Kad direktor Vodovoda kaže kako je sustav prenapregnut i kako nam se može dogoditi pucanje "mjehura" koji za sobom nosi i podbačaj turističke sezone, onda je to po svoj prilici relevantnije nego kada to kaže predsjednik "seoskog" Mjesnog odbora. Ipak, kažu to i jedan i drugi, svaki na svoj način, i Šimun Borić, i Marijo Nemčić. Borić s pozicije prvog čovjeka Vodovoda, Nemčić iz rakursa mještanina Velikog brda koje se pretvara u tragikomični "Wannabe Beverly Hills".
Za gradske oce, konkretno, za dogradonačelnika Jozu Vranješa, bojazan da će zbog stanogradnje na Požarima nastati problem za žitelje Velikog brda nije utemeljena. Vranješ se čak našalio u razgovoru za "Kroniku": "Zar je Nemčić direktor Vodovoda?". Nije, ali je na toj funkciji Šimun Borić, koji otvoreno upozorava: "Generalno je sustav i star i prenapregnut, i svako povećanje stanogradnje dovodi nas u veliki rizik."
O tome je Borić već govorio za "Kroniku", a ovom prilikom dodaje kako je očito da nas nosi bujica nekretninskog biznisa i da srljamo u turizam koji podrazumijeva vrzmanje 100-tinjak tisuća turista na Rivijeri s u najmanju ruku neadekvatnom infrastrukturom.
Svu bijedu i jad načina na koji se urbaniziraju dijelovi grada, poglavito u ovom trenutku Požare i Veliko brdo, pokazuju upravo zadnji slučajevi. Naime, kako smo već pisali, na ovim predjelima trenutačno niče 300-tinjak stanova. A uskoro ćemo, vjerojatno, dobiti i blokove zgrada na dijelu iznad Peveca, iako se još ne zna o kojem broju stanova se radi.
Konačna slika još nije definirana, a kako doznajemo, riječ je o nekoliko investitora koji na padinama Biokova, na spomenutoj mikrolokaciji, kane graditi zgrade. Uz ovih 300 stanova, dakle, eto nam uskoro još novih stanova koji podrazumijevaju novac koji se u obliku komunalnih doprinosa i naknada slijeva u gradsku blagajnu.
Kojom dinamikom se gradi infrastruktura i kako će se Makarska u narednim godinama nositi s tim problemom, najbolje, kako rekosmo, svjedoči slučaj započete gradnje u Zadarskoj ulici i na Požarima. Gradi se po hrvatskom običaju: bez osigurane infrastrukture. Ad hoc se rješavalo pitanje struje, a i oborinske odvodnje. Nećemo niti spominjati na što je prometnica sličila, a neugledna razrovana ulica bez nogostupa već neko vrijeme čeka svoj "remake".
Kako su dolazili investitori s dozvolama, tako se nametalo pitanje struje, vode, kanalizacije, ceste... Struja je riješena izgradnjom trafostanice za koju je dobivena lokacijska dozvola na parceli privatnog investitora, a pitanje trafostanice iznad Požara veliki je otvoreni problem.
Pitanje kanalizacije se na dijelu Zadarske i Požara rješava, ali je Vodovod stopiran kada je Grad shvatio da bi bilo dobro odmah riješiti i oborinsku odvodnju. Potom se priključio HEP. Doista ne znamo na kakav dojam ovo navodi osim da se investitorima jako žuri. Dogradonačelnik Vranješ kaže kako su ljudi legitimno dobili dozvole, te kako se komunalna infrastruktura upravo i gradi od novca naplaćenog od komunalija.
A komunalije su platili ljudi koji grade zgrade i kojima se žuri da ih što prije zgotove jer im, po svoj prilici, na ruku ide katnost u važećem Prostornom planu (iako su sami dosta zona požutjeli i iako stručnjaci tumače da će se i po izmijenjenom Prostornom planu moći "igrati" s koeficijentima koji su dosta velikodušni i koji će po njima i dalje omogućavati mastodonte).
Uglavnom, kako ljudi s novcem grade zgrade, Grad ulaže u izgradnju infrastrukture. Moramo priznati da se vrlo varljivom doima ova logika koju klimavom drži i Šimun Borić. On sam kaže kako već u ovom trenutku sustav "puca", a o skorijoj budućnosti da i ne govorimo.
- Sve su to procesi koji su otpočeli još 90-tih. Logika po kojoj moramo graditi dvoranu, a onda nam ta dvorana nije najbolja. Ali da se nije gradilo, ne bi bilo ni sredstava i ne bi se mogao vraćati kredit za dvoranu. Zatvoreni krug. Je li pametnije izgraditi dvoranu i ulaziti u takve rizike ili je uopće ne graditi, budući da se ionako puno ne koristi? Nameće se stav kako bez takvog načina rada nema napretka, a pitanje je veliko i je li to uistinu napredak. Ja, naime, mislim obrtnuto. Jer bogati se samo šačica ljudi, a onda kad taj mjehur pukne, a puca ne samo kod nas nego i drugdje u svijetu, onda tih investitora nema. Ostaje samo domicilno stanovništvo koje živi od turizma. A mi živimo od tog turizma, dok ti investitori ne žive. Njih u trenutku kada pukne mjehur neće biti - kaže Borić.
Dodaje kako nije problem u investitorima koji su većim dijelom sa strane.
