Nakon uklanjanja političkih prepreka koje su postavljale Turska i Mađarska, 7. ožujka 2024. Švedska je i službeno postala nova, 32. članica NATO-a. Članstvo skandinavske zemlje donosi brojne prednosti u strateškom položaju, sposobnostima i mogućnostima Saveza i njegovih članica. Švedska u prvom redu dodatno osigurava pomorske veze s trima baltičkim zemljama i susjednom Finskom. Osim toga, kao zemlja s najviše stanovnika (10 500 000) u nordijskoj regiji, raspolaže jednim od najsposobnijih mornaričkih i zrakoplovnih snaga na Baltiku. Bitan geostrateški položaj ima i otok Gotland, koji je prije nekoliko godina ponovno militariziran, a nalazi se nasuprot Kaljingradskoj oblasti, eksklavi Ruske Federacije.
Ulaskom u Savez prekinuta je više od 200 godina duga švedska tradicija vojne neutralnosti. Vojna suradnja Švedske sa stranim oružanim snagama odvijala se nakon Drugog svjetskog rata uglavnom unutar mirovnih misija u sklopu Ujedinjenih naroda, i zatim u misijama Europske unije. U novije se vrijeme približavanje Švedske NATO-u očitovalo u sudjelovanju oružanih snaga u različitim operacijama širom svijeta zajedno sa članicama Saveza. Neke su od njih NATO-ove misije ISAF i Resolute Support u Afganistanu ili intervencija u Libiji 2011. godine, piše Hrvatski vojnik.
Osim spomenutim savezima, treba istaknuti i veliku pozornost koju Švedska pridaje suradnji s nordijskim susjedima. Od 2009. zajedno s Danskom, Finskom, Islandom i Norveškom djeluje i kao članica organizacije Nordijska obrambena suradnja (Nordic Defence Cooperation – NORDEFCO). Zajednički izazovi i polja suradnje uključuju jačanje zajedničkih sposobnosti, razvoj oružja i opreme, obuku osoblja te zajedničke vježbe i operacije. Nedugo nakon ruske protupravne aneksije Krima, na temelju dobrosusjedskih odnosa i bliskih obrambenih politika, Švedska je 2015. s Finskom potpisala novi obrambeni sporazum kojim su definirane točke izravne bilateralne suradnje, ali unutar NORDEFCO-a, Europske unije, Ujedinjenih naroda i NATO-a. Švedska je u svibnju 2018. zajedno s Finskom i SAD-om potpisala izjavu o namjeri razvijanja bliskije suradnje u vojnim vježbama i razvoju interoperabilnosti oružanih snaga. To je otvorilo prostor planiranju i provedbi zajedničkih vojnih operacija, te međusobni otvoreni pristup teritoriju dviju zemalja. Samo nekoliko mjeseci nakon toga švedske su postrojbe sudjelovale na najvećoj vojnoj vježbi u Norveškoj nakon hladnog rata – Trident Juncture 2018.
Dostupni podaci o brojnosti djelatnog sastava OS-a Švedske (Försvarsmakten) variraju od izvora do izvora, no prosječni se brojevi danas kreću oko nešto više od 15 000 pripadnika. Od tog je broja 7000 pripadnika u sastavu kopnene vojske (Svenska armén), a po 2500 u ratnom zrakoplovstvu (Flygvapnet) i ratnoj mornarici (Marinen). Oko 3000 pripadnika raspoređeno je u drugim postrojbama i zapovjedništvima. U privremenu službu, koju čini 12 000 ljudi, uključeno je poluprofesionalno osoblje, koje uz vojni istodobno djeluje unutar civilnog sektora. Unutar tog broja 7000 su pričuvni časnici, a nešto manje od 5000 dočasnici, vojnici i mornari. Za teritorijalnu obranu i potporu civilnoj zajednici zadužena je Domovinska garda (Hemvärnet), koju čini oko 21 000 pripadnika raspoređenih u 40 bojni. Najčešće se sastoje od stacionarnih satnija koje djeluju na lokalnom području ili mobilnih satnija koje služe za zahtjevnije zadaće. Dakle, u oružanim je snagama ukupno između 56 000 i 60 000 pripadnika. Vojni rok traje između četiri i 11 mjeseci i uvelike ovisi o grani i rodu oružanih snaga. Služenje nakon navršene 18. godine života bilo je za mladiće obvezno do 2010. godine, no tad je ukinuto.
