Kina je zadnjih tjedana definitivno ubacila u višu diplomatsku brzinu: od objave mirovnog plana za Ukrajinu u 12 točaka, preko oštre antiameričke retorike novog šefa diplomacije Qin Ganga, do senzacionalnog pomirenja Irana i Saudijske Arabije u Pekingu. A sada i kineski vođa Xi Jinping dolazi u Moskvu.
Kako su u petak ujutro simultano objavili i Kremlj i Peking, Xi u Moskvu – gdje će se sastati s ruskim čelnikom Vladimirom Putinom - stiže u ponedjeljak 20. ožujka, a ostat će do 22. ožujka. Kremlj je najavio da će se razgovarati o „daljnjem razvoju sveobuhvatnog partnerstva i strateške suradnje između Rusije i Kine”, dok je glasnogovornik kineske diplomacije Wang Wenbin rekao da je cilj Xijeva posjeta „produbljivanje bilateralnog povjerenja”.
Obje strane priopćile su da će dva predsjednika „potpisati niz važnih bilateralnih dokumenata”, a pojedini izvori navode da bi se trebali skupa provozati novom kružnom linijom moskovskog metroa, koju je Putin videolinkom otvorio 1. ožujka.
Početak proljeća ima veliko simbolično značenje za kinesko-ruske odnose u Xijevoj eri. Naime, kad je prije deset godina prvi put imenovan čelnikom Kine, Xi je za svoje prvo putovanje u inozemstvo odabrao upravo Putinovu Rusiju, a taj se posjet dogodio baš 21. ožujka 2013. godine.
Analitičari su već tada isticali da se radi o presedanu koji najavljuje novu epohu međunarodnih odnosa, jer dotad su svi kineski čelnici za prvo inozemno putovanje birali neku od regionalnih zemalja. Zato je tadašnji Xijev posjet Putinu doživljen kao okretanje nove stranice kinesko-ruskih odnosa.
U tom smislu, Xijev boravak u Moskvi na isti dan kao 2013. označio bi ne samo simbolično finale desetogodišnjeg ciklusa povezivanja dviju velikih sila Istoka, nego i nastavak intenzivnog razvoja tih odnosa, s konačnim ciljem stvaranja multipolarnog svijeta kao zamjene za sadašnji unipolarni svijet američke hegemonije.
Geopolitički šok
Wall Street Journal piše da će Xi nakon susreta s Putinom razgovarati i s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim, što nas vraća na mirovni plan za okončanje ukrajinskog rata koji je Kina predložila pred 20-ak dana.
Kako je poznato, Amerika je rezolutno odbacila taj plan (za razliku od Zelenskog, koji je odmah izrazio želju da se sretne s Xijem), ali Kina sada ima novi pregovarački adut, jer je nekidan uspjela postići nešto naizgled nemoguće - pomirila je Iran i Saudijsku Arabiju.
Odnosno, nakon višednevnih pregovora u Pekingu te dvije zemlje dogovorile su ponovnu uspostavu diplomatskih odnosa, prekinutih još prije sedam godina. Sada je jasnije zbog čega je Xi u prosincu prošle godine i osobno otputovao u Saudijsku Arabiju.
Kad su predstavnici dviju zavađenih muslimanskih zemalja - tajnik Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost Irana Ali Shamkhani i državni ministar-savjetnik za nacionalnu sigurnost Saudijske Arabije Musaad bin Mohammed Al Aiban - tog 10. ožujka iz Pekinga objavili da će normalizirati odnose i u roku od dva mjeseca otvoriti ambasade u Rijadu i Teheranu, bio je to pravi geopolitički šok čak i za stalne promatrače.
Jer ako je išta na Bliskom istoku vrijedilo kao nekakva konstanta, onda je to bilo nepomirljivo rivalstvo i neprijateljstvo između najmoćnije zemlje šijitskog svijeta (Iran) i najbogatije zemlje sunitskog svijeta (Saudijska Arabija). Neki to čak uspoređuju s utopijskom misijom pomirenja Hrvata i Srba.
- Očito je da je uloga Kine vrlo važna. Pokazalo se da Kina ima potencijal za stvaranje stabilnosti i mira u regiji, te da taj potencijal efikasno koristi - rekao je 13. ožujka glasnogovornik iranskog ministarstva vanjskih poslova Nasser Kanaani, kako prenosi iranska agencija Tasnim.
Skidaju se rukavice
Svakako da je ovaj povijesni dogovor između Teherana i Rijada, postignut u Pekingu, došao kao šok i za Washington, koji time gubi status bliskoistočnog arbitra. O tome otvoreno govore čak i američki diplomati poput Jeffreya Feltmana, bivšeg specijalnog izaslanika SAD-a za Rog Afrike, danas suradnika think-tanka Brookings Institution:
- Značajan aspekt ovog sporazuma nije taj što su ove dvije zemlje uspostavile ponovno diplomatske odnose: značajan aspekt je Kina. Ovo će se interpretirati, vjerojatno točno, kao pljuska u lice Bidenovoj administraciji i dokaz da je Kina sila u usponu – poručio je Feltman.
Osim što se Kina sada faktički pozicionira kao glavni faktor na Bliskom istoku, istiskujući s te pozicije Ameriku, ovo je i veliki ulog za afirmaciju kineskog plana o rješenju ukrajinskog rata. Jer ako netko može pomiriti sunite i šijite, taj onda možda može donijeti mir i među zakrvljene slavenske narode.
O tome je progovorio i Daniel Russel, najviši američki diplomat za istočnu Aziju za vrijeme predsjednika Baracka Obame, ustvrdivši da bi mirotvorstvo Kine na Bliskom istoku moglo imati „značajne implikacije” za Washington:
- Pitanje je predstavlja li ovo nagovještaj stvari koje dolaze? Može li to biti preteča kineskog posredovanja između Rusije i Ukrajine kada Xi posjeti Moskvu? - zapitao se Russel.
Sve se ovo događa u ozračju netipično oštre kineske retorike prema Americi, koju je za nedavnog godišnjeg zasjedanja parlamenta u Pekingu najplastičnije artikulirao novi kineski šef diplomacije Qin Gang:
- Ako SAD ne stisne kočnicu i nastavi se kretati ovom brzinom krivim putem (...), sigurno će doći do sukoba i konfrontacije - rekao je tada Gang, označivši novu fazu kineske politike: skidaju se rukavice prema Americi, a oblače prema ostatku svijeta.