- Domicilno stanovništo je problem. Naši ljudi imaju parcele i prodaju ih. Vlada filozofija "prodaj zemlju, kupi djeci stan u Zagrebu, kupi auto, kupi ovo, kupi ono", i to se brzo potroši. I nakon tri-četiri godine se pitaju što su napravili. Jer danas se ne vodimo odricanjem, nego je filozofija života hedonizam čije posljedice vidimo. Ono što hoću reći jest da je taj investitor od nekoga kupio parcelu, a taj netko smo mi. Tu se naziru i odnosi u obitelji, jer na svakoj parceli je po deset vlasnika i umjesto da se dogovore međusobno, ta se zemlja proda jer je to lakše nego podijeliti. I onda će nam doći netko tko je u drugoj državi oprao novac, nije plaćao poreze, kupio ovdje zemlju i napravit će zgradu, uzeti pola novca što znači par milijuna kuna i otići odavde, u Zagreb, Opatiju, svejedno. Ako to nismo kadri shvatiti, onda je problem u nama. A stvari se uistinu jesu otele kontroli - zaključuje Borić.
Da nije pošteno da se najprije rješava infrastruktura na Požarima, gdje su se pojavili "veliki" investitori, a tek kasnije da se skrbi o srcu Velikog brda, misli predsjednik Mjesnog odbora Marijo Nemčić. Općenito je zabrinut za stanje i strahuje da će Velobrđani vrlo skoro patiti zbog prenapregnute infrastrukture.
Strepnja Velobrđana nad skorom budućnošću nije neutemeljena, jer unatoč vidljivom bujanju Makarske, ovaj dio grada nema kanalizacijski sustav, a neće ga niti imati završenog narednih pet godina. Po svemu sudeći tek tamo negdje 2023.godine, a gradski ured koji izdaje dozvole dotle će se gušiti u zahtjevima za građevinskim dozvolama.
- Kad se priključi ovih 300, a kasnije i više stanova odozdo na vodu, ja ne znam koliko ćemo u budućnosti imati kapaciteta. Voda iz rezervara ide nizbrdo, tako da ne znam hoće li stanovnici imati vodu za tuširanje i piće ako se nastavi graditi ovim tempom, i još uz to vile s bazenima. Struja se nešto i poboljšala. No, najviše me boli županijska cesta. Mi nemamo nogostup, svak je izgradio do ruba ceste, a nemamo niti adekvatnu javnu rasvjetu. Kanalizaciju su počeli, istina, raditi, ali odozdo, do Peveca je došla, a što je s nama gore?! S nama koji gore imamo 300 do 500 septičkih jama, i za koje očito kažu "ko njih šiša". Jer u interesu je riješiti problem investitorima dolje. A Veliko brdo se razvija, ima nas oko 440 do 450 po popisu, djeca se rađaju, dolaze mladi naraštaji i zasnivaju obitelji, i do sada nitko iz Velikog brda nije pobjegao u inozemstvo. Svi se još tu drže. Ali ne znam dokle, uslijed ovakve politike i ovakvog upravljanja. Građani koji plaćaju komunalije očekuju da im se bar nešto vrati u obliku izgradnje infrastrukture, a ne da se osjećaju kao građani drugog reda - razočarano će Nemčić.
Dodaje kako je u protekloj godini samo na objektima iz Velikog brda naplaćeno devet milijuna kuna komunalija. Nema, kaže, ništa protiv investitora koji nisu iz Makarske, veli kako je njihovo legitimno pravo da grade.
- Ali slabo se radi na planiranju i infrastrukturi. Bitno je da je investitor izgradio, a nije bitno postoji li kandelaber na putu, ima li nogostup, je li kuća zbijena uz kuću... Tko će u tim stanovima stanovati? Neće ti ljudi ostaviti ni kunu ovdje. Uvijek smo na nekom gubitku, a sve "zahvaljujući" našem Gradu koji pogoduje nečijim interesima - kaže Nemčić.
Čiji su to interesi, nagađa bivši gradonačelnik Tonći Bilić koji kaže kako je vrlo znakovito kako se ovakav "boom" događa nakon dolaska aktualne garniture na vlast. Na upit cilja li to na "dug" biračkom tijelu ili tek misli da je aktualna vlast vrlo liberalna i velikodušna kad se radi o stanogradnji, Bilić je odstupio "na sigurno" kazavši tek kako ostavlja građanima da sami zaključe.
Dogradonačelnik Joze Vranješ naglašava kako je Bilić imao dovoljno vremena da promijeni Prostorni plan i poradi na katnosti koju on sam smatra spornom.
- Mi radimo na Izmjenama i dopunama Prostornog plana i upravo je to temelj na osnovu kojega se takva stanogradnja može spriječiti - tvrdi Vranješ.
U čijim rukama su uzde i tko kroji budućnost i vizure grada? Po svemu gore navedenom možemo zaključiti da ih drže baš investitori. Vranješ, doduše, upire prst u javnopravna tijela i kaže kako i direktori društava mogu odbiti dati suglasnost ako tako smatraju.
U svakom slučaju, Grad je čist: protuustavno je, kažu, nekome tko želi graditi braniti to ako mu Prostorni plan omogućuje, pa gradski oci izabrani na tu funkciju kako bi zastupali interese građana u ovom slučaju, eto, ne mogu - baš ništa. Navigare necesse est, vivere non, govorili su stari Rimljani, a danas je prikladnije: Graditi se mora, živjeti kao čovjek ne.