Ponovno je uvedeno početkom 2018., ali sad obuhvaća i djevojke. Ipak, pozivi na služenje selektivni su s obzirom na potrebe oružanih snaga, pa obuhvaćaju oko 4000 ljudi godišnje. Nakon što su izrađene stručne studije koje se bave tom temom, navedeni će broj vjerojatno biti postupno uvećan. Tijekom 2025. moglo bi biti 8000 ročnika, a u razdoblju 2030. – 2035. njih 10 000. Planovi koji se odnose na uspostavu tzv. nove totalne obrane uključuju i obnovu sustava civilne obrane. Osim što se traži brojnije i opremljenije osoblje, unutar tog segmenta poduzimat će se mjere za povećanje sposobnosti cijelog društva za nošenje s ratnim i drugim izvanrednim situacijama i njihovo prevladavanje. Što se tiče financija, sredstva izdvojena za obranu konstantno rastu i to pogotovo nakon 2018. godine. U nominalnim brojevima, mogla bi biti gotovo udvostručena u odnosu na 2019., kad su iznosila 6,3 milijardi dolara. Naime, obrambeni proračun za 2023. iznosio je 9,2 milijarde, a za ovogodišnji bi trebalo biti izdvojeno 11,8 milijardi dolara. Zakon o obrani zemlje za petogodišnje razdoblje donesen u listopadu 2020. predviđa dostizanje potrošnje za obranu na razini dva posto BDP-a. Spremnost, vojna obuka i vježbe te kibernetička obrana prioriteti su u raspoređivanju sredstava.
Osnovu ustroja profesionalnog sastava KoV-a čine bojne, koje prema namjeni mogu biti mehanizirane, konjaničke/pješačke, za protuzračnu obranu, topničke, za nuklearno-biološko-kemijsku zaštitu, inženjerijske, logističke… U skladu s potrebama te se bojne operativno mogu staviti pod zapovjedništva divizija, brigada, pukovnija (regimenti) ili postrojbi neke druge razine. Kopnena vojska prolazi, međutim, reorganizaciju. U ovom trenutku postoje zapovjedništva dviju mehaniziranih brigada, ali ona bi trebala biti organizacijski preustrojena, a bit će ustrojene i dvije nove brigade. Te će postrojbe, kao i neke druge, do 2030. biti stavljene pod zapovjedništvo divizije.
Osnovno je oružje mehaniziranih i oklopnih postrojbi KoV-a tenk Stridsvagn 122 (Strv 122), zapravo Leopard 2A5 posebno prilagođen švedskim potrebama. Izvorno je proizvedeno 120 vozila, većinom u švedskim tvornicama. Danas ih vojska ima 110, jer deset ih je donirano Ukrajini. Kako bi im se vijek uporabe produljio na razdoblje nakon 2030., dio tenkova bit će moderniziran. Uime OS-a Švedske posao vrijedan oko 3,5 milijardi kruna (313 milijuna eura) u listopadu 2023. s njemačkom tvrtkom Krauss-Maffei Wegmann (KMW) potpisala je vojna agencija za naoružanje i opremu FMV (Försvarets materielverk). Isporuke ukupno 44 tenka novog standarda i oznake Strv 123A trebale bi započeti 2026. godine. Modernizacija obuhvaća gotovo potpunu zamjenu elektroničkih komponenata, novi snažniji top 120 mm/L55, te nove termovizijske ciljnike za ciljača i zapovjednika tenka. Bitan su dio kopnenog arsenala i švedske inačice međunarodno poznatog i zastupljenog borbenog oklopnog vozila na gusjenicama CV9040. Vozilo CV90 švedskog je podrijetla, a dizajnirao ga je FMV u suradnji s domaćim tvrtkama Bofors i Hägglunds. Švedska ih ima više od 350. S druge strane, gotovo sva borbena vozila na kotačima proizvedena su u susjednoj Finskoj. U KoV-u Švedske više je od 200 vozila Sisu XA-180/202/203 konfiguracije 6 x 6 i više od 110 vozila AMV Patria XA-360 konfiguracije 8 x 8. Za njihovo održavanje zadužena je tvrtka Patria, koja će do kraja 2025. u Finskoj modernizirati 168 vozila XA-202/203. Švedska je od Finske naručila i slična oklopna vozila 6 x 6 nove generacije XA-300 i to u velikih 400 primjeraka.
