Demonstracije na Union Squareu bile su zakazane za podne, pa sam iz Brooklyna krenuo oko 11 sati. Netipično za New York, ulice su gotovo prazne, ali ne zato što je vani četiri stupnja ispod nule. Razlog je drugi: 15. siječnja je neradni dan u SAD-u. Danas je praznik, Dan Martina Luthera Kinga, slavnog afroameričkog borca protiv rasizma i aktivista za građanska prava američkih crnaca. Da u travnju 1968. nije ubijen u atentatu u Memphisu, danas je mogao proslaviti 95. rođendan.
Rođendan takva čovjeka najdostojnije je obilježiti sudjelovanjem na demonstracijama za prava neke potlačene skupine, a New York tu nudi širok izbor: od početka izraelske agresije na Gazu skupovi za Palestinu u raznim se dijelovima grada održavaju gotovo svaki dan, a kao najagilniji organizatori pojavljuju se udruge “Židovski glas za mir” i “Pokret palestinske omladine”, te newyorški ogranak Demokratskih socijalista Amerike (DSA).
Ovaj prosvjed na Union Squareu, na koji upravo idem, specifičan je po tome što ga organiziraju newyorški zdravstveni radnici – liječnici, medicinske sestre, tehničari – odnosno newyorška filijala međunarodne organizacije “Zdravstveni radnici za Palestinu” (Healthcare Workers For Palestine).
Putem do metroa, u ulici Lafayette prolazim pored palestinskog dućana čiji je vlasnik već prvih dana izraelske agresije na tendi iznad dućana postavio veliki natpis u kojem je temperamentno iznio što misli o Izraelu i međunarodnoj zajednici:
“Našim svjetskim liderima: stvorili ste ubilačku mašinu koju ne možete kontrolirati. Gdje vam je ljudskost? Jebite se!” stoji na tendi.
Slične transparente očekujem i na Union Squareu, kojemu upravo prilazim sa zapadne strane. Ali prvo što vidim na rubu trga su tri izraelske zastave: nose ih mladići okruženi policijskim kordonom, a jedan od njih kroz megafon izvikuje da je Palestina “židovska zemlja”.
Mlada američka ljevica
Sve se razjasnilo kad sam konačno stupio na krcati trg i vidio more palestinskih zastava. Usprkos hladnom vremenu, došlo je oko 10.000 prosvjednika, uglavnom mladih liječnika i sestara, pripravnika, specijalizanata i studenata medicine koji su posve napunili Union Square: onih nekoliko protuprosvjednika sa zastavama Izraela jedva su se vidjeli na zapadnom rubu trga.
Dok sam prolazio pored tih mladića i policijskog kordona koji ih je čuvao, vidio sam da se mladić s megafonom preko kordona prepire s prosvjednikom umotanim u palestinsku zastavu.
– Palestina je židovska zemlja. Kralj David je bio u Jeruzalemu prije tri tisuće godina – vikao je mladić s megafonom.
– Ti si smiješan – vikao je i palestinski prosvjednik.
– A vi ste u Jeruzalem došli tek 638. godine. Prouči malo povijest – nastavljao je tip s megafonom.
– Smiješan si – nastavljao je vikati i palestinski mladić, sve dok ga prijatelji nisu odvukli na drugu stranu trga.
I ja sam krenuo kroz gužvu prema suprotnoj strani trga, kad negdje na polovini puta naletim na štand okićen komunističkim zastavama, na kojem se nude razni “crveni časopisi” i letci, a s naslovnice jedne brošure gleda me Karl Marx. Zar je u New Yorku oživjela nekadašnja komunistička frakcija PLO-a?
Dignem glavu, a tamo umjesto ocvalih Arafatovih veterana ugledam četiri mlada studentska oka: cupkajući od zime, mladić i djevojka rekoše da su članovi Demokratskih socijalista Amerike (DSA), čije sam članove već sretao po raznim skupovima u New Yorku prijašnjih godina. Simpatični dvojac dopušta da fotografiram štand i Marxa, ali ne i njih dvoje. A kad sam ih upitao da mi objasne vezu između borbe za socijalizam i borbe za Palestinu, pokazaše mi na improviziranu pozornicu na sjevernoj strani trga: tamo je upravo jedan govornik silazio, a drugi se penjao na pozornicu.
– Ovaj liječnik koji će sad govoriti je naš član – reče djevojka. – Mislim da će pričati baš o tome što ste pitali.
Doktor s kefijom
Probijam se do pozornice, kroz gustu masu mladih ljudi svih rasa koja skandira palestinske oslobodilačke slogane. Nisam uspio čuti kako se doktor zove, ali razabrao sam da radi u jednoj od gradskih bolnica, te sam procijenio da ima oko 35 godina. Odjeven u plavu liječničku kutu, s palestinskom maramom (“kefijom”) oko vrata, doktor se doista predstavio kao član Demokratskih socijalista, što je izazvalo burno odobravanje publike.
