StoryEditor
Zagorasve se proda

Mesnice i trgovine oglodane do kosti, ljudi navalili i na OPG-ove: ‘Ne pamtim ovakvu pomamu za piletinom. Ne mogu pribavit koliko je traže‘

Piše Mladen Nejašmić
17. ožujka 2020. - 14:37
Duje Klarić/HANZA MEDIA

Čak trećina proizvedene hrane u svijetu završi u smeću, dok se samo u Hrvatskoj svake godine baci nevjerojatnih 400.000 tona. Pojavom koronavirusa pojedinci i sada gomilaju hranu, i po cijenu da će je već sutra baciti.

Mesnice su oglodane do kosti, trgovački centri vape za brašnom, uljem, voćem, povrćem... i svi s nestrpljenjem očekuju “proboj” dostavnih kamiona iz “okupiranih” zapadnoeuropskih zemalja. Mnogi od njih, u strahu od nestašice osnovnih životnih namirnica, okrenuli su se našim domaćim seoskim proizvodima. Međutim, više od samih proizvoda zadnjih dana krenula je potražnja za živim životinjama, u prvom redu peradi. To nam je potvrdio i Joško Plazibat iz Donjeg Postinja, čiji OPG broji petstotinjak koka nesilica.

– Ljudi su u zadnjih tridesetak godina malo pomalo napustili selo. Iza njih su ostali nekakvi kokošinjci, svinjci, nekakva seoska infrastruktura. I sada su se dosjetili da bi to mogli ponovno revitalizirati. Jaja su roba s kratkim rokom trajanja. Ne isplati im se kupiti sto jaja jer bi propali, i sada, u zadnjih nekoliko dana, imamo pozive sa svih strana za kupnjom žive peradi, što je u neku ruku razumljivo jer ljudi misle kako je bolje imati svježe jaje svaki dan nego ga “skladištiti” po frižiderima i na koncu baciti. Što se tiče povećane potražnje, bilježimo porast od nekih dvadesetak posto u odnosu na mjesec prije. Osim jaja, porast se osjeti i na povrtlarskim kulturama, tako da su nam pri kraju skladišne rezerve batata, kapule i bundeve – tvrdi Plazibat.

U želji da se u što kraćem roku stvore nekakve mini farme, ljudi, osim pomame za kokama, guskama i patkama, traže koze i ovce. U OPG-u Marušić u Solinu tvrde da su kozlići još maleni, ali da ne sumnjaju u njihovu prođu. Trenutačno je pomama za mlijekom, ali budući da jarići još “cicaju”, trenutačno ga nemaju u ponudi.

– Ljudi zovu svaki dan – veli Ana Marušić, čija farma broji pedesetak koza.

– Uskoro ćemo početi s mužnjom i pravljenjem sira, i prema nekakvim naznakama potražnja u odnosu na ponudu bit će neznatno veća. Sve to, nažalost, ovisi o širenju bolesti i njezinim posljedicama. Za sada se uglavnom radi o stalnim mušterijama. Nema sumnje da se ljudi okreću domaćoj “kašiki”, što je dapače dobro, pa u toj vjeri nadam se kako će se ova vrlo važna gospodarska djelatnost ponovo ukorijeniti u napuštena sela naše Zagore – veli Ana.

image
Nikola Vilić/HANZA MEDIA

U Makarskoj se ipak više traži svježe meso. Vlasnik obiteljskog gospodarstva iz Žeževice Tonći Krželj tvrdi da ovakvu pomamu za pilećim mesom ne pamti u zadnjih petnaestak godina. Prodaja mu je, veli, porasla za više od trideset posto i jednostavno ne može pripraviti dovoljne količine. Ni cijena od trideset kuna po kilogramu nije više problem.

– Kako za jajima, potražnja je i za mesom. Imam tristotinjak tovnih pilića i nesilica i do sada sam uglavnom prodavao po Makarskoj rivijeri. Uglavnom su to stalni kupci koji sada, umjesto jednog, uzimaju po dva ili tri pilića. Meso je svježe, pa ga mogu staviti u ledenice, dok je s jajima malo drukčije. U svakom slučaju sve se proda – uvjerava nas Tonći Krželj.

Potraga za brašnom u trgovačkim centrima slična je onoj za svetim gralom jer prodavači ne stignu ni napuniti police od brojnih kupaca, pa svakih sat ili dva zatvaraju vrata svojih trgovina.

Na seoskom gospodarstvu Antoničin mlin u Žrnovnici situacija je još pod kontrolom. U zadnja dva dana bilježe stopostotni porast potražnje. Radi se isključivo o kupcima iz Splita i okolice koji već godinama kupuju domaće brašno i mijese vlastiti kruh, posebno otkad su postali popularni aparati za pečenje tijesta od pšeničnog ili raženog brašna.

Vlasnik mlina Marko Aljinović uvjerava nas kako se isključivo radi o domaćim žitaricama iz okolice Sinja i s područja Like. Tvrdi da nema mjesta panici, ali mu smeta ova apokaliptična pomama u supermarketima.

– Sada će se mnogi sjetiti da tamo negdje gore iza brda imaju selo i, vjerujte, bit će sretni. Žlica zelja i dva krumpira opet će biti na cijeni jer je cijeli ovaj sustav postavljen na gnjilim temeljima i stoga se morao urušiti – zaključio je ovu poljoprivredno-prehrambenu priču mlinar iz Žrnovnice.

Ljekovito magareće mlijeko, litra 200 kuna


Magareće mlijeko od davnina je poznato po svojim ljekovitim svojstvima. Njegova anelgetska svojstva pokazala su se blagotvorna kod problema s dišnim putevima i imunitetom, što je na liniji simptoma uzrokovanih koronavirusom.

Međutim, na magarećoj farmi u Šestanovcu ne bilježe značajniju potražnju za mlijekom bogatim lizozima ili, kako ga još nazivaju, antbiotikom tijela. Vlasnik ove možda i najveće magaraće divizije u Hrvatskoj Andrija Ribičić, čija farma broji oko 250 tovara, kaže kako je prodaja u standardnim okvirima. Ni više, ni manje negoli je to uobičajno. Cijena od 200 kuna po litri nije se godinama mijenjala, a mlijeka za sada ima dovoljno.

#PILETINA#OPG#KORONAVIRUS#BRAŠNO

Izdvojeno

27. svibanj 2020 17:49