Glavna su švedska topnička oružja standardnog NATO-ova kalibra 155 mm samohodni sustavi domaće proizvodnje Archer – spoj vozila za teške terene Volvo i haubice FH-77 tvrtke Bofors. Danas ih kopnena vojska ima 26, i to nakon što je dio doniran Ukrajini, a dio prodan Britanskoj vojsci preko tvrtke BAE Systems. U rujnu 2023. s tom je tvrtkom, koja je danas dio britanskog konglomerata BAE Systems, potpisan ugovor kojim Švedska naručuje dodatnih 48 primjeraka sustava Archer. U novoj seriji sustav se oslanja na kamion Rheinmetall MAN HX2 pogona 8 x 8, a prve se isporuke očekuju 2025. godine. Švedska u operativnoj uporabi ima i više od 250 minobacača kalibra 81 i 120 mm, od kojih 40 pripada samohodnom sustavu Gkpbv90 Mjölner (na vozilu CV90) kalibra 120 mm. Unutar kopnene vojske raspoređene su i postrojbe protuzračne obrane, koje raspolažu s više sustava. S obzirom na domet i sposobnosti, na prvom je mjestu američki Patriot švedske oznake Lvsystem 103. Isporuka s četiri bitnice sa 12 lansera završena je u prosincu 2022. godine. Raspoređene su u dvije bojne, koje će moći koristiti projektile PAC-2 i PAC-3. Sustav Patriot zamjenjuje stariji američki PZO sustav manjeg dometa Hawk švedske oznake RBS 97. Od PZO sustava kraćeg dometa Švedska ima IRIS-T SLS (RBS 98) i domaći sustav BAMSE (RBS 23). Za najkraće domete služi također domaći RBS 70 s laserski vođenim projektilima. Protuzrakoplovno topništvo uključuje jedino 30 samohodnih sustava Lvkv 90 (opet na vozilima CV90) opremljenih topom kalibra 40 mm, radarom i sposobnošću umrežavanja unutar šireg sustava PZO-a.
Raspršeni borbeni avioni
Borbene letjelice ratnog zrakoplovstva većinom su raspoređene u tri pukovnije koje djeluju iz baza smještenih u različitim dijelovima zemlje. Radi se o pukovnijama Skaraborg F7 (baza Såtenäs), Blekinge F17 (baza Kallinge) i Norrbotten F21 (baza Luleå). Nedavna reorganizacija dovela je do ponovnog ustrojavanja pukovnije Uppland F16 u listopadu 2021. godine, smještene u zrakoplovnoj bazi Uppsala. Glavni je oslonac borbenih sposobnosti ratnog zrakoplovstva višenamjenski borbeni avion Gripen domaće proizvodnje, koji je pri samom dizajniranju bio uvelike prilagođen potrebama švedske obrane. Od 2004. do 2015. u operativnu je uporabu ušlo 100 primjeraka u jednosjednim i dvosjednim konfiguracijama. Danas ih je preostalo oko 95, od kojih većina (70+) pripada jednosjednoj inačici JAS 39C. Dokument Ministarstva obrane iz 2019. navodi da njihov broj ne bi smio pasti ispod 90 primjeraka. Raspoređeni su unutar šest lovačkih eskadrila (Jaktflygdivisionen) sa zadaćama obuke, nadzora zračnog prostora i eventualnog izvođenja preciznih napada na pomorske i zemaljske ciljeve. Budućnost pripada naprednijoj jednosjednoj inačici Gripen E, koja je zasad naručena u najmanje 60 primjeraka. Taj avion odlikuje znatno snažniji motor (25+ %), povećane sposobnosti elektroničkog ratovanja, sustav IRST (Infrared Search and Track) i novi AESA radar Raven ES-05. Na raspolaganju su i dvije dodatne podvjesne točke, čime je sposobnost nošenja dalekometnih vođenih projektila zrak-zrak poput AMRAAM-a ili Meteora praktički udvostručena (s četiri na sedam). Zasad je iz tvornice Saab isporučeno tek nekoliko Gripena E, koji od prošle godine prolaze testiranja pod nadzorom agencije FMV. Očekuje se da će postati operativni u drugoj polovini desetljeća ili do 2030. godine. Jedna je od glavnih značajki i prednosti Gripena sposobnost djelovanja s improviziranih i manjih uzletno-sletnih staza. Naime, raspršeno baziranje borbenih aviona bitan je dio operativne doktrine zrakoplovstva Švedske, ali i susjedne Finske. Nedavna odluka o uskom povezivanju i integraciji zrakoplovstava dviju zemalja daje dodatni zamah takvim mogućnostima.