– I da se ne pretvaramo, imam komunistička uvjerenja – tim je riječima završio svoje predstavljanje.
Mislio sam da će u masi odjeknuti zvižduci, ali začulo se jednako odobravanje kao maloprije.
– I shvaćam da ovaj pokolj palestinskog naroda nije samo proizvod izraelskog rasizma prema Palestincima, nego je taj rasizam inherentni dio svjetskog kapitalizma. Politički predstavnici američkog imperijalizma eksplicitno podržavaju zvjerstva izraelske države prema palestinskom narodu. I nemojte biti u zabludi, tu su obje partije jednake, i demokrati i republikanci – vikao je doktor, prekinut ovacijama i pogrdnim skandiranjima na račun američke vlade.
Govornik se potom osvrnuo na američko bombardiranje Jemena.
– Najbogatija zemlja svijeta bombardira najsiromašniju zemlju svijeta. A zašto? Zato što su Huti ugrozili profite američkoga krupnog kapitala. Naše slavne oružane snage ne interveniraju kada u Gazi ginu tisuće djece, ali interveniraju kada brodovi za Izrael moraju ići malo okolo. Je li sada jasno zašto se borba za Palestinu ne može odvojiti od borbe za komunističko društvo? Zato što Palestina u kapitalizmu nikad neće biti slobodna – govorio je mladi liječnik, opet prekinut ovacijama.
Nisu svi govornici na skupu izražavali komunistička uvjerenja, ali svi su isticali brojke ubijenih liječnika i medicinskih sestara u Gazi, kao i razmjere uništenja tamošnje medicinske infrastrukture.
– U čitavoj Gazi ostalo je još šest vozila hitne pomoći – vikala je jedna govornica. – Znate li što to znači na više od dva milijuna ljudi?
’Nisam tvoja habibi’
Miting je trajao do 14 sati, nakon čega su prosvjednici krenuli na “marš kroz Manhattan” do sjedišta UN-a na East Riveru, gdje su održali slične govore. Fotografi su najviše slikali skupinu ortodoksnih Židova, hasida, koji su došli na prosvjed ogrnuti palestinskim maramama i skupa s ostalima skandirali “Free, free Palestine!” (Slobodna Palestina) i uzvikivali slogane protiv izraelske vlade.
Među prosvjednicima je bilo i sekularnih Židova, koje se moglo prepoznati po transparentima tipa “Ovaj Židov ne podržava genocid”. A kad smo kod transparenata, moj favorit je onaj koji je nosila jedna palestinska djevojka: “Ako si protiv prekida vatre, nisam tvoja habibi.”
Tako je 15. siječnja izgledao protestni skup neworških liječnika iz udruge “Zdravstveni radnici za Palestinu” (HCWP). Ta mlada organizacija formirana je sredinom listopada – kad je postalo jasno da izraelski napadi na Gazu ne štede ni civile, ni liječnike, ni bolnice – i koja otada širom svijeta, od SAD-a i Britanije do Južne Afrike i Australije, raznim protestnim akcijama traži prekid vatre u Gazi, među ostalim i tjednim bdjenjima petkom, kada se čitaju imena liječnika i medicinskih sestara ubijenih u Gazi.
“Mi smo grupa pružatelja zdravstvenih usluga i pripravnika sa sjedištem u SAD-u. Nedvosmisleno se solidariziramo s palestinskim narodom. Devastirani smo nasiljem koje je izraelska vlada izvršila protiv njih”, navodi se u izjavi HCWP-a, objavljenoj na njihovim stranicama 20. listopada.
U toj se izjavi ističe “asimetrija moći između kolonizatora (izraelske države) i koloniziranog (palestinskog naroda)”, kao i “neselektivno nasilje” koje trpe Palestinci.
“Shvaćamo da sustav izraelskog aparthejda i kolonijalizma naseljenika leži u korijenu mnogih smrti Izraelaca i Palestinaca. Dolari američkih poreznih obveznika financiraju ovaj režim i stoga, više od naših međunarodnih kolega, imamo moralnu obavezu javno osuditi ova očita kršenja ljudskih prava. Ne možemo i dalje davati prioritet vrijednostima jednih života nad drugima”, stoji u izjavi koju je potpisalo gotovo 6000 liječnika i medicinskih znanstvenika iz više država svijeta, najviše iz SAD-a.
Inkubatori bez struje
Četiri dana nakon publiciranja te izjave, 24. listopada, WHO objavljuje da su u prva dva tjedna rata u Gazi ubijena 73 zdravstvena radnika i da je napadnuto 57 zdravstvenih ustanova. Taj šokantni izvještaj prenio je i renomirani medicinski časopis Lancet, što je bio “okidač” za zdravstvene radnike širom svijeta da se solidariziraju sa svojim kolegama u Gazi.
