Splitske srdele na viškoj peškariji, koje dolaze trajektom, nisu novost za bodule, budući to traje već godinama, ali je zanimljivo što je, na žalost, to sudbina kraja nekadašnjeg eldorada te plave ribe koji je hranio generacije ribara i težaka.
Naime, škoj je nekada imao čak sedam tvornica za proizvodnju sardina, a od posljednje, komiškog Neptuna, proizvodna linija završila je u Nišu. Na otoku, gdje je srdela bila simbol života, iz ribarskih izvora doznajemo da se u viškom akvatoriju ponešto srdela može čak i uloviti, ali navodno plivaričari biraju inćun koji je na tržištu čak pet puta skuplji.
Neki Višani pola u šali, a pola u zbilji znaju kazati kako ni čuvena viška pogača od slane ribe, ako se pravi od slane srdele, a ne inćuna, nije više potpuno autohtoni otočni proizvod. Hoće li srdela iz viškog akvatorija ponovno zavonjati friškinom ostaje vidjeti, ali optimisti se mogu nabrojati na prste jedne ruke.