Tko je jači, taj tabači. I taj koji je jači ima pravo da ponovi, pokrade i ubije, a onda će poslije stvarati uljudbu i demokraciju.
Tako slutimo u ovim našim vremenima kada nakon bolnog, gorkog i teškog rata slatkom pobjedom stekosmo svoju domovinu, da nam pojedine nomeklanture na sebi svojstven način, napudranr koruptivnim i kriminalnim novcem, plasiraju neke svoje istine. A prava je istina sasvim nešto drugo i nema veze s brojem pristaša i ako je čovjek izabere za svoga saveznika, onda će taj čovjek i taj narod postati sretni na ovoj zemlji.
Kazao je to, među ostalim, don Marijo Čagalj, župnik Grabovca i Medova Doca, u svojoj homiliji povodom 79. obljetnice smrti 54 stanovnika žežavačkog zaseoka Čikeši koje je u jednom danu okupatorska vojska nemilosrdno pobila, a potom zapalila. Od ukupnog broja stradalih od zločinačkih strojnica, život je izgubilo i nekoliko djece od kojih je najmlađe imalo samo dvije godine.
Nažalost, kazao je don Marijo, "ponovno nam uvode stara jugoslovenska rješenja ispisana lažima, izmišljotinama i glupostima koji opterečuju naše vrijeme i naš karakter".
- Oduzimaju nam snagu uma i slobodu da možemo opravdati svoje postojanje pod suncem, namećući nam lažni i izmišljeni krimen o nekakvim rasnim zakonima. Kako to jedan narod poput Hrvata može biti toliko rasistički raspoložen kada, prema Matoševoj tvrdnji, samo su Hrvati timarili svoje izdajnike za razliku od drugih europskih naroda koji su ih ubijali i raseljavali.
I tako, dok su osloboditelji iz preambule našeg Ustava kao s pozornice gledali bolni masakar u Čikešima koji su i sami izazvali, dogodio se revanš na nevinom i siromašnom narodu. Na čeljadi u plamtećoj kući koja bijaše velika klačina, vatra je gorila, a narod je kričao.
Svjedoci kažu da su umirali moleći vjerovanje. U žbuki te kuće ostali su njihovi utisnuti dlanovi - istaknuo je don Marijo tijekom mise zadušnice u crkvi sv. Jure na Orju kojoj su uz njega i domaćeg župnika Mladena Ivišića, nazočila još nekolicina svečenika rodom iz tog zabiokovskog mjesta.
Uz brojne vjernike propovijed slušali su i Blaženko Boban (HDZ), župan splitsko-dalmatinski u svojstvu Vladina izaslanika, i zastupnik Luka Brčić (HDZ) kao predstavnik Hrvatskog sabora. Nakon toga su se brojna izaslanstva uputila prema spomen kosturnici gdje su upalili svijeće i položili cvijeće.
Tog lipanjskog jutra 1944. godine okupatorski vojnici isprovocirani djelovanjem biokovskih partizana osvetili su se mještanima najprije mitraljeskom paljbom, a zatim su ranjene i izmrcvarene ljude ugurali u obližnju kuću i zapalili.
Kada se užarena buktinja smirila, preživijeli su, unatoč strahu, smogli snage da pokupe tijela svojih najmilijih, te ih sahrane na mjestu gdje i sada počivaju. Preživjeli su samo oni koji su tog kobnog dana obavljali poljoprivredne radove, čuvali stoku ili bili na radu u inozemstvu.
Ipak, ni nakon gotovo osam desetljeća, prava istina o egzekutorima nije poznata. Prema iskazima mještana, zločin su navodno počinili pripadnici postrojbi nacističke 7. SS brdske divizije koji su dobro govorili hrvatskim jezikom, s kojima su, kako se tvrdi, bili pomiješani folksdojčeri i pripadnici različitih četničkih skupina.
Po drugoj teoriji, odmazdu nad nedužnim stanovništvom Žeževice obavile su pomiješane njemačke i ustaške postrojbe, a sve zbog smrti njemačkog vojnika kojeg su prema kasnijim iskazima ubili partizani u svojim diverzanskim akcijama s Biokova.