StoryEditor
ZagoraPredgrađe Imotskog

Zbog rotora Hrvatske ceste planiraju sa zemljom sravniti djedovinu obitelji Vukadinović: ‘Nema novca za koji bih dala ovu kuću, generacijama nas hrani!‘

22. veljače 2021. - 14:36
Već više od stoljeća je 'butiga' u prizemlju, a još tada se govorilo: 'Što si tada moga nać u dućanu u Beču, bilo je u trgovini kod Laze Vukadinovića'Vladimir Dugandžić/Cropix

Nema tog novca za koji bih dala ovu kuću. Nema ih! – shrvana je Anita Gudelj, ali odlučna.

Žestoko se bori, prebire po papirima, svakim atomom snage pokušava spasiti sve što se spasiti da. Nažalost, previše toga treba spasiti. Sestrama rođenima u domu Vukadinovića država ruši dvije kuće. Preciznije – tri, ali dvije su spojene u jednu, pa se tehnički vode kao dva objekta.

Zbog rekonstrukcije postojećeg, vrlo opasnog raskrižja u Glavini Donjoj, svojevrsnom predgrađu Imotskog, i izgradnje kružnog toka, čiji su investitor Hrvatske ceste (HC), sa zemljom će se sravniti njihovu djedovinu. Stare kamene dalmatinske kuće.

– Zašto nas nisu zvali kada su radili taj projekt, nego su kriomice, ispod stola, izradili sve dozvole. Oni kažu da je po zakonu. Ako već nisu zvali nas dvije sestre, kako su mogli zaobići Centar za socijalnu skrb, čija je naša Biljana štićenica. Pa nju zakon štiti – ogorčeno će Anita Gudelj, pravna skrbnica sestre koja je pod posebnom brigom Centra za socijalnu skrb.

Na njezine riječi, 62-godišnja Biljana Vukadinović tiho je dodala:

– Ja iz ove kuće ne želim izać.

image
'Jedna nam se kuća mora ukloniti, s tim smo se pomirile, ali ova je tu od 1906. godine', kažu sestre Anita Gudelj i Biljana Vukadinović
Vladimir Dugandžić/Cropix

Otkad im je majka umrla 2014. godine, Biljana sama živi u kamenoj kući koja bi se trebala rušiti zbog jednog od četiriju izlaza iz budućeg kružnog toka. Za tu obiteljsku kuću sestre su se odlučile boriti. Svjesne su da jedno kameno zadnje, površine 244 četvorna metra, koje se nalazi uz samu državnu prometnicu, ne mogu spasiti.

S tim su se već pomirile, ali drugu ne žele dati ni po koju cijenu.

– Sagradio ju je moj pradid još 1906. godine. Bavio se trgovinom koja je još uvijek otvorena u prizemlju naše kuće. Pričalo se: "Što si tada moga nać u dućanu u Beču, bilo je u trgovini kod Laze Vukadinovića." U tom prostoru je oduvijek dućan od kojeg sada živi moja obitelj i obitelj mog sina. Prehranjuje nas tih 20 kvadrata poslovnog prostora u sklopu pradidovine koju nam planiraju rušiti – ogorčeno će Anita.

Nevjerojatan dio ove priče ne leži u činjenici da se jednu obitelj pokušava izvlastiti i planiraju im srušiti dvije kuće i time "izbrisati" posao od kojeg generacijama žive. Prema njihovim riječima, prvi dokument s kojim su Anita i Biljana doznale za postupak izvlaštenja poslan im je 10 mjeseci nakon izdavanja građevinske dozvole i godinu i pol nakon izdavanja lokacijske dozvole za kružni tok.

Naravno, žalile su se, ali žalba je odbijena. Vjerovali ili ne, s obrazloženjem da nije bila poslana u zakonskom roku. Drugi dokument kojim je počeo postupak izvlaštenja obitelji je zapisnik o osiguranju dokaza o stanju i vrijednosti nekretnina predviđenih za potpuno izvlaštenje, sastavljen 19. studenoga 2019. godine.

image
Nekadašnji vinski podrum, ćemer kako ga Anita naziva, procjenitelji nekretnine - nisu vidjeli
Vladimir Dugandžić/Cropix

Prema informacijama koje smo dobili od obitelji, Centar za socijalnu skrb je dan prije utvrđivanja tog zapisnika dobio poziv da se i oni odazovu, budući da njihova štićenica stanuje u toj kući. Gudelji i Vukadinovići kažu da su svi dovedeni pred gotov čin, te da do listopada 2019. godine nisu ni načuli kako bi se sve njihove nekretnine na tom potezu trebale rušiti.

