StoryEditor
KolumneDe Facto De Jure

Jurica Pavičić: Koga će nered koji sad uzgajamo u budućnosti ubijati?

Piše PSD.
28. svibnja 2015. - 01:16

Kao i svaki građanin ove regije, u životu neizbježno imam posla sa splitskom bolnicom. Svatko od nas ima. Na nekoj točki života, uvijek nam oboli roditelj, supružnik, prijatelj, ne daj Bože dijete. Gotovo svatko od nas završit će kad-tad tamo, a postoji sasvim lijepa vjerojatnost da ćemo i ja i vi tamo preminuti.

Iskustva su s tom bolnicom razna. Nekima odlična, nekima lošija, ovisno o okolnostima, odjelu, liječniku. S obzirom na rezultate i broj zaposlenih, splitska je bolnica u 2014. proglašena najboljom velikom bolnicom u Hrvatskoj.

A opet - tu su i problemi, koje svi znamo: liste čekanja, preopterećenost, pokvareno ovo, nepostojeće ono.

Ono što je, međutim, moj prvi dojam kad je splitska bolnica posrijedi jest zapanjujući kontrast između razmjernog reda unutra i apsolutnog nereda - uokolo. Unutar četiri zida te bolnice vi imate sustav koji nekako ipak svaki dan skuha i nahrani pacijente, provede im dijagnozu, pregleda ih, preveze, operira.

No, kad u splitskoj bolnici vi izađete pred prag zgrade, zapahne vas nered dostojan centralne Azije. Odjednom se nađete usred potpunog meteža u kojem se auti probijaju kroz gungulu bolesnika, ambulantna se kola naguravaju s dostavnima, a gomile automobila, pacijenata, liječnika i posjetitelja parkirane su po zelenim površinama, trotoarima, parkićima i pristupnim cestama.

Kao pred utakmicu

Taj delirij kaosa ne staje na samoj bolnici - on se širi i na okolni kvart, kvart koji je sam postao jedna velika žrtva medicinskog monstruma. Na Firulama se četverotračna cesta pretvorila u kaletu kojoj su s obje strane u dva reda parkirani auti, uz Onkologiju auti su parkirani po sipinama gradilišta, a kaos u Spiničićevoj u devet ujutro usporediv je s metežom pred Hajdukov derbi.

Posljedice toga meteža su poznate, a ovih dana dospjele su u novine: navodno, barem je dvoje ljudi prošle godine preminulo u vozilu Hitne pomoći jer se ono kroz krkljanac nije uspjelo na vrijeme probiti do hitnog prijema.
Kad čovjek to čita, lako zapadne u jedan od onih poopćujućih diskursa o našem groznom mentalitetu, o prometnoj nekulturi, o našem “čojku” koji bi autom išao i u postelju i kojemu je teško parkirati blok dalje. No, postoji tu samo jedan problem.

Za krkljanac i kaos u splitskoj bolnici nisu krivi „neinstitucionalni“ faktori kao što su „naš čojk“ ili mentalitet. Današnji kaos u splitskoj bolnici rezultat je dugoročnog djelovanja vrlo institucionalnih čimbenika kao što su gradska politika, urbanisti, poduzetnici, Crkva, fratri, NK Hajduk. Taj nered kreiran je nizom odluka koje su se donosile, jer je iz tih odluka netko profitirao.

Jer, još prije dvadeset godina, bolnica Firule bila je ista ovakva, s istim odjelima i istim bolesnicima, kakvu je Bog (ili socijalizam) dao, te kakvu je 1951. projektirala arhitektica Zora Dumengjić. Bila je to bolnica kakvu je ta era modernizacije gradila, prozračna, ravna, na širokom prostoru, nastala u doba kad se mislilo da pogled od milijun kuna na Šoltu trebaju imati bolesnici, a ne apartmani.

U tu i takvu bolnicu sve do kraja 90-ih uopće se nije smjelo ući autom, a parking je bio riješen (ili „riješen“) na šljunčanoj ledini preko puta. A onda je došla tranzicija, ili tranzicija na dalmatinski način.