Za potrebe ranog upozoravanja i kontrole zračnog prostora ratno zrakoplovstvo raspolaže dvama avionima oznake S 100 D Argus. Radi se o integriranim sustavima koji se sastoje od turboelisnih aviona Saab 340 i radarskih sustava Erieye, također razvijenih u tvrtki Saab. Napredni AESA radar omogućava učinkovito praćenje situacije u zračnom prostoru na velikim udaljenostima. Dodana je i mogućnost dijeljenja tih informacija s drugim prijateljskim zrakoplovnim i zemaljskim korisnicima uz pomoć podatkovne veze. U planu je njihova zamjena modernijim sustavima. Agencija FMV naručila je u lipnju 2022. za potrebe zrakoplovstva dva aviona GlobalEye u poslu vrijednom 714 milijuna dolara. Sustav koji će dobiti domaću oznaku S 106 podrazumijeva mali putnički mlazni avion Bombardier Global 6000 u kojem će biti napredna inačica radara Erieye povećanog dometa. Isporuka zrakoplova očekuje se tijekom 2027., a moguća je narudžba dodatnih dvaju primjeraka. Ratno zrakoplovstvo ima i dva posebno opremljena aviona Gulfstream IV oznake S102B zadužena za misije elektroničkog izviđanja i prikupljanja podataka. Dio su 74. eskadrile za posebne namjene, a bazirani su u zrakoplovnoj bazi Malmen kraj Linköpinga.
Zračni transport i obuka
Osnovu transportne flote čine pouzdani avioni: američki C-130H Herculesi nabavljeni prije gotovo 50 godina. Pod domaćom oznakom TP 84, pet primjeraka pripada osnovnoj inačici, dok je jedan primjerak KC-130H leteća cisterna za dopunu goriva u zraku. Sredinom 2022. aktualni su bili planovi njihove zamjene rabljenim Super Herculesima C-130J talijanskog zrakoplovstva, ali nisu ostvareni. Konačna odluka o njihovoj zamjeni trebala bi biti donesena ove godine. Glavni su kandidati za nasljednike avioni C-130J-30 Hercules koje nudi Lockheed Martin i KC-390 Millenium brazilske tvrtke Embraer. Za izvršavanje kompleksnijih zadaća zračnog transporta, Švedska može računati i na kapacitete međunarodne zrakoplovne postrojbe strateškog zračnog prijevoza SAC (Strategic Airlift Capability). Ona raspolaže trima transportnim avionima Boeing C-17A Globemaster III, baziranim u zrakoplovnoj bazi Pápa u Mađarskoj. Do prije nekoliko dana Švedska je bila jedina članica te inicijative koja nije bila članica NATO-a.
Flota trenažnih aviona donedavno se sastojala od mlaznih aviona Saab 105 domaće proizvodnje, vojne oznake SK 60. Danas su pred umirovljenjem: 2021. donesena je odluka o njihovoj zamjeni novim trenažnim sustavom temeljenim na avionima Grob G120TP njemačke proizvodnje. Prve od ukupno deset planiranih letjelica sa švedskom oznakom SK 40 isporučene su u svibnju 2023. godine. Uz avione, isporučuju se i komponente trenažnog sustava koje uključuju digitalni sustav planiranja te simulatore. Posao uključuje i obuku instruktora leta. Obuka prvog naraštaja pilota na novim avionima trebala bi započeti sredinom 2024. godine.