– Zanimljivo je da smo na adresu dobili svu tu dokumentaciju o izvlaštenju i te zapisnike, a nitko nas nije obavijestio da je za rotor na našoj parceli, zbog kojeg se ruše naše kuće, 6. lipnja 2018. godine izdana lokacijska dozvola, a građevinska je izdana pola godine kasnije, 7. prosinca 2018. Mi smo to tek doznali kad je bilo kasno za žalbu – ističe Anita Gudelj.

Ljutita je i tužna. Kaže da je u cijelom postupku izvlaštenja izuzeta ljudskost i moral od strane svih institucija koje su sudjelovale u tome, pri čemu ne krije ogorčenje prema (ne)postupanju imotskoga gradonačelnika Ivana Budalića (o njegovoj ulozi u ovoj priči čitajte uskoro, op.a.).

– Ja od tada ne spavam. Ne mogu shvatiti da se radi ovakav kriminal. Ovo je diskriminacija jedne obitelji. Samo nama sve ruše.

image
'Postoji rješenje kojim se izlaz iz rotora prema Medvidovićima može izgraditi južno od ovog objekta', kažu vijećnik Ivan Livajić i domaćin Slavko Gudelj
Vladimir Dugandžić/Cropix

Kako da ovo shvatim, zašto samo nama, zašto se nije moglo izbjeći rušenje barem jedne od dviju kuća? Je li ovo ugrožavanje egzistencije jedne nacionalne manjine koja generacijama ovdje živi. Ovo je naša didovina – emotivno će naša sugovornica. Napomenula je kako bi radovi na kružnom toku trebali početi u ožujku, prva rasprava na kojoj im je ponuđena naknada za imovinu bila je sazvana 8. veljače ove godine, ni mjesec dana prije paljenja bagera. Pokazuje nam nacrte, kaže nam da im oduzimaju i ulaz na parcele iza i oko kuće.

Zbog najave rušenja objekata koji su redom u vlasništvu obitelji Vukadinović, reagirao je Ivan Livajić, oporbeni gradski vijećnik Nezavisne liste mladih za Imotski.

– Zalagali smo se da se riješi ovo opasno križanje, ali postoji raspon graničnih vrijednosti za veličinu rotora i ne treba biti toliko širok. Nema potrebe da se ruši barem jedna njihova kuća. Donosim primjer kružnog toka na bjelovarskoj obilaznici, na ulazu u poslovnu zonu, kojem je vanjski radijus 16,5 metara, dok je ovome 18 metara, plus barem dva metra pločnika sa strane. U Bjelovaru je sigurno veći promet nego ovdje i ako je to ulaz u industrijsku zonu, šleperi na tom rotoru mogu i moraju prolaziti, pa bi mogli i ovdje – smatra Livajić.

Vijećnik kaže da je kuća Vukadinovićevih u kojoj smo se taj dan našli upravo na mjestu gdje se treba napraviti izlaz iz kružnog toka prema Medvidovićima, a riječ je o dijelu kojim će u odnosu na ostala tri "kraka" raskrižja prolaziti uvjerljivo najmanje vozila, posebice teretnih.

– Jedna kuća koja je bliže cesti mora se ukloniti, međutim, drugu ne moraju rušiti. Imam nacrt drukčijeg rješenja, napravio ga je za ovu priliku kolega građevinar i takav rotor postoji u Belišću. Dakle, ne izmišljamo toplu vodu. Radijus rotora bio bi doslovno metar i pol manji i imao bi "bajpas" prema Medvidovićima iz smjera Kamenmosta, s tim da smo ostavili čitavu širinu kolnika od 4,7 metara, što je također bedastoća, jer kolnik može biti uži. Tako se njihova kuća ne mora rušiti – ističe oporbeni vijećnik.

Prema njegovim riječima, jasno je da se izvlaštenjem sprječavaju komplikacije koje koče velike, strateške projekte.

– Ali ovo nije takav projekt. Ovo nije bilo nužno u ovom slučaju – zaključuje Livajić.

image
Vladimir Dugandžić/Cropix

Čak i da nije riječ o vrijednoj kamenoj kući, nego o potleušici, Aniti i Biljani oduzimanje pradjedovine para srce. Hvata nas Anita za ruku i vodi nas da nam pokaže što joj rotor oduzima. Vodi nas oko kuće, pokazuje vrijedni kamen, zemlju, livadu i kaže:

– Oćete vidit ćemer?

