Otprilike u ovo doba godine Hrvati se obično sjete da postoje knjige i da njima (knjigama, a ne Hrvatima) nije lako. Lampice se u pravilu pale tjedan-dva uoči službenog početka Interlibera, manifestacije koja se preuzetno naziva izdavačkim sajmom premda se radi tek o književnome outletu, velikom diskontnom dućanu čiji se jedini smisao iscrpljuje u činjenici da posjetitelji tamo mogu pronaći naslove po znatno povoljnijim cijenama od onih u redovitoj distribuciji.
Svi medijski odjeci Interlibera posljednjih godina neobično sliče nekrolozima: dišperani izvjestitelji suočavaju nas sa sumornim statistikama o padu broja objavljenih knjiga, još i većem sunovratu prodanih primjeraka, nakladnicima koji su na koljenima ili su već otišli na bubanj...