StoryEditor
Svijetposljedice su stravične

Prošlo je 10 godina od katastrofe u Fukushimi. Tonči Tadić o uzrocima užasa koji se mogao izbjeći: Nije kriv ni potres, ni tsunami, nego nesposobna uprava nuklearke

11. ožujka 2021. - 20:36

- Prije 10 godina, 11. ožujka 2011. sjeveroistočni Japan, odnosno regiju Tohoku pogodio je potres magnitude 9.1 Richtera, nakon kojeg je obalu preplavio tsunami viši od 14 metara. Danas se taj potres u svijetu mahom promatra kroz katastrofu u nuklearnoj elektrani Fukushima Dai-Ichi koje je uslijedila nakon tsunamija.

Japanci međutim, kao i svi kojima je Japan u srcu, prisjećaju se potresa i tsunamija uz spomen na više od 10.000 poginulih i nestalih iz ribarskih sela i gradića na obali koje je odnijelo more ili su živi izgorjeli u požarima kao u mjestu Kessenuma, podsjetio je na desetogodišnjicu strašne tragedije dr. sc. Tonči Tadić, kojem su japanski car Akihito i premijer Shinzo Abe dodijelili 2014. najviše japansko odličje "Red Izlazećeg Sunca“ za poticanje znanstvene suradnje Europe i Japana, te za širenje istine o stradanju Japana u potresu i tsunamiju.

Od člana Znanstveno-tehničkog odbora Euratoma čujemo kako su tada pojedina "mala mista“ na obali prestala postojati.

- Psihološke posljedice tsunamija osjećat će se cijelu generaciju. Japanski i nizozemski psiholozi su 2013. istraživali kako djeca iz Tohokua crtaju more. Naravno, naša djeca crtaju more s ponekim galebom ili jedrilicom na njemu. No ta djeca pogođena tsunamijem crtaju more s debelim crnim zidom iznad njega - zidom tsunamija koji će ih progutati.

Iako su kontejnerska naselja nastala mjesec dana nakon potresa, iako je japanska vlada učinila sve što je mogla za te stradalnike, to neće vratiti poginule.

Jezivo mi je bilo u prosincu 2011. u Kyotu na japanskoj NHK gledati podmorske snimke morskog dna gdje su pijesak i alge pomiješani s odjećom i cipelama odraslih i djece koje je odnijelo more. Na te činjenice o potresu i tsunamiju nastojim uvijek upozoriti sugovornike iz Europe, moleći ih da ne budu sebični misleći samo o radijaciji, nego i o svim poginulima tog dana, ističe dr. Tadić, koji dodaje:

- U Fukushimi Dai-Ichi od izravnih posljedica zračenja stradalo je par desetaka ljudi, a čitav okoliš nuklearke, kao i morski okoliš kontaminiran je radioaktivnošću. Međutim, u blizini su bile nuklearke Fukushima Dai-Ni i Onagawa Dai-Ichi, koje su isto pogođene potresom i tsunamijem, ali nisu eksplodirale. Štoviše, mogle su nastaviti raditi da je bilo potrebno.

Još je zanimljivije to što su sve tri istog tipa reaktora. Dakle, nije riječ ni o potresu, ni o tsunamiju, ni o tipu reaktora, nego o tzv. "ljudskom faktoru“.

image
Bruno Konjević/Cropix

- U svojoj prvoj izjavi za "Slobodnu“ tog jutra 2011. rekao sam da će "nuklearke biti teško pogasiti bez struje“. Problem je u tome što reaktor ostaje vruć nakon što se u njega ubace kontrolne šipke da se zaustavi nuklearna reakcija. Zato svaka nuklearka mora u tom vremenu dobivati struju iz drugih izvora za pogon pumpi koje hlade reaktor. Do svake nuklearke zato vode barem dva dalekovoda (do Krškog čak tri!), tako da struja može stići čak i ako jedan strada u potresu ili diverziji.

Pored toga, svaka nuklearka ima za svaki slučaj u pričuvi moćni dizelski agregat koji se uključuje radi hlađenja reaktora ako iz bilo kojeg razloga stradaju svi dalekovodi do nje.

