TROSKA VRIJEDNA ZLATA Dugoraćani: Englezi će na sanaciji 'Dalmacije' zaraditi milijune

Iako je ta tvrtka u državnoj strategiji proglašena jednom od deset “crnih točaka” koje bi država morala po prioritetu sanirati, ta obveza prebačena je na novog vlasnika, britanski investicijski fond “Landmark Property Management”. Tvrtku u stečaju kupila je 2006. godine, na devetom natječaju, “Projekt uvala” iz Solina za 10,5 milijuna eura.

Riječ je o tvrtki koju je za projekt izgradnje budućeg hotelsko-turističkog kompleksa na zemljištu ugašene “Dalmacije” ciljano registrirao londonski “Landmark”.

Poslove za taj fond u Hrvatskoj vodi konzultantska i partnerska “Poseidon grupa” na čelu s direktorom Željkom Ragužem, bivšim članom Uprave splitske Željezare.

Posao bez kraja

Raguž danas vodi “Landmarkove” poslove u Dugom Ratu, odnosno pretenciozan projekt turističkog megakompleksa u koji su Britanci najavili investirati čak 200 milijuna eura i obećali da u toj općini nikad više neće biti nezaposlenih!

No, prije izgradnje velebnih vila, hotela, marine s 350 vezova, restorana i butika, trebalo je sanirati preuzetih 180 tisuća četvornih metara zemljišta kontaminirana feromanganskom troskom.

Tvornički dimnjaci, koji su zajedno s halama tijekom posljednjih stotinjak godina bili zaštitni znak Dugog Rata, srušeni su prije dvije godine, a demontažu je obavila tvrtka “Dilaver Company”, čiji je vlasnik, navodno, bivši direktor održavanja u dugoratskoj tvornici.

Radnici i strojevi su došli iz Zenice kako bi srušili tvornicu i očistili prostor a, kako se tvrdi, u zamjenu za otpad (željezo) s terena ugašene “Dalmacije”.

Nakon uklanjanja objekata, počela je sanacija zemljišta koju provodi tvrtka “Colligo” sa sjedištem u Dugom Ratu, osnovana prošle godine očito namjenski za taj zadatak. Indikativno je da je na čelu tvrtke Matthew Hurly, inače “Landmarkov” voditelj investicija u Hrvatskoj, a ujedno i prvi čovjek “Projekt uvale”.

Iz “Colliga” su angažirali stotinjak mještana Dugog Rata za oporabu troske, a procjena je da će trebati barem dvije do tri godine za završetak sanacije. Podatak da je više od stotinu Dugoraćana osiguralo posao na nekoliko godina zasad je najpozitivniji dio priče o velebnom investicijskom pothvatu pokraj Omiša.

Oporaba troske obavlja se na isti način kao i u šibenskom TEF-u, jer se radi o istim tvornicama, pa je i šljaka gotovo identična. Dakle, troska s kopna i mora se melje i iz nje izvlači vrijedan metal - ferokrom koji se na tržištu prodaje između 1000 i 2000 dolara po toni.

S obzirom na goleme količine koje su se u “Dalmaciji” akumulirale, investitor će imati višestruko veću zaradu od troška. Iako neki tvrde da je sanacija vrijedna 163 milijuna kuna, što je dvostruko više od cijene tvornice koju je “Landmark” platio na stečajnom ročištu, a za što je investitor tražio sredstva od EU fondova, neki od angažiranih u postupku koji su iz razumljivih razloga željeli ostati anonimni, uvjeravaju nas da cijeli posao ne može stajati više od nekoliko milijuna eura.

 - Naime, troska se, navodno, oslobođena metala ponovno vraća na teren tvornice i pod okriljem mraka baca u more.

 - Cilj je i tu šljaku prodati, ali ako nema kupaca, ona ide u more. Upravo radi toga, svi se pitamo radi li se ovdje o eksploataciji ili sanaciji.

Činjenica je da se ne ide s čišćenjem do prirodnog dna kako bi u slučaju prave sanacije moralo biti, pa je ovo vjerojatno klasična eksploatacija: došli su izvući što valja, prodati i otići - tako tvrdi jedan bivši radnik “Dalmacije”, vrlo dobro upućen u zbivanja na terenu.

I sam je investitor svojedobno priznao da u vrijeme krize nije u mogućnosti provesti dubinsko saniranje terena, radi čega su se i obratili EU fondovima. Na posljetku, Slađan Ercegović, angažiran za praćenje prerade i oporabe troske, otvoreno kaže:

‘Sve po propisima’

 - Dio prerađene troske vraća se na teren da bi dobio čvrstoću. Ali sva nečistoća se odvaja i odvozi, bilo da je riječ o plastici, gumama ili mazivu.

Višak šljake koristit će se u građevinarstvu i cestogradnji gdje je dokazana uporabljivost tog materijala. Svakako, troska koja ide u more je čista i prošla je sva mjerenja, uvjerava nas Ercegović, tvrdeći da se sve radi sukladno sanacijskom programu koji je izradila “Ecoina” i Planu gospodarenja otpadom.

 - Na svaki način nastojim da sve bude odrađeno kako treba, jer oni će otići a ja ostajem u Dugom Ratu, napominje Ercegović koji smatra da će za kompletnu sanaciju, a to obuhvaća i dekontaminaciju morskog obalnog pojasa koji treba presvući novim materijalom, trebati barem dvije godine.

Obratili smo se i Željku Ragužu, direktoru “Poseidon grupe” za Hrvatsku, zaduženom za kontakte s lokalnom zajednicom u projektu.

 - Ne mogu govoriti o sanaciji, nego samo o projektu izgradnje budućeg kompleksa. Što se tiče samog projekta, u tijeku je donošenje urbanističkog plana, koji je pretpostavka za ishodovanje lokacijske i građevinske dozvole, na čemu se radi usporedno sa sanacijom.

Tako bismo za dvije godine, kada teren bude očišćen, mogli imati sve dozvole i početi izgradnju turističkog resorta u Dugom Ratu, objasnio je Raguž.