Među prvima u SAD-u reagirali su zdravstveni djelatnici Sveučilišta Kalifornije u San Franciscu (UCSF), koji su 1. studenoga na ulazu u bolnicu održali konferenciju za novinare, pozivajući na trenutni prekid vatre u Gazi.
– Liječnici i zdravstveni radnici ne mogu pružiti njegu. Ne stižu im osnovne medicinske potrepštine. Devastacija zdravstvene infrastrukture događa se na svim razinama i u svakom sektoru Gaze upravo sada – rekao je tom prilikom profesor psihijatrije dr. Jess Ghannam, a pridružila mu se i profesorica dr. Leigh Kimberg, koja je svjetske liječnike pozvala da se izraelskom pokolju u Gazi suprotstave striktnim pridržavanjem Hipokratove zakletve.
– Kao liječnica, majka, osoba čiji su židovski preci pobjegli od antisemitskog nasilja i pogroma, i kao ljudsko biće, pozivam sve liječnike, zdravstvene radnike i zdravstvene ustanove širom svijeta da na ovaj genocid odgovore čvrstom i nepokolebljivom predanosti našoj svetoj zakletvi – kazala je dr. Kimberg.
Američki sindikalni časopis “Labor Notes” donosi i izjavu umirovljene medicinske sestre Rite Barouch, također židovskog podrijetla, koja je gotovo 40 godina radila na zdravlju majki i dojenčadi, a sada je – vidjevši slike iz rodilišta u Gazi – zatražila od svog sindikata SEIU Local 1021 da javno pozove na prekid vatre u Gazi.
– Činjenica da nema struje znači da su inkubatori zatvoreni. To je nevjerojatno. Vidjela sam slike na kojima moraju staviti bebe zajedno da im bude toplo. To nema nikakve veze sa židovskim vrijednostima koje ja poznajem – rekla je Barouch.
Profesorica s kefijom
Prvu akciju u New Yorku članovi HCWP-a izveli su 3. studenoga, kada su održali bdjenje ispred gradske vijećnice, tražeći prekid vatre u Gazi i pozivajući zdravstvene radnike diljem svijeta da se suprotstave onome što izraelska vlada i vojska čine u Gazi.
– Ne mogu zamisliti da moram slušati vrisak pacijenta tijekom operacije bez anestezije ili da moram prestati oživljavati pacijenta jer nema opreme koja bi ga održala na životu – rekao je tada newyorški liječnik Mike Pappas, iznijevši stav mnogih newyorških i američkih zdravstvenih radnika.
“Dok je izraelska vlada promijenila stav od poricanja odgovornosti za bombaški napad na Baptističku bolnicu u Gazi do proglašavanja bolnica i škola legitimnim metama, američki zdravstveni radnici postali su uvjerljivi glasovi koji pozivaju na prestanak napada”, zaključuje časopis Labor Notes.
A list Nation smatra da je među liječnicima u SAD-u došlo do generacijske podjele, odnosno da su stariji liječnici koji čine zdravstveni establišment skloniji prihvatiti službeni narativ koji okrivljuje Palestince i štiti “pravo Izraela da se brani”, dok s druge strane “mlađa generacija zdravstvenih djelatnika poziv na prekid vatre vidi kao moralni imperativ”.
Upravo tu mlađu generaciju zdravstvenih trudbenika sam i vidio na Union Squareu i s njima hodao do East Rivera. Jedini incident dogodio se nakon što sam kod zgrade UN-a napustio demonstracije i došao do križanja 46. ulice i Druge avenije, gdje sam zatekao neobičan prizor: sitna starija žena ogrnuta kefijom žestoko galami na skupinu od tridesetak policajaca, od kojih neki upravo odvode jednog palestinskog prosvjednika u “maricu”.
– Sram vas bilo, idioti! Koga vi čuvate: građane ili naljepnice? Mi smo ovdje došli protestirati zbog ubojstva deset tisuća djece, a vi nas hapsite zbog jedne naljepnice – vikala je žena.
Od okupljenih prosvjednika uspio sam shvatiti što se dogodilo: palestinski mladić koji je napuštao prosvjed vidio je na semaforu naljepnicu s izraelskom zastavom, te je crnim flomasterom preko naljepnice napisao “NO”: to je bilo dovoljno da ga policajci uhite i gospođa je to vidjela.
– Trideset godina živim u ovom gradu i još nisam doživjela ovakvo nešto. Ja sam profesorica u javnoj školi i sad ste me natjerali da psujem: jebite se, gospodo! – vikala je žena i dalje, dok su policajci svi do jednoga šutjeli i mahom gledali u svoje cipele, kao ljudi koji znaju da su bačeni na krivu stranu povijesti, ali ne mogu ništa učiniti po tom pitanju.