U Fukushimi Dai-Ichi dizelski agregati bili su smješteni u podrumu ispod reaktora. Nuklearka je preživjela potres, reaktor je zaustavljen, ubačene su kontrolne šipke, no potres je srušio dalekovode. Zato su uključeni agregati u podrumu, no njih je ubrzo zatim preplavio tsunami.

Naime, iako je ispred elektrane bio zid za zaštitu od tsunamija visok 12 metara, tsunami je bio ipak viši od njega. Fukushima Dai-Ichi ostala je tako bez struje, osim sat-dva baterijskog pogona! U elektrani je nastala panika, direktor je bio izbezumljen i nastojao dobiti na telefon nekog iz uprave kompanije Tokyo Electric Power Corp. (TEPCO) u Tokiju, dok su dragocjeni sati prolazili. No panike nije bilo u susjednoj nuklearki Fukushima Dai-Ni.

Fizičar kaže kako su i kod njih poplavljeni dizel-agregati u podrumu.

- Njihov direktor nije ni pokušavao dobiti upravu TEPCO-a, nego je poslao radnike da potraže bilo koju trafostanicu po susjednim selima u kojoj možda još ima struje nakon potresa. I uspjeli su, te su do Fukushima Dai-Ni pustim improviziranim kablovima doveli struju i ohladili reaktore.

Na nuklearki Onagawa Dai-Ichi nikakvih problema nije bilo, jednostavno zato jer je njihova kompanija Tohoku Eletric Power Corp. još prilikom gradnje smjestila dizel-agregate na susjedno brdo i provela kablove pod zemljom do Onagawa Dai-Ichi. Iako je projektant dobio otkaz "jer su troškovi bili veći nego u Fukushimi“ pokazalo se da je bio u pravu.

Kad je udario tsunami, agregati su proradili i Onagawa Dai-Ichi je spašena, informirao nas je znanstvenik iz Instituta Ruđer Bošković.

On ukazuje kako se sve suprotno o toga dogodilo u nuklearki Fukushima Dai-Ichi.

image
Jung Yeon- Je/AFP

- Nakon sati čekanja odgovora i uputa iz Tokija koje nije dobio, direktor je naredio hlađenje četiri reaktora pomoću jednog mobilnog građevinskog agregata. Po 10-15 minuta je hlađen po jedan reaktor pa bi ga rukama odvukli dalje. Premijer Naoto Kan bio je zapanjen neodgovornim postupcima uprave nuklearke, a posebno ga je šokirala ideja direktora da se nuklearka jednostavno napusti.

Premijera Kana je još više naljutilo to što ni direktor ni kompanija TEPCO nisu od japanske vlade i vojske zatražili pomoć u tim kritičnim satima, nego su skrivali svoju nesposobnost. Nema sumnje da bi japanska vojska odmah izašla na teren sa svojim agregatima. Nema sumnje da bi im pomoć pružila japanska agencija za atomsku energiju JAEA i sustav nacionalnih instituta za radiologiju, samo da su ih imali hrabrosti nazvati i pitati za pomoć. Oni su nažalost angažirani tek kad je bilo prekasno.

Temperatura u reaktorima je stalno rasla i na 800 stupnjeva je počela razgradnja vode na vodik i kisik. Potom je uslijedila eksplozija koja je razvalila dva reaktora. Nije pomoglo ni to što su uz te reaktore stavili u bazene istrošeno nuklearno gorivo.

Radijacija je istekla u Pacifik, a tome su pomogle i kiše, odnosno podzemne vode koje su ispirale radioaktivne čestice iz tla ispod elektrane prema moru.

Već 2013. je japanska vlada dovršila sustav podzemnih ledenih brana da spriječe ispiranje podzemnih voda prema moru – naime, hladi se i zamrzava tlo u dubini. Nažalost nesposobnost i nesnalaženje odgovornih u toj nuklearki uzrokovali su tu katastrofu, koja je ostavila mrlju na svim nuklearnim postrojenjima u Japanu, rekao je dr. Tadić od kojeg čujemo i kako su japanske nuklearke od tada pogašene.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
07. listopad 2022 02:24