Odvede nas u duboko ukopan vinski podrum, s tradicionalnim alatom, bačvama i crvenim zemljanim tlom. Umijeće građenja tog vremena ostavlja bez daha. Taj dio kuće procjenitelji očito nisu vidjeli.

U jednom od odgovora koji im je poslala Tamara Pajić, HC-ova glasnogovornica, navodi se da je riječ o "trošnim objektima", na što se Anita Gudelj pita odakle im pravo da se na takav način ocjenjuje vrijednost njihovine imovine. Pitali smo HC što je s ukopanim, vrijednim vinskim podrumom koji uvelike povećava vrijednost takve kamene kuće i njihove djedovine.

– Naše stajalište o trošnosti objekata za utvrđivanje njihove tržišne vrijednosti je irelevantno. Vrijednost u samom postupku određuju sudski vještaci sukladno zakonu. Objektivno loše i zapušteno stanje predmetnih objekata zasigurno utječe na njihovu vrijednost.

Vinski podrum koji navodite nije uočen. Možda se radi o prostoriji koja je prije više desetljeća imala takvu namjenu, ali u trenutku procjene vinski podrum tu nije postojao, te nije bilo ni naznake takve prostorije – odgovara glasnogovornica.

U državnoj tvrtki kažu da lokacije kružnih tokova u Belišću i Donjoj Glavini, s obzirom na položaj u prometnoj mreži i značenje pravaca, nisu usporedive.

– Oba rotora imaju isti vanjski radijus od 18 metara. Na rotoru Belišće napravljeno je drukčije rješenje, jer je isto bilo moguće zato što su privozi zapravo ulice naselja. Na lokaciji Vukadinovići, zbog položaja u prometnoj mreži i značaja svih privoza, to nije moguće – navodi Pajić.

Što se tiče prve zakazane rasprave koja se održala tek početkom veljače, iz HC-a dodaju kako se imovinskopravni odnosi na ovoj dionici rješavaju za sve parcele koje se nalaze na trasi, a ne samo za dvije u vlasništvu obitelji Vukadinović.

– Korisnik izvlaštenja je dužan svakoj od stranaka pridati jednaku važnost te riješiti imovinskopravne odnose za svaku nekretninu sukladno zakonom propisanim načinom – tvrde u HC-u, no važno je istaknuti da se, prema informacijama koje imamo od naših sugovornika, samo Vukadinovićima ruše čak dvije kuće.

– Korisnik izvlaštenja ustraje da se, s obzirom na urednu dokumentaciju spisa, provede postupak izvlaštenja u skladu sa zakonom koji će mu prema predviđenom planu omogućiti žuran ulazak u posjed nekretnina na predmetnoj dionici – zaključuju iz Hrvatskih cesta.

No, bez obzira na navode da je dokumentacija uredna, kako je moguće da je obitelj gotovo godinu dana nakon izdavanja lokacijske i građevinske dozvole doznala da ostaje bez čak dvije kuće. Na to pitanje još uvijek nismo dobili odgovor iz Splitsko-dalmatinske županije, koja je preuzela "resor" imovinskopravnih poslova od ugašenog Ureda državne uprave.

DVOSTRUKA MJERILA

Što se u Belišću može, u Glavini Donjoj - ne može

Na projektni nacrt kružnog toka u Bjelovaru, koji spominje vijećnik Livajić, iz HC-a se nisu referirali. Što se tiče rotora u Belišću s kojim su iz HC-a usporedili ovaj projekt, i tamo se radi o državnoj cesti koja prolazi kroz naselje i industrijski dio tog područja. Budući da iz HC-a ističu kako lokacije objekata u Belišću i Donjoj Glavini, s obzirom na položaj u prometnoj mreži i značaj pravaca, nisu usporedive, bilo bi zanimljivo vidjeti značaj jedne i druge prometnice. Državna cesta prolazi kroz središte Belišća i predstavlja važnu sponu Belog Manastira i cijele Baranje s Valpovom, ali i ostatkom Slavonije, te je neizostavan dio cestovne mreže tog dijela Osječko-baranjske županije.

Uostalom, ako se doista planira izgraditi nova cesta koja bi povezivala granični prijelaz u Vinjanima Donjim s Imotskim i Zagvozdom, a uoči svakih izbora vladajući to obećavaju, ta prometnica će se graditi na zasebnoj trasi koja će najvjerojatnije oduzeti značaj postojećoj u Glavini Donjoj.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

24. veljača 2021 14:38