Helikopterski zrakoplovni kapaciteti oružanih snaga stavljeni su 1998. pod zapovjedništvo zrakoplovstva i oslanjaju se na tri tipa letjelica. Najbrojniji tip čine laki helikopteri AgustaWestland AW109M, koji se koriste za obuku, transport opreme i prijevoz osoblja. Dvanaest ih pripada osnovnoj inačici (Hkp15A), dok je osam (Hkp15B) prilagođeno mornaričkim zadaćama. Očekuje se da bi trebali biti korišteni barem do 2030. godine. Taktički transport vrši 15 primjeraka američkog helikoptera UH-60M Black Hawk. Ta flota nabavljena je po ubrzanom postupku zbog ispunjavanja operativnih potreba oružanih snaga. Nakon narudžbi iz 2011., prve su letjelice pristigle 2012., a cijela je flota postala operativna 2017. godine. Osamnaest helikoptera dviju inačica NH90 i dalje čini važan dio flote zbog ispunjavanja uloge taktičkog transporta (Hkp14E) i mornaričke potpore (Hkp14F). Ipak, zbog niske stope raspoloživosti, Švedska je u studenom 2022. odlučila povući taj tip helikoptera iz operativne uporabe. Time se pridružila sličnoj odluci susjedne Norveške (ali i Belgije i Australije), koja ih je koristila u sličnim zadaćama. Najizgledniji je nasljednik vjerojatno neka od inačica iz serije Black Hawk/Seahawk.
Švedska ratna mornarica organizacijski je podijeljena u dvije osnovne cjeline. Površinske i podmorske postrojbe u sastavu su Flote (Flotten), a tu su i marinci, tj. Amfibijski korpus (Amfibiekåren). Glavne postrojbe, koje uključuju 3. i 4. flotilu površinske flote, podmorničku flotilu i dvije pukovnije marinaca smještene su u nekoliko glavnih baza: Karlskrona, Berga i Göteborg.
Najmodernije borbene brodove flote čini pet korveta klase Visby. Ističu se revolucionarnim dizajnom, koji uključuje velike pločaste površine u svrhu smanjenja radarskog odraza. U dizajnu i izgradnji primijenjene su i druge tehnologije koje smanjuju masu i infracrveni potpis brodova. Ti brodovi i danas izgledaju futuristički iako su većinom porinuti prije više od 20 godina. Saab i agencija FMV dogovorili su u sije-čnju 2021. njihovu temeljitu modernizaciju. Trebala bi biti dovršena do 2030. te uključivati poboljšane sposobnosti senzora i sposobnosti za borbu protiv površinskih i podmorskih platformi. Ugrađivat će se i raketni sustavi za protuzračnu obranu. Po borbenim sposobnostima klasu Visby slijede dvije korvete klase Gavle. To su zapravo dvije jedinice ranije klase Göteborg od četiri broda, koje su od 2019. do 2022. prošle modernizaciju kako bi se približile sposobnostima klase Visby. Korvete klase Stockholm čine četiri plovila iz 1980-ih koja su i danas u uporabi. No, tek su dva aktivna, i to u ulozi ophodnih brodova s kojih su uklonjeni sustavi navođenih projektila površina-površina RBS-15.
Zbog prirodnih značajki obale i Baltičkog mora, u švedskoj mornarici veliku ulogu ima minsko i protuminsko pomorsko ratovanje. Okosnicu snaga te namjene čini pet minolovaca klase Koster i dva minolovca nešto manje klase Styrsö (Spårö). Švedska mornarica jedan je od najvećih korisnika poznate brze jurišne brodice CB90 ili Stridsbåt 90 H. Pogonjena vodenim mlaznicama, odlikuje se velikom maksimalnom brzinom plovidbe od 40 čvorova i sposobnošću prijevoza 18 naoružanih vojnika. U Švedskoj je službi, prema različitim izvorima, njih 130 do 145 ili gotovo pola od ukupno proizvedenih. Nekoliko desetaka pripada inačici namijenjenoj djelovanju u međunarodnim misijama, koja posjeduje dodatnu opremu i balističku zaštitu. Jedinstven je brod u službi mornarice HMS Artemis, namijenjen elektroničkom izviđanju. Porinut je još u proljeće 2018. u Poljskoj, ali njegov je završetak odgođen zbog poteškoća u kojima se našao glavni izvođač radova. Brod je početkom 2022. prebačen u brodogradilište tvrtke Saab Kockums, gdje je dovršen i predan agenciji FMV. Od studenog prošle godine djeluje unutar obrambene agencije Försvarets radioanstalt zadužene za elektroničko prikupljanje podataka i kibernetičku sigurnost.
