“Borat”, “Bruno”, “Diktator”, “Neprofesionalac”), poput prizora majmuna s umjetnim usnama (“Kapucin Kardashian”), daske WC školjke zalijepljene za stražnjicu Gregova prijatelja ili scene u kojoj se mladenkin otac gol golcat bori protiv maskiranog provalnika, ustvari svog budućeg zeta.
Međutim, u nekoliko navrata Lacheauov uspijeva orkestrirati tešku anarhičnu zbrku kao završnici kad Greg mora odraditi dva vjenčanja, lažno za prave roditelje i pravo za lažne. Francuska komedija nije se odavno rimovala s anarhija kao što se rimuje u “Alibi.com 2”.