Umro je najstariji muškarac na svijetu, čija je rekordna dob bila i službeno verificirana: Japanac Chitetsu Watanabe doživio je zamalo punih 113 godina.
Rođen je 5. ožujka 1907. u Niigati na sjeveru zemlje, a donedavno je živio u staračkome domu u gradu Joetsu u središnjem Japanu. Guinnessova knjiga rekorda ga je relativno nedavno, početkom veljače, proglasila najstarijim živućim pripadnikom muškoga roda na planeti i uručila mu prigodnu diplomu.
Najstarija žena također je Japanka i zasad baš i ne namjerava uskoro napuštati ovaj svijet.
Kane Tanaka svoj je 117. rođendan proslavila ovoga siječnja u bolnici u Fukuoki i smatra se najstarijom zemaljskom pripadnicom ljudskoga roda koja svoju dob može dokazati validnim osobnim dokumentima. Rođena je 1903. i uz svoje četvero biološke djece othranila je još i petero usvojene.
Od svoje 103. godine boluje od karcinoma debelog crijeva, no bolest joj u bitnome ne kvari popriličan apetit i svakodnevnu životnu radost. Neskrivena joj je želja poživjeti još barem do okruglog 120. rođendana.
Njezin pokojni sunarodnjak Chitetsu Watanabe svoju je dugovječnost donedavno svima tumačio čestim smijehom i izbjegavanjem svake ljutnje. Završio je poljoprivrednu školu i radio u tvrtki za proizvodnju šećerne trske, a tijekom Drugoga svjetskog rata bio je angažiran u postrojbama japanske vojske na Pacifiku.
Poslije se vratio u rodni grad te do mirovine živio dosadnim službeničkim životom, uzgajajući u trenucima dokolice stabalca bonsaia. Iza njega je ostalo petero djece, 12 unuka, 16 praunuka i jedan pra-praunuk.
Da dugovječnost baš nije ekskluzivno japansko pravo, čak ni u sezoni koronavirusa, dokazuje i najstariji živući Hrvat koji je u prosincu prošle godine proslavio 108. rođendan.
Riječ je o Josipu Kršulu iz Selca kod Crikvenice koji za lijepoga vremena još rado s nećakom sjedne u barku i pjevajući zaplovi do Novog Vinodolskog.
Zanimljivo je da je naš Selčanin, baš kao i Japanac Watanabe, također veteran Drugoga svjetskog rata, a nije isključeno ni da su baš njih dvojica jedan na drugoga svojedobno i pucali. Kršul je, naime, kao američki marinac sudjelovao u slavnim i krvavim bitkama za pacifički otok Iwo Jimu, te ga je kao jednog od najstarijih živućih veterana američke vojske prošle godine odlikovao i američki veleposlanik u Hrvatskoj Robert Kohorst.
Drugi svjetski rat zatekao ga je kao mornara na brodu Kotor u Sjedinjenim Državama te se odlučio prijaviti u vojsku. Stjecajem okolnosti završio je na Pacifiku, a iskustvo pakla Iwo Jime, čiji je kraj označila ikonografska fotografija grupnoga podizanja zastave na planini Suribachi, Kršulu je kasnije osiguralo američko državljanstvo, pristojnu karijeru i kvalitetan život u SAD-u.
Nakon rata mogao je birati američki grad u kojem želi živjeti i izabrao je San Francisco. Radio je na održavanju telekomunikacija u Western Unionu te je u toj kompaniji proveo cijeli radni vijek. Nije imao djece, a nakon što mu je umrla supruga Milica vratio se u stari kraj, te o njemu danas brine nećak.
Josip Kršul vatreni je navijač nogometnog kluba Rijeka, te po tvrdnjama rodbine živi prilično rutinski: voli šetnje, jede malo ali uredno, te svaki dan popije kavu, čaj i čašu vina, a ujutro ponekad i rakiju.