Podmorničke snage čine četiri podmornice, od kojih jedna pripada starijoj klasi Södermanland. Porinuta još 1988., i danas je u uporabi, nakon što je 2003. prošla modernizaciju tijekom koje joj je dodan AIP (Air Independent Propulsion) pogon. Očekuje se da će ostati u uporabi još barem nekoliko godina. Glavnu snagu čine tri podmornice Gotland uvedene u uporabu sredinom 1990-ih. Tad su bile jedne od najboljih i prve od operativnih konvencionalnih podmornica s AIP pogonom. Dvije podmornice iz klase, HMS Gotland i HMS Uppland, prošle su 2018. i 2019. sveobuhvatnu modernizaciju. Više primijenjenih modernizacijskih značajki bit će primijenjeno i na pet budućih podmornica klase Blekinge (A26). Prema riječima Michaela Johanssona, direktora tvrtke SAAB, radi se o najnaprednijim konvencionalnim podmornicama današnjice. Među njihovim glavnim i jedinstvenim značajkama bit će Saabov višemisijski portal MMP (Multi Mission Portal). Taj sustav omogućit će obavljanje različitih misija, uz povezanost s plovilima s posadom ili bez nje (opširnije o klasi Blekinge u tekstu Nova era švedskih podmornica, HV br. 701).
Buduće glavne površinske jedinice činit će još jedna klasa s navoza tvrtke Saab Kockums: korvete klase Luleå. Bit će znatno veće od dosadašnjih korveta klasa Visby i Gavle. Radi se o brodovima duljim od 100 metara, koji će raspolagati sustavima za borbu protiv ciljeva na površini, u zraku i podmorju. Veličinom će biti prilagođene međunarodnim misijama koje će Švedska provoditi zajedno sa saveznicama iz NATO-a. Program još nije došao do faze izgradnje. Prve dvije plovne jedinice trebale bi biti isporučene do 2030., a druge dvije do 2035. godine. Brodovi će nositi imena švedskih obalnih gradova. Među novim projektima mornarice koji su objavljeni u lipnju 2022. godine je i nabava novih lučkih remorkera tipa Stan Tug 1706. Nizozemska tvrtka Damen isporučit će ih 2024. godine, a činit će okosnicu novoustrojenih bojni logističke potpore u pomorskim lukama. Ti brodovi u potpori nosit će poznata imena iz grčke mitologije. Švedska slično kao i susjedna Finska ima postrojbe obalne obrane s pokretnim raketnim sustavima. U prvom redu radi se o pokretnim lanserima većih navođenih projektila RBS-15. Uz njih, u naoružanju Amfibijskog korpusa manji su protubrodski vođeni projektili RBS-17 razvijeni na temelju američkog protuoklopnog projektila Hellfire. Taktika uporabe uključuje prijevoz njihovih lansera desantnim brodovima i zauzimanje pogodnih položaja za gađanje protivničkih površinskih plovila.
Industrija – dominacija jedne tvrtke
Švedska obrambena industrija, njezine sposobnosti i kapaciteti integralni su dio cjelokupnog obrambenog sustava zemlje. Osim duge tradicije, industrija se odlikuje inovativnošću i primjenom naprednih tehnologija. Zahvaljujući tome što uspješno ispunjava potrebe domaće vojske i njezin je glavni opskrbljivač, industrija je sposobna ponuditi širok asortiman proizvoda vojne namjene i na inozemnom tržištu. Švedska je, usprkos relativno malom broju stanovnika i površini, jedna od rijetkih zemalja koja je sposobna samostalno proizvoditi i kompleksne vojne sustave kao što su borbeni avioni, oklopna vozila ili podmornice. Zbog što uspješnijeg zajedničkog nastupa i projekata na međunarodnom tržištu utemeljena je Švedska udruga sigurnosne i obrambene industrije (SOFF), koja okuplja organizacije i tvrtke iz područja kibernetičke obrane, civilne sigurnosti i obrane. U njoj je više od 200 tvrtki od kojih stotinjak pripada malim i srednjim subjektima. U tvrtkama SOFF-a je zajedno s drugim ugovarateljima zaposleno gotovo 30 000 djelatnika koji ostvaruju godišnji promet od oko 48 milijardi