A tranzicija na dalmatinski način znači da smo zaključili da nam urbanizam i planiranje ne trebaju, jer je „planiranje“ đavlija komunistička umotvorina. Na mjestu gdje je dotad bio parking narasla je koncem 90-ih monstruozna Lazarica, zgrada koju se poslije pilalo po visini i koja je u jednom trenutku bila najveće bespravno zdanje na Balkanu.

Ispod nje nastala je još jedna slična zgrada, a i onda se govorilo da je u likvidaciji slobodnog prostora oko bolnice ključnu ulogu imala Nadbiskupija koja je htjela unovčiti tamošnje terene i iznudila da postanu gradivi. S druge - istočne - strane bolnicu je pak napao drugi simbol Splita - Hajduk - koji je svojim neinstitucionalnim pritiskom izlobirao legendarne „zelence“.

Trijumf privatnog

No, to je tek početak. U narednom desetljeću i pol, utjecajni će poduzetnici istočno od bolnice zagušiti prostor stanogradnjom, u krugu oko bolnice počet će nicati privatne klinike politički moćnih liječnika, a finale meteža i rugla bit će zgrada franjevačkog klerikata u koju se i danas ulazi preko nasute kosine, te koja se nadiže točno pored helidroma, ugrožavajući opću sigurnost.

Prostor oko bolnice danas je grad kontrasta. To je grad kojim vlada napirlitani trijumf privatnog (a to privatno uključuje sport i Crkvu) te poraz javnog. Imate raskošne samostane, privatne klinike, stanove - ali imate i četverotračne ceste koje završavaju u ništa, presječene ulice koje su s dvije strane slijepe, imate raskošne bolničke odjele do kojih se ne može doći, te komade zamišljenih prometnice ograđene žicom i nasute šljunkom.

Orkestrirani kaos u prostoru koji su tijekom desetljeća združenim radom stvorili politika, biznis i Crkva „izvezao“ je metež i u samu bolnicu. Budući da ljudi nisu imali gdje parkirati uokolo, bolnica im je dopustila da autom ulaze u krug. Kako nisu mogli otvoriti blještavo novo rodilište, gradski su političari bolničke interne prometnice proglasili javnim cestama. Rezultat toga kaosa danas vidite u krugu Firula.

Taj metež nije proizvod „mentaliteta“ i „našeg čojka“. Taj metež je institucionalno proizveden, a njegovi profiteri danas uokolo bolnice imaju svoje čardake.

Split je – i ovdje se to pokazuje - postao grad koji svojim neredom vlastitim građanima doslovno radi o glavi. Kad je prvi put u njemu pao ozbiljni snijeg, splitski je nered ortopedskim prijelomima platilo 400 građana. Na Lokvama, komunalni nered završava ubodima noževa i šprica. U bolnici, nered plaćaju unesrećeni i bolesnici koji ne mogu biti sigurni hoće li u slučaju kolpa ili krvoliptanja stići na vrijeme do Hitne, ili će ih u „E.R. operaciji“ glave koštati razvozač pizze, kamionet za plin, ili pak mirni građanin koji mater vodi na kemoterapiju.

Pomozimo ‘čojku’

U ovom gradu nered ubija. Doslovno. A svega toga ne bi bilo da smo se držali te čarobne riječi koju tako
preziremo: planiranje. I još konkretnije: urbanističko planiranje. I najkonkretnije: generalno urbanističko planiranje.

I zato zloslutno izgleda kad vidite da je grad Split prošlog tjedna počeo rad na izradi novog GUP-a na način na koji je počeo - time što su vijećnici zatrpani s 590 krasnih zamisli naših sugrađana koji bi gradili ovdje ili ondje, ovako ili onako.

Današnji bolnički kaos nastao je zato što je netko u nekom trenutku htio ugoditi poduzetnicima, svom stranačkom kolegi, Crkvi ili Hajduku. Taj metež je nastao jer je netko htio „pomoć čojku“ ili nije htio „stvarati antipoduzetničku klimu“. Sad ulazimo u novi ciklus takve „poduzetničke klime“ i „pomaganja čojku“. Živo me zanima koga će nered koji sad uzgajamo u budućnosti ubijati.

Jurica Pavičić

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

21. rujan 2020 06:27