kruna (4,65 milijardi dolara). Dok u susjednoj Norveškoj dominira Kongsberg, a u Finskoj Patria, u Švedskoj je velik dio vojne industrije objedinjen u koncernu Saab. No za razliku od divova u susjedstvu, koji su u većinskom državnom vlasništvu, Saab je većinski u privatnom vlasništvu. Osnovan je još 1937. kao dio poznate tvrtke Bofors, a u početku je proizvodio uglavnom avione. Danas više od 85 posto prihoda zauzima vojni segment, koji uključuje zrakoplove, brodove, podmornice, projektile, kopnene oružne sustave, sustave zapovijedanja, upravljanja i komunikacija, sustave ranog upozoravanja i sustave simulacija te vojne elektronike. Od tih prihoda otprilike 40 posto otpada na domaće, a ostatak na inozemna tržišta. Nakon blagog pada i usporavanja aktivnosti tijekom 2020., zadnjih godina bilježi rast prometa i povećanje broja zaposlenih. Tijekom 2022. ostvaren je promet od gotovo četiri milijarde eura, dok je broj zaposlenih prešao 19 000. Po vrijednosti poslova gotovo trećinu čine oni koji se odnose na zrakoplovne sustave. Glavni adut u ponudi već je desetljećima borbeni avion Gripen. Iako nije ispunio sva optimistična izvozna očekivanja, postignut je korak naprijed u odnosu na prethodnika, avion Viggen. Osim domaćih narudžbi, Gripen je izvezen u Južnu Afriku, Tajland, Češku i Mađarsku. Međutim, u mnogim se natječajima našao na gubitničkoj strani kad su kupci izabrali avione F-16, Rafale ili noviji F-35 Lightning II. Zanimljivo je da je gotovo istodobno kad je Mađarska pristala ratificirati pristupanje Švedske NATO-u, između dviju zemalja dogovorena isporuka dodatnih četiriju Gripena tamošnjem zrakoplovstvu. U novije vrijeme tvrtka nudi najnovije E/F inačice, a zasad su naručene za ratna zrakoplovstva Švedske i Brazila.
Novi važni poslovi
Saabov je uspjeh i novi trenažni zrakoplov T-7 Red Hawk Američkog ratnog zrakoplovstva za koji Švedska proizvodi komponente i stražnji dio trupa. Tu je i spomenuti avion za rano upozoravanje Saab GlobalEye, koji su uz Švedsku naručili i Ujedinjeni Arapski Emirati. Njima bi trebala biti isporučena tri primjerka s mogućnosti dodatnih dvaju. U segmentu vođenih projektila tvrtka surađuje s njemačkim Diehl Defenceom u proizvodnji protubrodskih RBS-15Mk3 i infracrveno vođenih PZO projektila IRIS-T. S paneuropskom tvrtkom MBDA ostvarena je suradnja u proizvodnji krstarećih projektila Taurus KEPD 350 i projektila zrak-zrak velikog dometa Meteor. Velik je uspjeh postignut s protuoklopnim projektilima i lanserima serija AT4 i Carl Gustaf M4. Uz vođeni protuoklopni projektil/lanser NLAW, ta su oružja doživjela široku primjenu u borbenim uvjetima diljem svijeta, uključujući rat u Ukrajini. Kod sustava za rano upozoravanje ostvaren je priličan uspjeh s cijelom serijom radara Giraffe i Sea Giraffe. Oni su danas postavljeni i instalirani na nizu zemaljskih i pomorskih platformi i sustava kod petnaestak korisnika diljem svijeta. Vrijedi spomenuti tvrtku BAE Systems AB, koja je švedska podružnica velikog koncerna BAE Systems Land & Armaments. Njezin je najpoznatiji proizvod borbeno vozilo pješaštva CV90 i gusjenično zglobno sveterensko oklopno vozilo BvS10. Vozilo CV90 praktički je standard među švedskim susjedima: nekoliko stotina primjeraka u uporabi je u vojskama Norveške, Finske, Estonije i Danske. U zadnje dvije godine sklopljeni su novi važni poslovi, a gotovo 400 vozila CV90 bit će isporučeno oružanim snagama Češke i Slovačke. Dok se Češka odlučila za inačicu CV9030 (246 primjeraka), Slovačka je izabrana inačica CV9035 (152 primjerka). U isto je vrijeme postignut dogovor s Ministarstvom obrane Njemačke, kojem će biti isporučeno 140 primjeraka vozila BvS10.
Sadašnjost i budućnost
Najbitnije i najvidljivije vojne aktivnosti Švedske tijekom procesa pristupanja NATO-u svakako su velike vojne vježbe, te slanje doniranog naoružanja i vojne opreme Ukrajini. Službeni ulazak Švedske u NATO 7. ožujka zatekao je vojne postrojbe u sudjelovanju na najvećoj vježbi Saveza od kraja hladnog rata: Steadfest Defender 24. Nordijski dio te vježbe, pod nazivom Nordic Defender 24, proveden je od 3. do 14. ožujka. Švedski doprinos uključivao je 4500 pripadnika svih grana oružanih snaga, a tijekom vježbe na teritoriju Finske nalazilo se i do 3000 švedskih vojnika. Na vježbi je bilo i više od tisuću američkih vojnika koji su djelovali unutar švedskog teritorija.
Švedska je od 2022. godine Ukrajini pružila vojnu pomoć u vrijednosti od oko tri milijarde dolara i to kroz 15 tzv. paketa potpore. Zadnji paket uključuje brze jurišne brodice CB90, topničko streljivo, PZO sustave RBS 70, protuoklopne sustave RBS-55 (TOW) te sanitetska vozila. U ranijim paketima bili su i tenkovi Strv 122 (Leopard 2), borbena vozila CV90, samohodni topnički sustavi Archer, protuoklopna oružja AT-4, Carl Gustaf i NLAW, projektili RBS-17 (Hellfire), terenska vozila za potporu te vojna oprema poput borbenih kaciga i balističkih prsluka. Osim doniranja oružja, pokrenuto je više programa obuke ukrajinskih vojnika s ciljem pripreme, trenažnog procesa i osposobljavanja za rukovanje doniranom vojnom opremom, amfibijske operacije i procese razminiranja, kao i obuke dočasnika. Nije isključeno da bi buduća pomoć mogla uključivati i lovce Gripen. Švedsko ratno zrakoplovstvo trebalo bi u svakom slučaju pružiti pomoć u obuci pilota i pratećeg osoblja za korištenje tog aviona. Ukrajina je iskazala interes za Gripen, a jačanje tamošnje protuzračne obrane još jednim NATO kompatibilnim lovačkim avionom (uz F-16), jedna je od hitnih potreba napadnute zemlje. U tom se kontekstu često ističu Gripenove mogućnosti djelovanja iz manjih i improviziranih baza i uzletno-sletnih staza, kao i jednostavna zemaljska potpora koju dijelom mogu pružiti i unovačeni vojnici. Za buduće dugoročne planove, aktivnosti i doktrinu OS-a Švedske treba pričekati novi ažurirani plan obrane koji bi trebao biti predstavljen uskoro, u travnju ove godine.
Domaći standard za pješake
Većina švedskog pješačkog oružja domaćeg je dizajna i proizvodnje. Što se tiče protuoklopnih oružja, tu su bestrzajne puške Carl Gustaf, te dva jednokratna sustava AT-4 i NLAW. Vojska je naručila dodatnih 3000 primjeraka potonjeg oružja i bit će isporučeni od 2024. do 2026. godine. Standardna švedska jurišna puška licencijski je proizvedena Ak 5, izvedenica belgijske FN FNC. Za razliku od Finske, Švedska je od samog početka koristila streljivo standardnog NATO-ova kalibra 5,56. Prema trenutačnom planu, Švedska će nabavljati puške zajedno s Finskom od tamošnjeg proizvođača oružja, tvrtke SAKO (opširnije v. tekst Nove puške za finsku i švedsku vojsku, HV br. 689).
Ništa od novih generacija aviona
Za razliku od susjednih članica NATO-a (Finske, Norveške, Danske i Njemačke), Švedska neće biti korisnik američkog borbenog aviona F-35 Lightning II. Planova za nabavu aviona pete ili šeste generacije u Švedskoj zasad nema, iako je nedavno izgledalo da će se potraga za njim provoditi u suradnji s Ujedinjenom Kraljevinom, tj. kroz program Tempest/Global Combat Air Programme (GCAP). Ipak, Švedska je prošlog ljeta zaključila da ne postoji neposredna potreba za pridruživanjem programima poput GCAP-a ili FCAS-a (Future Combat Air System), na čijem su čelu Njemačka i Francuska.